Lazarević: Ostajem u Porše karera kupu Italija 2020, ne bih mogao da se vratim na TCR auto

Srpski automobilista Jovan Lazarević debitovao je minule sezone u Porše karera kupu Italija.

On je za volanom “poršea 911 GT3 kup“ imao promenljive rezultate, a četvrto mesto u Muđelu najbolji mu je plasman u 2019. godini.

Mladi Kraljevčanin je odvezao sedam trkačkih vikenda sa po dve trke, a rezime sezone i neke od planova za 2020. otkrio je za naš portal.

“Ove godine sam prvi put vozio “porše” druge generacije od 4.000 kubika i 480 konja. Konkurencija je bila veoma jaka, a podrška Poršeove škole mi je mnogo značila, jer sam imao instruktore i mentore koji su mi pomagali da se snađem u svemu tome. Na prvoj trci u Monci sam imao problem sa istrošenim kočnim diskovima, pa nisam završio jednu trku”.

“Na drugom vikendu u Mizanu sam po kiši uspeo prvi put da uđem u Q2 i kvalifikujem se kao deveti, ali je utvrđeno da nemam originalne ventile na točkovima pa sam krenuo zadnji. To je bila klasična greška ekipe, nažalost, samo jedna od mnogih takvih. Zapravo je ekipa bila moj pogrešan izbor za 2019, jer sam bio neiskusan kad sam je birao. Video sam da imaju dosta pobeda, ali nisam znao da su to džentlmenske pobede gde je mali broj učesnika u klasi. U svakom slučaju, bilo je sa njima problema tokom cele godine”.

“U Muđelu sam imao najbolji vikend sezone. Tog dana mi je bio rođendan i uspeo sam da kroz cilj prođem kao četvrti, zaista lep osećaj. Ispostaviće se da je to bio jedini vikend kad su mi se sve kockice sklopile. Na Valelungi mi je u prvoj trci otkazao menjač, u drugoj sam se slupao. Na drugom gostovanju u Monci mi je već malo pao moral, padala je kiša, na startno-ciljnom pracu je bilo mnogo vode i upao sam u akvaplaning sa nekih 240 kilometara na sat. To sigurno neću zaboraviti, veliko iskustvo”.

Lazarević priznaje da mu je jedna od najtežih stvari bilo da se opusti u kokpitu, jer je stalno bio u grču da će se slupati ili izazvati udes, ali kad se privikao na automobil i trke su bivale bolje.

“Bilo je i veoma lepih trenutaka. Momenat kad izlazim iz krivine u driftu i pri tome prestižem nekog je neprocenjiv osećaj. To je kao neki moj fetiš”, našalio se Lazarević.

Što se prelaska iz “juga” u “porše” tiče Jovan smatra da ta dva automobila ne mogu da se porede.

“To što je auto toliko jači i nije toliko bitno. Mnogo je veća razlika u tome kako se taj auto vozi. Razlika je, pre svega, u tome što “porše” ima zadnju vuču, motor je iza zadnje osovine i stalno vuče “preko nosa” i teško ga je ispraviti. Naučio sam kako da ga savladam i trenutni mi je osećaj da ću sledeće godine tamo biti odličan, jer znam kako treba da se spremim. Intenzivno treniram u teretani, treba da spustim kilažu, nabavio sam originalni simulator i često sam na njemu. Ako uprkos tome izostane rezultat, ubuduće ću da idem na trke samo kao gledalac i podrška kolegama”.

Ugovor koji Lazarević treba da potpiše za 2020. podrazumeva novu ekipu, ali saradnja sa Dual rejsingom formalno još nije završena.

“Promena tima je pravna stvar, ali sigurno je da ostajem u Porše karera kupu Italija. Ime ekipe još ne mogu da otkrijem, ali sam siguran da su oni pravi tim sa kojim mogu da postignem dobre rezultate. Tehnika je ista, jer će nova generacija automobila izaći tek 2021, a u ostale kupove stiže 2022”.
Lazarević je nedavno vozio i “lamborgini supertrofeo”, gde mu je pružena prilika da testira jer je polaznik Poršeove škole.

