Miler: Nemam osećaj da svi jure mene, Rast je šampion koga treba pobediti

Posle šest od ukupno devet DTM rundi, Audijev vozač Niko Miler je favorit za osvajanje titule 2020, on ima 18 poena više u odnosu na drugoplasiranog kolegu iz tima Abt, Robina Frajnsa.

Švajcarac je prošlogodišnji viceprvak serije i od njega su se i u ovoj sezoni mogli očekivati vrhunski plasmani, ali verovatno ni sam nije očekivao da će biti ovoliko jak.

U intervjuu koji prenosimo, Miler govori o svojim ubedljivim izdanjima u šampionatu, o odnosu sa Frajnsom i o tome kako svoju trkačku strast deli sa porodicom.

Protekle su dve trećine DTM sezone. Kakav je tvoj komentar?
“Naravno, veoma pozitivan. Ekipa i ja smo ostvarili pet pobeda, a moglo ih je biti još. Mislim da to govori za sebe. Veoma sam zadovoljan poslom koji smo do sada uradili kao tim. Svi su veoma motivisani i rade odlično, ja se osećam dobro u automobilu i mogu da postižem rezultate. Dosadašnja sezona je bila pozitivna i sa te osnove nastavljam dalje.”

Da li je prvi od dva vikenda na Nirburgringu pomogao da se pomiriš sa tom stazom?
“To je po performansama bio moj najbolji vikend u DTM karijeri, ali isto tako i moje ekipe. Bili smo najbrži automobil u svakoj sesiji od petka do nedelje. Ne postoji bolji način da se pomirim sa stazom. Jedini problem je bio incident u nedeljnoj trci kada su u petom krugu počeli problemi sa defektnim senzorom. Naravno, boli kada se izgubi toliko poena, ali na kraju, mnogo više pozitivnih stvari koje nosim sa tog vikenda nego onoga zbog čega bismo dugo žalili kada je u pitanju nedeljna trka. Za to nema vremena tokom ovako kompaktne sezone.”

Kakav je osećaj bio kada si držao švajcarsku zastavu u Park Fermeu?
“Osećaj je neverovatan. Sjajno je što mogu da predstavljam našu malu zemlju na međunarodnoj platformi kakva je DTM. Ponosan sam što sam jedan od švajcarskih vozača koji mogu da drže našu zastavu, pored velikih imena kakva su Marsel Fesler, Sebastjan Buemi i Nil Jani.”

Stajao si na podijumu na devet od dosadašnjih dvanaest trka. Da li te nerviraju tri peta mesta među tim rezultatima?
“Lagao bih kad bih rekao da me ne nerviraju. Posebno me nervira peto mesto na prvom vikendu na Nirburgringu. Jednostavno zato što sam siguran da bih pobedio u toj trci. Balans automobila je bio perfektan, ali tehnički problemi su deo trkanja. S druge strane, na Lauzicringu su drugi bili pametniji od nas, posebno brend iz Minhena. To treba da priznam i s tim mogu da živim.”

Da li puno analiziraš prošlost ili više gledaš na ono što je pred tobom?
“Verujem da je bitno gledati unazad, kako bismo bolje procenili šta se događalo i kako da napredujemo. Ali, treba uzeti obzir da jedva da imamo vremena između trka ove sezone. Možda imate dan da se osvrnete na dešavanja, pa prelazite ponovo u trkački režim. Ova promena je veoma važna i ona je trenutno jedna od naših prednosti. Možemo relativno brzo da prepoznamo gde još imamo potencijala i kako da u isto vreme održimo prednost.”

Subotom si najčešće među prva tri i u kvalifikacijama i u trci. Šta te čini toliko uspešnim prvog dana svakog vikenda?
“Čak i ako je u pitanju samo trening, sve mi je očigledno već u petak. Mislim da sam uvek bio najmanje na drugom mestu u treninzima i da sam na osam treninga postavljao najbrže vreme. To pokazuje da radimo odličan posao u pripremama. Od prve sesije uvek imamo auto koji dobro funkcioniše i to nam olakšava posao, naročito subotom. To znači da ne moramo da pravimo obimne promene setapa ili stila vožnje da bismo izvukli maksimum iz automobila. To je definitivno naš najveći dosadašnji kvalitet i nadam se da možemo da ga održimo. Svi konkurenti se naravno do nedelje međusobno približe, ali smo čak i tada mi uvek sposobni da se poboljšamo.”

