Rast: Kombinovao bih DTM i Formulu E ako se kalendari ne preklapaju

Osvojivši treći DTM naslov Rene Rast je postao treći najuspešniji vozač u bogatoj višedecenijskoj istoriji nemačke serije.

Međutim, ako se posmatra vremenski interval u kojem je Audijev pulen ostvario sve svoje uspehe u kategoriji, on je apsolutni rekorder i daleko ispred svih vozača koji su u njoj ikada učestvovali. Samim tim, stekao je pravo na krupno poglavlje u istoriji ovog takmičenja.

U samo četiri pune sezone i ukupno 77 startova, Rast je osim tri titule osvojio i 24 trke i 20 pol-pozicija, izvezao 14 najbržih krugova i ubeležio 1.113 bodova, što je prosek veći od 14 poena po trci. Usput, on je i najuspešniji DTM trkač Audija.

Rastova budućnost je Formula E, naravno s Audijem, ali 34-godišnjak iz Mindena nije apsolutno isključio mogućnost da ipak vozi i DTM po novim, GT3 pravilima, a izvođenje duplog programa zavisiće od preklapanja kalendara. Njegov auto s prekrivenim točkovima u tom slučaju više ne bi bio “audi RS 5 DTM”, već “audi R8 LMS”, a bilo bi u najmanju ruku zanimljivo ako se Reneu ukažeprilika da nastavi da pomera DTM granice.

Sada si trostruki DTM šampion, izjednačen sa legendom kakva je Klaus Ludvig. Kako ti to zvuči?
“Naravno, poseban je osećaj kada ste među tri najbolja vozača u DTM istoriji. O tome nikad ne bih ni sanjao – šampionatu sam se priključio tek pre četiri godine i neverovatno je što sam već među najboljim DTM vozačima u istoriji. To se ni u meni samom još nije zaista sleglo. To verovatno usvojite tek kada ste malo stariji i kada se osvrnete na ono što ste postigli u prošlosti.”

Photo by Hoch Zwei

Mnogo je ljudi uključeno u osvajanje jedne DTM titule. Kome bi se posebno zahvalio?
“Za početak, naravno, mom ocu, majci, sestri, svima u mojoj porodici koji su išli sa mnom na trke, koji su prošli kroz sve ovo i podržavali me. Pogotovu ocu, koji je uvek putovao u svom motorhoumu. U 2005. stvar je preuzeo moj menadžer Denis Roštek, bio je uz mene sve dosad i prokrčio mi je put. Zatim, naravno, mojoj sopstvenoj maloj porodici, mojoj devojci Dijani, koja je takođe uz mene kad stvari ne idu tako dobro. Timu Rozberg, koji je najviše doprineo uspesima poslednjih godina. Mehaničari i moji inženjeri godinama su danonoćno radili da bismo ovo postigli. Konačno, ali ne i najmanje, Audi sportu. Dali su mi šansu da posle svega ostvarim svoj san i trkam se u DTM-u i davali su mi izvanredne automobile tokom protekle četiri godine.”

Kako si proveo dane po osvajanju titule?
“Relativno mirno. Proveo sam samo jedan dan na Bilšter bergu (nova staza u Nemačkoj, u pokrajini Severna Rajna – Vestfalija – prim.) i tamo sam imao sastanke s partnerima. Inače sam bio kod kuće i uživao sam u vremenu s porodicom. Pokušao sam da se opustim na nekoliko dana, ovo je na kraju krajeva bila vrlo burna godina. Morate da uhvatite korak sa svime što se zbivalo dok ste bili van kuće.”

Koliko si čestitki dobio po osvajanju titule i da li te je neka posebno iznenadila?
“Primio sam mnogo poruka. Prvo morate da prođete kroz njih. Nisam ih brojao, ali cenim da ih je bilo preko hiljadu, uključujući Votsap, sms, mejlove i društvene mreže. Lukas Podolski (fudbaler – prim.) mi uvek čestita kad osvojim titulu i ponovo je to učinio.”

Planiraš da kupiš neke od tvojih šampionskih DTM automobila. Kako to ide i šta planiraš s njima?
“I da i ne. Automobili koji osvoje šampionat uvek idu u Audi muzej. Nameravam da kupim barem po jedan auto iz svake generacije u kojoj sam posao šampion. Kao suvenir, voleo bih da imam auto sa V8 motorom, model iz 2017, i auto s četvorocilindarskim turbo motorom. Još razgovaramo kako to može da se izvede.”

