Dernovšek objašnjava kako se organizuje “track day”: Za 100 evra možete da vozite na limitu i osetite nalet adrenalina

Foto: Renault sport Slovenia

Slovenačkog trkača i člana ekipe Lema rejsinga Gašpera Dernovšeka upoznali ste kroz intervju koji smo nedavno objavili.

On se ljubazno odazvao pozivu našeg portala da kaže nešto više o svom učešću u “track day” manifestacijama, veoma popularnim u bivšoj jugoslovenskoj republici. Dernovšek je jedan od instruktora kog angažuje njegova matična ekipa, ali ga neretko pozivaju i drugi organizatori ovakvih dešavanja.

Mnogi ljubitelji auto-sporta uglavnom ne znaju šta se sve dešava iza kulisa jednog trkačkog dana, a upravo tome služi “track day”.

“Track day”, kako mu samo ime kaže, je dan na stazi, kad možete da dotaknete limite sopstvenog automobila i osetite nalet adrenalina. Za cenu od otprilike 100 evra za ceo dan vožnje, otvaramo vrata trkanja na najbolji mogući način.To je dan kad trkačka staza otvara svoja vrata “običnim” ljudima koji bi želeli da vide šta se tamo zapravo dešava”, počinje priču Dernovšek.

Na stazi su instruktori, kojih je u proseku između tri i osam, u zavisnosti od broja zainteresovanih. Oni su na raspolaganju da objasne sve faze jednog realnog trkačkog dana.

“Ljudi dolaze uglavnom sa sopstvenim putničkim automobilima, koje žele da provozaju trkačkom stazom. Oni svoje vozilo dobro poznaju, ali žele da osete drugu vrstu adrenalina, ali uz maksimalnu bezbednost i uz dobru instruktažu”.

“Da pojasnim. Dan koji je organizovan prošlog vikenda na stazi Gaj upriličio je Reno, vozili su se isključivo automobili ove marke. Mogli ste doći na stazu svojim “renoom”, ali i da sednete za volan novog “megana RS” koji je za test bio na raspolaganju VIP gostima. Svim vlasnicima automobila ovog brenda bilo je dozvoljeno da voze na stazi.”

Dernovšek otkriva i šta je njegova uloga u čitavoj postavci.

“Svi mi koji dolazimo tamo kao instruktori smo uglavnom ljudi sa velikim iskustvom u trkanju i aktivni smo trkači. Za svoj novac možete da odaberete i sa kim od ponuđenih instruktora želite da se vozite. Dan počinje brifingom, što je preduslov za izlazak na stazu. Sigurnost podrazumeva poštovanje pravila, signalizacije, sudija, pravilan izalazak na stazu i povlačenje sa nje. Mi upoznajemo ljude sa malim tajnama trkanja, kao što je, na primer, pronalaženje tačke kočenja. To je presudno za brzinu na stazi, a najčešći je nedostatak kod većine vozača”.

Foto: Renault sport Slovenia

Slovenac, koji često učestvuje na ovakvim događajima, ali ih i sam organizuje, otkriva i da su žene često u većini među posetiocima.

“Dame su uglavnom bolje od muškaraca. Mislim da je trik u tome što one imaju manji ego od “jačeg pola”. Inače, ne volim da učim ljude koji imaju veliki ego i dolaze sa idejom da već sve dobro znaju i nikad neće da slušaju”, našalio se Dernovšek.

On kaže da lično njemu “track day” pričinjava veliko zadovoljstvo, ali i da uloga instruktora nosi određenu odgovornost.

“Moj rad tokom timskih i privatnih treninga pretočim u instruktorsku ulogu i to mi predstavlja užitak. Rado delim svoja znanja i osećaj na trkačkoj stazi. Kad neko zbog mojih saveta popravi brzinu kruga, to me baš raduje. Tu je ključno da budete dobar pedagog, a ne samo brz trkač. Pogrešno prenošenje znanja i veština i te kako može da bude kontraproduktivno. Nekog ko je prvi put došao na stazu lako možete da prestrašite i frustirate.”

Dernovšek priznaje da se često nađe u ulozi “običnog” putnika u autu.

“To ume da bude veoma neprijatno i loše za mene na više nivoa. Kad neko do vas vozi velikom brzinom, a vi ga ne poznajete, desi se da se uplašite, jer je teško verovati vozaču za koga ne znate kako vozi. Uvek je bolje kad radimo korak po korak, što je i suština ovakvih dešavanja. Sigurnost uvek nagrađuje vozača”, završava Gašper svoju priču sa “trkačkog dana”.