Dernovšek: Sanjam da se trkam u Americi, a NASCAR Evroserija je pravi put ka tome

Slovenački automobilista Gašper Dernovšek priprema se za svoju prvu sezonu u NASCAR Evroseriji, koja počinje 12. septembra na Valelungi.

On je zimus prošao regrutaciju na stazi Fontene-le-Komt u Francuskoj, na kojoj je bio najbrži od 40 kandidata.

Sezona je trebalo da startuje na proleće, ali je, kao i sva automobilistička takmičenja, pandemija koronavirusa na neodređeno odložila početak. Organizator je, po ugledu na većinu serija, organizovao virtuelno trkanje, u kojem je učestvovao i Dernovšek.

Mi smo iskoristili njegov kratak boravak u Beogradu da popričamo o simulatorima, ali i o očekivanjima od prve sezone u NASCAR Evroseriji.

“Organizator je kontaktirao sve vozače i većina je imala simulator. Ja sam rekao da sam spreman, iako u tom trenutku nisam ni kompjuter imao kod kuće (smeh). Uspeo sam da sklopim simulator za nekih nedelju dana i odvezao sam već četiri trke, a ostale su nam još tri. Vozimo na “aj rejsing” platformi, ja sam probao još neke, ali ta mi je ubedljivo najbolja i najbliža realnosti”.

Foto: Dejan Ipavec

Što se osećaja na simulatoru tiče, Slovenac se slaže sa većinom trkača koja su se virtuelno takmičila – sve je realno, osim što nema težine automobila.

“Moj simulator ima fiksirano sedište, a onda su mi neke kolege preporučile da to malo olabavim, da ću imati bolji osećaj ako se malo pomera. Posle sam probao i VR naočare i jeste bilo bolje. Ipak, nema tu G-sile, nema težine automobila… Ja kad vozim, vozim iz stomaka, a na simulatoru se vozi očima. Drugo, ne manje bitno, je da ne moraš da razmišljaš o potencijalnoj šteti, kad razbiješ auto klikneš “escape” i resetuješ trku, a u stvarnom trkanju je tu kraj. Dakle, za simulator ne treba da imaš mu*a kao za pravo trkanje”.

Dernovšek kaže da je simulator veoma koristan za učenje staza i automobila, ali samo za to.

“Kad si brz na stazi, verovatno ćeš biti brz i na simulatoru. Ako si brz na simulatoru a nikad nisi vozio u realnosti, sigurno nećeš biti brz ako izađeš na stazu. Meni je svakako korisno, jer sam od autodroma na kojima gostuje NASCAR Evroserija vozio samo Valelungu i Most, pa mi je to dobra prilika da naučim ostale staze”.

Bolna tačka svakog automobiliste, pa i onog koji živi u Evropskoj uniji, jesu finansije. Iako je posle testa na Fontene-le-Komtu dobio stipendiju, još mnogo novca treba sam da obezbedi.

“NASCAR Evroserija ne košta mnogo kao, na primer, neka od TCR serija. Kod njih se za cenu sezone dobije najviše, pa sam zato odlučio da krenem tim putem. U februaru sam obezbedio sponzorstva, ali je pandemija sve stopirala. Sada polako ponovo ulazim u pregovore, ali će fokus ipak biti naredna godina. Iskreno, više-manje sam spreman da sam finansiram prvu sezonu, da bih za drugu imao veću sponzorsku podršku”.

Može se reći da se Dernovšek zaista odmah zaljubio u automobil koji će voziti 2020.

“To je snažna mašina sa 5,7-litarskim motorom i moram da priznam da sam bio pomalo i uplašen. Taj auto je prirodan, sve je mehanički, nema elektronike, moraš da osetiš motor. Prvi put sam vozio veoma pažljivo, polako dodavao gas, ali ipak sam se oduševio kako se vozi, kao neki stari BMW benzinac”.

“Mnogi ljudi misle da u NASCAR Evroseriji nema dovoljno konkurencije, ali to prosto nije istina. Tu su otac i sin Blekemolen, Vilnev, dolazi i Đani Morbideli u Elit pro klasu. Ja nisam bežao od neke TCR serije, ali kod njih je sve ortodoksno, dok je NASCAR živopisniji, zabavniji, fokus organizatora je na celom događaju, a ne samo na trci. I sve je pod kontrolom američkog NASCAR.  Sanjam da profesionalno vozim trke u Americi. Pobednik NASCAR Evroserije dobija test u SAD, i taj put je meni logičan i deluje mi ostvarivo”.

“Ove godine ću se truditi da osvojim ruki trofej, pa da dogodine pokušam da se borim za naslov. Američki NASCAR voze isključivo iskusni trkači, tamo najbolji vozači imaju 35 do 40 godina, pa imam vremena da polako ostvarim tvoj san. Kad bih postao svestan da sam prestar za početak karijere u Americi, priznao bih to i odustao”.

O potencijalnom plasmanu za ovu sezonu je nezahvalno govoriti, jer Dernovšek nije još izašao na stazu u autu sa kojim će se takmičiti.

“Jedino u šta sam siguran je da sam veoma brz, to se videlo na testu. Imao sam strah od konkurencije, bilo je mnogo iskusnih vozača, ali smo svi imali iste uslove i nekako sam suzbio taj strah. Ferara i ja smo bili za dve ili tri sekunde brži od svih. Moram da dodam da nisam vozio na limitu jer sam se bojao da ne razbijem auto. Tada sam izazvao pažnju, svi su došli na pitvol da gledaju moja vremena krugova. Zato imam mnogo samopouzdanja jer postoji još prostora da se ubrzam“.

Dernovšeka su u Beogradu fascinirale lepe devojke, a osim našeg glavnog grada obišao je u deo Šumadije.

„Begrad je sličan većini istočnoevropskih prestonica, podseća me malo na Beč, Budimpeštu, Zagreb, ne nudi ništa novo. Srpska provincija mi se baš dopala, sve je mirno, lagano i domaćinski. Kao kod kuće (smeh). Da biram šta mi se, osim devojaka, najviše dopalo u Beogradu, to bi bili Kalemegdan i Ada Ciganlija, a cenim što ima mnogo sportskih terena“, dodao je Gašper na kraju posete Srbiji.