Aston Martin, od Bonda do DTM-a: Istorija britanske ikone

Uspešan automobilski brend je u suštini izraz kulturnog identiteta nacije.

Razmislite o tome: teško je zamisliti italijanskiji automobil od “ferarija”. Ili američkiji od “dodža” ili “ševroleta”. “BMW”, “audi” i “mercedes” oduvek su – i veoma uspešno – simbolizovali nemačke vrednosti.

Već dugo fragmentisana baština automobilske industrije Ujedinjenog Kraljevstva ne može da se poredi sa obimom i dimenzijama nekih od njenih internacionalnih konkurenata. Bez obzira na to, etablirano je nekoliko brendova koji su nesumnjivo i nepogrešivo britanski.

Kulturalno verovano najprisutniji od tih brendova je Aston Martin, proizvođač koji, kao i njegovi “sunarodnici” Land Rover, Bentli i Rols Rojs, bez muke predstavlja otelotvorenje stila, vrednosti i kvaliteta Velike Britanije.

Dok Aston Martin pirprema svoj prvi napad na DTM, pod ekskluzivnom licencom datom ekipi R-Motorsport, pravi je trenutak da se pogledaju brojne niti čije tkanje čini priču ovog brenda.

Zovem se Bond…

Odakle drugde krenuti? Uostalom, uglađen, raskalašan, srebrni “aston martin DB5” koji je vozio britanski tajni agent Džejms Bond verovatno je najprepoznatljiviji britanski automobil u poslednjih 100 godina. Njemu realno jedino može da parira Mini.

Nemoguće je kvantifikovati koliko je značajan bio ovaj automobil.

Ne samo što je bio prvi četvorotočkaš sa glavnom ulogom u nekom blokbaster filmu, čime je utro put za “ford mustang” Stiva Mekvina ili “minije” u “Italijanskom poslu”, kao i dugu listu licenciranih mašina, već je bio i prvi automobil koji je slavu stekao kao igračka. Detaljna minijatura britanskog proizvođača Korgi sa pravom je dobila mesto u milionima dečijih soba, a može se kupiti i danas.

Veza Bonda i Astona počela je 1964. u filmu “Goldfinger”. U njemu je glumio Šon Koneri za volanom nezaboravnog “DB5” opremljenog mitraljezima, spajkovima na točkovima i suvozačkim sedištem za izbacivanje. Legendarni “aston” se ponovo pojavljivao u filmovima “Tanderbol”, “Goldenaj”, “Sutra nikada ne umire”, “Svet nije dovoljan”, “Kazino Rojal”, “Skajfol” i “Spektra”, čime se dokazuje da dobrih stvari nikad nije previše.


Le Man

Ako je Bond učvrstio kulturni značaj “astona” 60-ih godina, osnov za superiorne sposobnosti brenda postavljen je još 30-ih, kada se pojavio na stazi, takmičeći se prvi put na trci 24 sata Le Mana 1931.

Dalji pokušaji “astona” na trkama izdržljivosti ojačali su marku i njenu sportski profil, a sredinom 50-ih oformljena je fabrička ekipa sposobna da skrene pažnju konkurenata.

Motivisan drugim mestima 1955, ’56 i ’58, Aston Martin je za izdanje trke 1959. spremio dva automobila. To je bio debi modela “DBR1”, specijalno razvijenog za trkanje, što je omogućeno promenom Le Man pravila, prema kojoj automobili više nisu morali da se takmiče sa šasijom serijskih putničkih verzija.

Za volanima su sedeli Moris Trentinjan i Paul Frer i pobednički tandem koji su činili Karol Šelbi i Roj Salvadori. Britanska marka je došla do svoje jedine apsolutne pobede na Le Manu, oduprevši se “ferarijima” i “poršeima”.

Iste godine, “DBR1” je trijmfovao i na 1000km Nirburgringa, sa Stirlingom Mosom za upravljačem, i osvojio je Turist trofej na Gudvudu, što je bilo dovoljno da Aston Martin osvoji Svetski šampionat u trkama sportskih automobila 1959.

Savremene trke sportskih automobila

Posle nekoliko opreznih pokušaja, Aston Martin se konkurentno vratio na stazu sredinom 2000-ih u partnerstvu sa Prodrajvom, britanskim ekspertom u pripremi trkačkih automobila.

“DBR9” je debitovao u GT1 klasi na Le Manu 2005. u britanskoj trkačkoj zelenoj boji. Brend je otada redovan konkurent, čak je 2009. pod imenom Aston Martin prijavljen i LMP1 prototip, koji je zapravo izradila Lola, u saradnji sa Prodrajvom.

U skorije vreme, Aston u FIA Svetskom šampionatu u trkama izdržljivosti na staze izvodi “vantidž”, koji je pobeđivao u GT1 i GTE kategorijama na stazi La Sart i redovan je na međunarodnoj GT trkačkoj sceni.


Globalni luksuzni brend

Uzevši u obzir trenutnu kulturalnu sveprisutnost, teško je verovati da je Aston opstao uprkos vrlo lošim decenijama u poslovanju.

Da, taj Bondov automobil je oličavao duh vremena, ali marka je polako nestala iz vidokruga tokom 70-ih i 80-ih kada serija velikih, kockastih automobila nije uspela da zaintrigira maštu javnosti.

Automobilski gigant Ford otkupio je deonice firme krajem osamdesetih, ali je bilo potrebno čekati do 1993. i modela “DB7”, koji je ponovo oživeo elegantne, prefinjene konture marke i time se postarao da se javnost ponovo zaljubi u Aston Martin.

Za njim su sledili “DB9”, “vantidž” i “venkviš”, modeli koji su Astonu pomogli da se ponovno uspostavi kao britanski proizvođač neponovljivog stila i gracioznosti. Ponovo postavši auo izbora Džejmsa Bonda i nakon što je preduzeće koje je gubilo novac ponovo postalo profitabilno, Aston Martinu je bilo potrebno “samo” 50 godina kako bi postao uspešan “preko noći”…

Budućnost

Trenutni uspesi Aston Martina daju brendu samopouzdanje za budućnost. Nakon ambicioznog partnerstva u brendiranju sa Red bul F1 ekipom, sledeće partnerstvo je bilo dizajnerske prirode. As aerodinamike Edrijan Njui koncipirao je najnoviji projekat, nazvan “valkira”.

Sa aero detaljima koji su Njuijev zaštitni znak, moćnim V12 motorom od 6,5 litara i 1.100 konjskih snaga, o “valkiri” se priča kao o najbržem automobilu legalnom za vožnju po ulicama. Projektovana maksimalna brzina od 400km/h važi za ograničenu verziju ovog automobila razvijenu za trkanje na pisti stazi.

Dolazak u DTM ne izvodi potpuno fabrička ekipa, ali, izazovom upućenim moćnim rivalima, Audiju i BMW-u, Aston Martin jasno poručuje da želi da se oproba u otvorenoj borbi sa proizvođačima koji spadaju u najbolje što Nemačka može da pruži.

I taj okršaj ne treba propustiti.