Kratka Audi DTM istorija: Od kontroverznog šampiona do “krivca za raspad serije”

Znamo da će 2020. biti oproštajna DTM sezona Audija.

U ovom takmičenju, kuća iz Ingolštata provela je 22 i po godine – ne računamo tekuću – i pokupila je brojne lovore. Do zvanja prvaka dovela je osmoricu vozača, među njima neka od najvećih imena u istoriji sporta, a na piste je izvodila automobile upamćene i po uspešnosti i po kontroverzama.

Prvu DTM vozačku titulu s Audijem osvojio je 1990. godine legendarni Hans-Joahim Štuk. Bilo je to doba Grupe A, a Audi je odlučio da spretnim DTM spravama sa zadnjom vučom poput “mercedesa 190” i “BMW M3” suprotstavi svoj najveći model, “V8” sa kvatro pogonom i šestostepenim menjačem. Komparativno ogromna, ova krstarica je imala motor od 3,6 litara – suparnici su se oslanjali na redne četvorocilindraše od 2,5 litra – i u prvoj godini postojanja dovezla je Štuka do titule na finalu sezone u Hokenhajmu.

Konkurencija je škrgutala zubima, ali rešenje za “V8 kvatro” kombinaciju snage i prianjanja nije pronašla ni 1991, kada je naslov poneo Frank Bila. Prvi put u DTM istoriji proizvođač je vezao dva naslova, Štuku je pripala sezonska bronza, a između dvojice pilota brenda iz Ingolštata smestio se Mercedesov “kralj” Klaus Ludvig.

Organizatori su nastavili da opterećuju “audi V8 kvatro” dodatnom težinom, inženjeri Audija tome su parirali većom snagom motora, u 1992. godini ostvarenom pomoću “ravne” radilice, ali i aerodinamičkim pomagalima, zadnjim spliterom i krilom. Rivali su uložili protest, konstrukcija radilice je na polovini šampionata proglašena za nedozvoljenu, a Audi je reagovao momentalnim povlačenjem.

Iz razloga koji će biti tema posebnog teksta, Audi nije učestvovao u ekstremnoj DTM epohi od 1993. do 1996, iako je za nju spremao “audi 80 kvatro” sa V6 motorom od 2,5 litra. Brend se, i dalje s kvatro pogonom, posvetio superturingu i konceptu “2 litra atmo”, a DTM je po završetku sezone 1996. ugašen (kao ITC), slomljen rastućom spiralom troškova.

U 2000. godini serija je ponovo pokrenuta, ali je sada treće slovo njenog imena označavalo “Masters”, a ne “Meisterschaft” (šampionat). Audi je na restartu bio jedan od tri zastupljena brenda, međutim ne s fabričkim, već s klijentskim timom Abt. Kao osnova za takmičarski model poslužio je kupe “audi TT”, čije dimenzije nisu odgovarale propisima, pa je nastupao sa specijalnom dozvolom. U 2001. pronađen je put do uspeha: Francuz Loran Ajelo osvojio je četiri trke, a jedan trijumf upisao je i timski kolega Kristijan Abt.

Glavnu reč Audi je preuzeo 2002, s Ajelom kao vozačkim šampionom. Pilot iz predgrađa Pariza slavio je čak osam puta i osigurao titulu sa 6 poena više od Mercedesovog asa Bernda Šnajdera. U poretku proizvođača, trijumfovala je štutgartska “trokraka zvezda”, za samo dva boda.

U 2004. osvojena je dupla kruna – uz vozački, osiguran je i proizvođački tron. Šveđanin Matijas Ekstrem upisao se u listu šampiona s modelom “A4”, nadmašivši Mercedesovog Garija Pafeta. Tri godine kasnije, 2007, Ekstrem je stekao i drugu titulu. Njegova prednost nad Brunom Spenglerom iznosila je 3 boda, u konkurenciji timova najbolji je bio Abt.

Serija uspeha nastavljena je 2008. kada se na tron popeo Timo Šajder. Upisao je tri pobede i savladao Pola di Restu iz Mercedesa. Šajder je 2009. odbranio krunu s Abt “audijem A4”, a najveći protivnik bio mu je Pafet. Postignuće nemačkog trkača bilo je istorijsko, jer je uz Šnajdera postao tek drugi vozač kome je pošlo za rukom da veže dve DTM titule.

U 2011. došao je red na Martina Tomčika sa timom Feniks. U to doba Audi i Mercedes su na staze izvodili i najnovije, i automobile stare godinu ili dve. Tomčik je ostao zabeležen kao prvi šampion u modelu starije specifikacije. U krajnjem bilansu bio je dominantan, osvojio je tri trke i naslov je stekao s 20 poena više od kolege Ekstrema.

Novu vozačku titulu s Audijem 2013. je izborio Majk Rokenfeler. Dve godine posle teškog noćnog udesa na 24 časa Le Mana, “Roki” je sezonu završio sa samo dve pobede, ali i ubedljivih 26 bodova više od BMW aduta Augusta Farfusa.

Usledio je sušni period za pilote kuće iz Ingolštata, mada su proizvođačke titule osvajane 2014. i 2016. Sezona 2015. upamćena je po skandalu na Red bul ringu. Šef Audi sporta dr Volfgang Ulrih naredio je Šajderu da izbaci konkurente iz Mercedesa. Rečeno – učinjeno. Bivši šampion je na trećoj krivini blago pogurao Roberta Vikensa, a ovaj je otklizao u sestrinski “mercedes” pretendenta na titulu Paskala Verlajna. Oba “AMG C63 DTM” automobila izbačena su iz trke, Šajderova “bravura” nagrađena je diskvalifikacijom, a Ulrihova rečenica: “Timo, izbaci ga”, stekla je mračnu slavu u trkačkom svetu.

Post u osvajanju vozačkih naslova prekinut je 2017, kada je u prvi plan izbio Rene Rast u svojoj prvoj punoj sezoni u disciplini, za volanom siluetnog kupea “RS 5 DTM”. Premda je delovalo da je Audi titulu namenio svom starom pulenu Ekstremu, Rast ga je u finalnom skoru nadmašio za tri boda. Marka s četiri prstena imala je četvoricu pilota na prva četiri mesta na tabeli.

Samo malo sreće nedostajalo je Rastu da 2018. postane šampion na bis. U toj misiji nije mu pomoglo ni rekordnih šest uzastopnih pobeda na tri poslednja takmičarska vikenda. Za ono što je tada propustio, Rast se bogato revanširao 2019, u prvoj sezoni tehničkih pravila Klase 1, voženoj s dvolitarskim turbo motorima. Audi tehnika je dominirala, a šampion je u konačnom zbiru imao čak 72 boda više od kolege po brendu Nika Milera, viceprvaka za prošlu godinu.

Labudovu pesmu Audija tek treba da odgledamo u onome što preostane od DTM sezone 2020. Pola godine pre silaska sa scene, marka u prestižnoj turing seriji ima 114 osvojenih trka (95 u novoj eri, od 2000. godine) i na večitoj listi je druga najuspešnija, mesto iza Mercedesa.