Kastratović: Radim na aerodinamičkim dodacima za “kruz”, moram da stignem TCR automobile u 2020.

Srpski automobilista Zoran Kastratović odvezao je ove sezone samo četiri trkačka vikenda šampionata Centralnoevropske zone na kružnim stazama u “ševrolet RML kruzu”.

On je novu trkačku spravu pripremio za otvaranje sezone u Mađarskoj, ali je tamo shvatio da neće biti lako nabaviti gume za nju, pa se odlučio na prepravku i sa 17 prešao na 18 inča.

To ga je koštalo učešća na vikendu u Austriji, ali se već na Grobniku videlo da se trud isplatio, jer je tamo uspeo da se popne na podijum. Na drugoj trci u Slovačkoj imao tempo za pobedu, ali je bio žrtva incidenta na prvoj krivini. Na Ušću je „kruz“ dovezao do druge pozicije, a na poslednju trku u Brno nije otišao iz finansijskih razloga.

Rezime sezone koja je za nama i planove za 2020. Kastratović je ispričao za naš portal.

“Ja sam uvek trkama pristupao na specifičan način, imam veći afinitet prema tehnici i drugačije pristupam pripremi automobila od ostalih trkača. Jedan TCR auto koji se kupi, tu nema mnogo šta da se radi, pa moje tehničko umeće pada u vodu i to me ne zadovoljava, jer ja nisam samo vozač. Ja uvek volim da nešto dorađujem, prepravljam… Tako sam uzeo superturing auto, radio na njemu godinama, i na kraju uspeo da njim da dođem i do titule 2017. Kad sam uvideo da su atmosferski motori pred izumiranjem, promenio sam tehniku i prešao na turbo, iako sam od njega godinama bežao”.

“Posle prve godine sa dvolitarskim turbo motorom uvideo sam da on ima i čari i draži i da može sa njim lepo da se trka. To je moćan auto sa velikim obrtnim momentom i snagom, a posebno je veliko umeće sve to ukrotiti i preneti na podlogu, biti brz i praviti dobre rezultate. Ako se taj auto ne odveze kako treba, nema tu brzog kruga”, priča Kastratović o novom uzbuđenju koje je imao sa “kruzom”.

Foto: Petr Fryba

Očekivano, Kastro nema nameru da prestane sa dorađivanjem tog automobila, ali se osvrnuo i na sve prepravke koje je uradio tokom 2019.

“CEZ klasa E1 mi dozvoljava da radim na tom autu i da pokušam da budem konkurentan TCR tehnici. Na prvoj trci sezone u Mađarskoj to mi nije pošlo za rukom i možda sam bio čak i malo deprimiran. Bilo je problema pre svega sa gumama, ali dobar vozač zna da proceni na koji procenat brzine utiče stanje guma, a koliko je sve ostalo. Da sam imao nove gume, bio bih brži, ali sigurno i dalje ne bih bio konkurentan. Zato sam se upustio u prepravku, jer su to gume koje su dostupne i dobre. Na svakom trkalištu imamo izbor od četiri proizvođača, to je velika stvar. To me je koštalo dosta vremena, ali mislim da se isplatilo, što se videlo već na Mišeluku, gde sam praktično samo testirao auto, a na Grobniku sam imao i bolje rezultate”.

“Trenutno radim na nekim aerodinamičkim dodacima, konstruišem krilo po uzoru na TCR komponente, oni su mi konkurencija i njih moram da stignem. Nije sve u maksimalnoj brzini, ponekad je bitnije da dobro prolazite kroz krivine, a to se tim krilom rešava. Žrtvovaćemo malo maksimalnu brzinu zarad stabilnosti. Planiram i da olakšam auto, jer je “kruz” bio teži za 50 kilograma od minimalne težine. Probaću da skinem 20 do 30 kilograma, što nije presudno, ali ne može da škodi. Radim laganu haubu od karbona, opet po uzoru na TCR, koja će imati odvod toplog vazduha sa interkulera. To će posebno biti važno na toplim vikendima, kakav je Grobnik. Tamo smo prošle sezone imali pad snage u drugom delu trke, pa sam zato odlučio da rešim to hlađenje motora, da auto zadrži iste perfomanse tokom cele trke”.