“Test je trajao sat vremena i bio za mene besplatan. Auto je fantastičan, ima 620 konja i potpuno me je oduševio. Strahovito dobro ide, čuje se, leži… Vozio sam ga po kiši i bilo je neverovatno. Pozvan sam i da učestvujem na nekom od njihovih takmičenja, ali mislim da treba da ostanem još jednu godinu u “poršeu”.

Kao ni većina srpskih vozača, ni naš sagovornik nema podršku države, ali je uspeo da kao šesti na Porše testu dobije stipendiju i umanji enormne troškove koje ovo takmičenje iziskuje.

“Ne postoji jasna cifra koliko to sve košta. Za svaku seriju su potrebni testovi, put je skup, a ja sam sve to tokom 2019. finasirao praktično iz kućnog budžeta i nisam tražio nikakvu novčanu pomoć sa strane. Moram da priznam da nam je to svima teško palo, ali verujem da je vredelo. Kad sam izašao na internacionalnu scenu bilo je usmene podrške iz Saveza ali nikada finansijske. AMSS i SAKSS prate moju karijeru, interesuju se, ali to je sve. Ja sam oformio tim od pet ljudi koji se bavi traženjem sponzora i nadam se da će upravo takav, ozbiljan, pristup uroditi plodom. Ne bih dozvolio da svi troškovi ponovo padnu na teret moje porodične kompanije, jer mislim da imam talenta i da vredi ulagati u mene”.

U Porše karera kup Italija predstojeće sezone stiže i Makedonac Risto Vukov Riko, sa kojim se Jovan takmičio u “jugo hibridu”, pa će se njihov rivalitet preneti na viši nivo.

“Obojica smo bili u prvih pet, ali smo više pomagali jedan drugome da se probijamo na stazi nego što je postojao ozbiljan rivalitet. On je potpisao ugovor, vozio je nedavno 24 sata Abu Dabija da se upozna sa autom i nije bio loš tamo. U Italiji ćemo sigurno biti rivali, jer ne bih očekivao pomoć ni od rođenog oca ili brata ako se trkaju sa mnom. Drago mi je da je Riko od svih mogućih šampionata odlučio da vozi ono što vozim ja”.

Kraljevčanin se osvrnuo i na srpsku i ex-YU auto-scenu, odnosno na automobiliste koji se takmiče na internacionalnom nivou.

“Sigurno je da bih voleo da ukrstim koplja sa Dušanom Borkovićem, jer smatram da je on veliki talenat i mnogo dobar vozač sa ogromnim iskustvom. U šta god da je seo bio je brz i to bi mi bio veliki izazov”.

Lazarević je svojevremeno posle “juga” testirao TCR automobil i bio oduševljen tom tehnikom, ali sada ne razmišlja ni o čemu drugom osim o GT kategoriji i svoju budućnost vidi upravo tamo.

“Dobada mi se NASCAR, Superkup, Blanpan, a možda najviše GT1. Siguran sam da ne bih vozio TCR. To je tehnika koju sam testirao, u prvi mah mi se dopala, ali posle “poršea” ne bih mogao da se vratim na taj nivo trkanja. Tada sam mislio da vozim “seat leon” u TCR Italija dok ne vidim u kom pravcu ide moja karijera, ali je Porše sve to preduhitrio”.

“Voleo bih da kruna moje trkačke karijere bude Dakar reli. Moj veliki prijatelj, mentor i čovek koji mi pomaže na svakom trkačkom vikendu Bojan Milanović je jednom išao na Dakar, za koji ga je sponzorisao moj otac. Želja mi je da jednog dana dođem i kažem mu: “Spremaj mi auto za Dakar”. On mi je neverovatno pomogao u protekloj sezoni, išao uvek i svuda sa mnom, psihički me dizao kad mi je to bilo potrebno, čak je na 24 sata Adrije bio budan sve vreme da nam ne promakne ništa. Osim roditeljima, kojima sam beskrajno zahvalan za sve, Milanović je jedan od najvažnijih ljudi u mojoj trkačkoj karijeri”.