Timski kolega Robin Frajns ti je za petama u generalnom. Kako se nosiš sa činjenicom da se obojica borite za titulu?
“Situacija je zabavna. Imamo vrlo dobar odnos, to normalno nije slučaj. Nikada ovo nisam imao u karijeri i u istom timu. Izuzetno jako podstičemo jedan drugog. Naravno, želimo da pobedimo jedan drugog na stazi, tako i mora da bude, ali ne prouzrokuje loše raspoloženje kad jedan od nas izgubi. Imamo dve jako dobre posade u našem timu i ko uradi bolji posao zaslužuje rezultat. Po mom mišljenju, ovo je jako zdrava baza. Ubeđen sam da je Robin jedan od najtalentovanijih trkača na svetu i ponosan sam svaki put kada mogu da ga pobedim. Ali, srećan sam zbog njega i kada on pobedi. Verujem da trenutno naš dobar odnos unutar tima doprinosi našoj snazi. Videćemo da li će neko od nas biti u prilici da se bori za titulu na finalnoj rundi na Hokenhajmringu. Čeka nas napeta završnica.”

Kako se osećaš u ulozi onoga koga svi jure?
“Zapravo, nemam taj osećaj. Za mene je Rene, kao aktuelni šampion, i dalje onaj koga svi žele da pobede. On i njegov tim su uradili impresivan posao tokom poslednje tri godine i ozbiljan je konkurent za titulu i ove sezone. Čak i ako trenutno ne vodi u generalnom, uvek je blizu. Tri vikenda su pred nama, mnogo šta može da se dogodi.”

Samouvereno si pobio glasinu da su vozači koji postanu očevi sporiji. Da li se tvoj pristup promenio od kada vas ima troje kod kuće?
“Čuo sam za taj mit, ali mislim da smo sposobni da dokažemo da je tačno upravo suprotno – po mom mišljenju, na trkačkom vikendu na Nirburgringu pokazao sam najviše. Mislim da me sreća zbog bebe inspiriše više od bilo čega drugog. Nikad se nisam osećao tako smireno kao sada i veoma sam zahvalan što imam tako divnu malu porodicu kod kuće koja me savršeno podržava u mojoj strasti. Siguran sam da će me to učiniti boljim.”

Da li je automobilizam tabu tema u tvojoj kući, uzevši u obzir koliko malo vremena provodiš tamo?
“Ne, mi mnogo pričamo o tome, ponekad i previše. Mislim da je to i potrebno da bi se “svarilo” šta se događalo, bilo pozitivno ili negativno. Često uveče, dan ili dva nakon trke, sednem sa Viki ili mojim roditeljima, koji žive u susednoj kući. Onda pričamo i o tome što se dešavalo. Oni su svi veoma uzbuđeni i verovatno su tokom trkačkih vikenda nervozniji od mene.”

Uselio si se u novu kuću u avgustu. Da li si pripremio dovoljno mesta za trofeje?
“Uvek će biti dovoljno mesta. A ako ga ne bude, to bi bio toliko trivijalan problem da bih ga rado rešio. Period tokom selidba bio je dosta intenzivan. Sve se dogodilo otprilike u isto vreme: izgradnja kuće, selidba i rođenje deteta, ali smo imali odličnu podršku naših porodica, što je meni dao slobodu da se koncentrišem na svoj posao. Sve je prošlo dobro.”

Aktivan si na društvenim mrežama i deliš prikaze svog privatnog života u svom “Vozačkom dnevniku”. Koliko ti je važno da si u kontaktu sa navijačima?
“Društvene mreže su dobro sredstvo da se navijačima pruži uvid u zbivanja iza scene, čak i između trka, kako bismo ih naelektrisali za naš sport i s njima podelili našu strast. To takođe znači i deljenje nekih aspekata privatnog života. Pokušavam da nađem zdrav spoj svega toga i nadam se da su ljudi zadovoljni onim što vide i da to pomaže da se trke iščekuju s većim nestrpljenjem.”