Beogradski trkač je generalno zadovoljan minulom godinom, ali za neke situacije krivi i nedostatak sponzora i finansija.

“Sve što smo zamislili kao tim to smo i uradili. Sve osim rezultata. Očekivao sam da ću bar na jednoj trci da pobedim. Nisam, ali sam bio veoma blizu. Osetio sam da mogu to da ostvarim na drugoj trci u Slovačkoj, ali me je vozač iz druge klase izbacio iz trke. Umesto na podijumu, završio sam u šljunku. Bilo je posle iluzorno da idem u Brno bez budžeta i to je bio kraj sezone. Konkurencija je uvek bila brža za toliko koliko je imala bolje gume od mene. Zato smo napravili taktiku za 2020. da idemo na onoliko vikenda za koliko ima sredstava za nove gume”.

“Ako nemaš 12 novih guma za vikend, džabe ti auto najnovije specifikacije i sav trud, jer nemaš šta da tražiš ni u Centralnoj Evropi, ni u Skandinaviji, Nemačkoj, Evropi niti bilo gde. Milovan Vesnić je uspeo da zatvori finansijsku kontrukciju i lepo je prošao, trke su bile dobre, ali ja sam daleko od toga, pre svega zbog budžeta. Svako od nas tamo da svoj maksimum u svakom smislu, profesionalno pristupamo trkanju, ali to ponekad nije dovoljno. Još jedna važna stvar je TCR koncept koji podrazumeva dve trke u jednom danu. To iziskuje više ljudi, tempo je ubitačan, mali timovi to ne mogu da završe profesionalno i da dosegnu dobar rezultat. Bez ozbiljnih finansija i podrške tamo nema šta da se traži”.

“Problem je cele 2019. bio budžet, očekivao sam finansijsku podršku, ali je ona izostala. Ono što sam imao, uložio sam u prepravku, a onda sam morao da vozim na starim gumama. Shvatio sam da nema smisla odlaziti na trkački vikend bez ijednog seta novih guma”.

Kao i godinama unazad, Kastratovića ćemo sigurno gledati na trkalištima širom Evrope i 2020. godine. Svoj stav o CEZ ne menja, i dalje veruje da je to najbolje takmičenje za ljude koji se trkanjem ne bave profesionalno.

“U našem regionu ima dosta trka i različitih šampionata, od Evrope, Istočne Evrope, CEZ, tu je i domaće prvenstvo, ali ja i dalje tvrdim da je CEZ najbolje uloženi novac, jer za srazmerno malo novca dobijate vrhunsko trkanje na najboljim stazama u Evropi. U 2020. ćemo voziti po istom kalendaru kao TCR Istočna Evropa i to mislim da je dobro. Logično je i prirodno da to takmičenje ide na staze koje mu pripadaju po regionalnoj pripadnosti, a ne da se ide u, recimo, Moncu. Lepo je kad cela jedna reprezentacija, tu mislim na Vesnića, Pešovića, Milovanovića i mene, ode na istu stazu, lepo se trkamo, družimo i predstavimo našu zemlju na najbolji mogući način. Kao da vozimo šampionat Srbije, ali na internacionlanoj sceni”.

“Ja sam spreman za sezonu, auto je u pripremi, samo treba da zatvorimo finansijsku konstrukciju za gume i sezona 2020. može da počne. Radije ću ići na četiri vikenda sa novim gumama, nego da vozim sve bez njih! Meni rezultat nije primaran, više volim da odvezem vikend kako treba”.

“Moj potencijalni sponzor, sa kojim treba da započnem saradnju, je Neo tuls (Neo Tools), to je poljska firma, pa pretpostavljam da će njima biti drago da me vide na Poznanju. Biće mi izazov da naučim i tu stazu, uvek mi je bila nekako daleka i skupa. Novi sponzor će mi pomoći za prvi deo sezone, pa ćemo videti šta može da se uradi nadalje”, završava Kastro.