Na finalu u Hokenhajmu tvoj rival Niko Miler osvojio je subotnju trku. Pod kolikom si presijom tada bio?
“U subotu ujutru sam osećao veći pritisak. Tada nismo zaista znali koliko smo jaki i da li će Niko biti onako superioran kao što je, na primer, bio na Nirburgringu. Da je dominirao u obe trke, mi bismo morali da dva puta završimo drugi. Ali, u subotu smo videli da smo brzi u kvalifikacijama i da smo mogli da osvojimo trku. Zato sam u nedelju bio mnogo opušteniji nego u subotu.”

Koliko boli što se DTM epoha Klase 1 završila za tako kratko vreme?
“Boli mnogo. To su bili sjajni trkački automobili, pravi prototipovi i zbilja brzi. Na Spa po vremenima kruga nismo bili daleko od Formule 2. Jako je teško što ti automobili idu u muzej posle samo dve godine, ali moramo da budemo srećni i zadovoljni što smo uopšte mogli da vozimo takve trkačke automobile.”

Da li je DTM poglavlje za tebe zatvoreno, ili ćemo te videti u šampionatu s GT3 tehnikom 2021?
“To još nije izvesno. Bio bih srećan ako bih mogao da nastavim da vozim DTM. Sad moramo da sačekamo i vidimo kako bi mogao da izgleda dupli program Formula E – DTM, koliko će biti preklapanja. Ali, voleo bih ponovo da ga vozim, DTM je oduvek bio moj dom. Ako bih mogao da osvojim još dve titule, izjednačio bih se sa Berndom Šnajderom, ali nije to jedini razlog zašto bih voleo da nastavim. To je jednostavno zato što mi je DTM u srcu.”

Na finalnoj rundi predstavljen je i električni DTM koncept. Kako ga ocenjuješ?
“Mislim da je kul, kao i cela DTM platforma, uključujući DTM, DTM Trofej, DTM klasik, električni i virtuelni DTM. To je dobro promišljen koncept koji sada proizvođačima i timovima daje određenu sigurnost u planiranju, kao i perspektivu za budućnost. Ti (električni DTM) automobili su istinski snažni, imaju 1.200 KS, ali je naravno pitanje koliko će te snage ostati u 2023. godini. Ali, mislim da je budućnost definitivno električna, tehnologija će nastaviti da se razvija, automobili će biti lakši. Idemo ukorak s vremenom i radujemo se tome.”

Još je mnogo ljubitelja auto-sporta koji kritikuju električno trkanje. Imaš li neku poruku za njih?
“Naravno da mogu da razumem da mnogi navijači kritikuju električne trkačke serije. Još je mnogo ljudi čijim venama teče benzin, koji su odrasli uz takav auto-sport. I ja sam jedan od onih koji kažu da je trkanje sa zvukom kul. Ali, morate primetiti da se vremena menjaju. Svi želimo da nastavimo da gledamo automobilski sport. Ako je ovo prilika da se auto-sport nastavi, onda treba da je iskoristimo, pogotovu zato što i električni auto-sport pruža fascinantne trke. Samo pogledajte Formulu E. Trke su uvek nepredvidljive i uzbudljivije od bilo koje trke Formule 1. Više je dešavanja, više je akcije, a za vozače je veoma zahtevno.”

Ti nastavljaš da testiraš i prva trka nove sezone Formule E vozi se u januaru. Šta očekuješ u toj seriji 2021?
“Teško je reći. Očigledno, to je za mene nova teritorija. Osim Berlina, ne poznajem nijednu drugu stazu i biće mi veliki izazov da brzo uhvatim korak. Iznad svega, sve se dešava u samo jednom danu, što znači da moram da učim izuzetno brzo. U Berlinu ste to mogli da vidite – kad sam ušao u štos, ugrabio sam treće i četvrto mesto u poslednje dve trke. To je bilo sasvim pristojno, odatle može da se krene dalje, ali je teško predviđati. Želim da se borim za podijume. Sačekaćemo i videćemo da li će mi to na kraju biti dovoljno da uđem u top 10 ili top 5. Sve takođe zavisi i od toga koliko ćemo biti jaki u odnosu na konkurente.”

Prema izveštajima medija, imao si i ponude drugih proizvođača. Zašto si ostao veran Audiju?

“Da, to je istina. Na kraju krajeva, odlučilo je to što sam s Audijem dosad proslavio toliko uspeha i moja bliskost s Audijem. Mnogo je činilaca govorilo u prilog Audiju, koji je prema meni uvek bio lojalan, fer i otvoren. I ubeđen sam da će mi i budućnost u Audiju doneti mnogo toga uzbudljivog.”

Šta trostruki DTM šampion želi za Božić?
“Ne mnogo. Želim prijatno vreme s porodicom, da budem srećan i ostanem zdrav. Da se opustim i napunim baterije. Materijalnih želja uopšte nemam. Po osvajanju titule, kupio sam novu kameru. Privatno volim da fotografišem, to je moj mali hobi.”