Glokov predlog za DTM: Treba da se ugledamo na australijske Superautomobile

Fabrički BMW trkač Timo Glok tvrdi da je Australijski šampionat superautomobila dobar model koji bi DTM mogao da posmatra kao uzor za sopstveni opstanak, ali i za formiranje globalnog koncepta turing automobila.

Poput ostalih vozača, navijača i samog organizatora serije, Glok je zabrinut za sudbinu DTM-a i za postojanje serije u 2021. godini.

Ne tako davno, automobilista iz Lindenfelsa izjavio je da mu je vera u spas šampionata iz dana u dan sve manja, a sada konstatuje: “Godina je već poodmakla i zato je teško. Ipak, ne gubim nadu da još postoji mogućnost da se nešto stvori na GT3 bazi.”

GT tehnika možda ispadne prelazno rešenje, a ako bi se Glok pitao, on bi principe za budući DTM tražio u Australiji, jer tamošnja najvažnija nacionalna serija nudi dobru zabavu uz umeren uticaj aerodinamike.

“Ja već godinama govorim da bih pojednostavio automobile u pravcu australijskih Superautomobila. Tamo ima malo aero delova, pa je osnova automobila značajno pristupačnija. To bi mogao da bude put”, istakao je bivši vozač Formule 1.

Australijski Superautomobili su siluetna vozila koja oblikom imitiraju na lokalnom tržištu nekada popularne prostrane porodične limuzine. Veličinu trkačke mašinerije ilustruje podatak da je aktuelni “holden komodor” u stvari “opel insignija” sa drugačijim amblemom na nosu.

Doduše, limuzine više nemaju monopol, otvoren je prostor i za kupe karoserije, pa je od prošle sezone u igri i 2019. dominantni siluetni “mustang”. Zbog komparativno svedenije aerodinamike, tamošnji automobili optički više podsećaju na serijske parnjake nego DTM vozila.

Osnova superautomobila je standardizovana cevasta šasija, koja se upotpunjuje kombinacijom kontrolisanih delova i komponenti koje potiču sa serijskih modela, što obezbeđuje vizuelu prepoznatljvost i direktnu vezu s proizvodom koji se može naći u salonima. U Australiji se nisu odrekli zvuka – njihove trkačke sprave pokreću petolitarski V8 motori i oni ne samo da prave propisnu buku, već obezbeđuju preko 600 KS. Taj nivo snage DTM je dostigao tek prelaskom na turboprehranjivane agregate.

Glok ističe još jednu činjenicu: superautomobili imaju veliku snagu a skroman aerodinamički potisak: “Oni imaju potisak od nekih 300 kilograma, to je zapravo ništa. A rezultat je s optičke strane manje-više serijski automobil, koji ima vrlo malo krila.”

Na planu aerodinamike u Australiji su se stvari ipak promenile. “Mustang” je prošle godine izašao na scenu opremljen glomaznim zadnjim krilom, a potom je dominirao šampionatom uprkos podizanju težišta i intervencijama na aerodinamici. Timovi koji se trkaju s “holdenima” morali su da reaguju, pa je u 2020. postalo teško slediti automobil ispred, zbog turbulentnog vazduha koji za sobom ostavlja. Takođe, Superautomobili ne pribegavaju igrarijama za olakšavanje preticanja kakve su DRS i P2P.

Koliko godišnje košta jedan DTM auto, a koliko Superautomobil na stazi? U australijskom slučaju raspon se kreće od 1,2 do 3 miliona dolara (od 700.000 do 1,8 miliona evra). Trošak jednog DTM automobila Klase 1 iznosi oko 2 miliona evra po sezoni. U Australiji nameravaju da smanje troškove vezane za motor – on treba da izdrži jednu kompletnu takmičarsku godinu.

Hvaleći Superautomobile, Glok ne misli da bi “holden komodor” i “ford mustang” trebalo dovesti u DTM, već da u Nemačkoj treba primeniti sličnu osnovnu filozofiju. A na osnovu nje, može da se napravi i koncept globalnog turing automobila.

“Mogao bi da se odredi jedan osnovni koncept podvozja koji čisto teoretski može da se vozi svuda. A onda ga marka samo zaodene u svoju karoseriju, i – idemo! U tom slučaju ne morate svaki put da transportujete automobile brodom, već biste imali tri ili četiri automobila u Americi, tri ili četiri u Japanu. Automobile upotrebljavate samo kad svuda postoji uniformni koncept. To bi po mom mišljenju bio pravi put za budućnost.”

Kako bi se Glokove ideje dale primeniti na savremeni DTM?

“Tako što bi se sve zainteresovane strane našle za istim stolom i pokušale da stvore osnovu za automobilski sport. I ako ne bi svako gledao samo na sebe, već bi se svi zajednički potrudili da stvar pokrenu napred. To je najbolja varijanta.”

Da li će se to ikada i dogoditi, osvajač pet DTM trka naravno ne može da proceni: “Ja to posmatram sa strane i ne znam o čemu se razgovara na različitim sastancima, ko ima kakve ciljeve i kako drugi vide DTM i turing trkanje u budućnosti. Činjenica je da DTM šef Gerhard Berger stoji pred mamutskim zadatkom da pronađe najbolji put.”

Vozači svakako nisu krivi što DTM nije odabrao da bude jeftiniji i pristupačniji, poručio je Glok za kraj.

“Mi smo o tome dovoljno često govorili. I Timo Šajder (bivši dvostruki DTM šampion i Glokov prijatelj – prim.) već dugo zagovara taj pravac, da pojednostavimo naše automobile i da se oslonimo na manji aerodinamički potisak. Ali, na kraju krajeva, moj je posao jednostavno da vozim.”