DTM lider Matijas Ekstrem: Svakog vikenda dvojica otpadaju iz igre za titulu

Zaključno sa holandskim trkačkim vikendom, DTM bilans Matijasa Ekstrema glasi: 189 trka, 22 pobede, 76 podijuma, skoro 90% svih nastupa završenih prolaskom kraj karirane zastave i dva šampionska naslova. Sve je to ostvareno sa različitim modelima Audija.

Prvu DTM titulu Eki je osvojio 2004, tri godine kasnije stigla je i druga, a ove sezone Šveđanin ima lepe šanse da se okiti i trećom. Od prošle godine, on je i FIA svetski šampion u relikrosu, kojim se i intenzivno bavi kao vlasnik ekipe EKS i vozač istovremeno. I tu, opet, kao pulen i partner proizvođača iz Ingolštata.

Intervju koji prenosimo Ekstrem je dao uoči Zandvorta, na kojem je ranije četiri puta trijumfovao. Ove godine nije blistao na “toboganu među dinama”, ali je u drugoj trci ubeležio srećan izlazak na pobedničko postolje i posle 12 od 18 sezonskih trka ponovo je vodeći u generalnom plasmanu.

Svoju prvu DTM pobedu 2002. godine postigao si baš na Zandvortu. Čega se sećaš s tog vikenda?
– Same trke više uopšte ne mogu da se setim, ali se sećam večeri posle nje. Naravno, osećaj je bio lep i to je bilo posebno poglavlje u mojoj DTM karijeri.

Tekuća sezona ti je šesnaesta u DTM-u. Dva puta si bio šampion, tri puta viceprvak, tri puta treći, a u generalnom nikad nisi bio ispod osmog mesta. Kako to postižeš?
– To je dobro pitanje. Uvek se borim, svejdeno da li ide dobro ili loše. Uvek pokušavam da se poboljšam. U tome je ključ.

Na tvojoj kacigi stoji moto ‘Trkaj se žestoko ili idi kući’. Da li je to tvoj recept za uspeh?
– U velikoj meri jeste. Takav je moj stav u životu i jedino tako umem. Zašto bih radio drugačije?

Šesnaest godina u jednoj trkačkoj seriji predstavlja dug period. Jesi li se za to vreme kao vozač ili kao čovek na bilo koji način promenio?
– Verovatno, u priličnoj meri. Ali, najveće promene dešavaju se pored staze. Što se mog stila vožnje tiče, tu se nije mnogo šta desilo.

Postoji li neki vozač koji je tokom ovih godina na tebe ostavio snažan utisak?
– Pokušavam da od svih vozača naučim ponešto i verujem da je to moja najveća prednost. Tako i ja postajem bolji. Postoje mnogi vozači koji su me impresionirali određenim performansama, ali sada ne bih da navodim nijedno ime.

Kako bi opisao svoj stil vožnje? Kontrolisan, riskantan ili mešavina oba?
– Ja nisam tip koji mnogo reskira, pre će biti da vozim kontrolisano. To je dobro za bezbednost. Ponekad bih poželeo da sam malo divljiji. Ali, nikad ne možete u isto vreme biti i vrući i hladni.

Pri čemu si poznat po tome da se na stazi povremeno vrlo oštro boriš sa suparnicima…
– To nema nikakve veze s mojim vozačkim stilom, već se tu radi o borbama za pozicije u trkama.

Tebe je tvoja majka Agneta još kao malog naučila da voziš…
– To slobodno odrastanje za volanom donelo mi je mnogo uživanja. Rado ga se sećam i ono mi je kasnije mnogo pomoglo.

Koji Ekstrem je po tvom mišljenju brži, onaj iz 2002. ili ovaj iz 2017?
– Onaj iz 2002. On je bio bezopasniji. Nije imao tako visoke zahteve za savršenim setapom. ‘Jezik za zube i vozi’, bilo šta, to je bio njegov stav. A danas su moji zahtevi od automobila relativno visoki. Imam mentalno drugačiji pristup. Iskustvo donosi mnogo, ali ne sve.

Kod kuće u Švedskoj poznat si kao ‘fini momak’. Da li bi se s tim složio?
– Privatno bih rekao da. Generalno govoreći, ja verovatno neću ljudima ostati u uspomeni kao ‘fini momak’, ali bih rekao da ljudi koji me privatno bolje poznaju imaju takvo mišljenje.

Tvoj otac Bengt uporedio te je s jednim junakom iz romana Astrid Lindgren, nestašnim, ali istovremeno i zabavnim dečakom. Da li to odgovara istini?
– Tata to nije baš tako često govorio, ali meni je često pričao da sam pomalo divalj. Na primer, ja nikada u životu nikoga nisam udario i nikada to ne bih uradio. Ali, da, s ljudima izvodim šale i to verovatno radim češće nego drugi.

Stojiš čvrsto na zemlji, zar te penthaus ili jahta u Monaku nikada nisu privlačili?
– Ne zaista. Verujem da u životu više ima onaj ko je naučio da bude zadovoljan manjim.

Jesi li nekad već razmišljao o završetku karijere? Kakvi su ti planovi?
– Moje misli nekad idu u tom pravcu, a nekada ne, konkrente planove nemam. Trenutno sam veoma fokusiran, voleo bih da ove godine osvojim svoju treću titulu, a onda ćemo videti šta će se događati dogodine.

U ovom trenutku postoje tri li četiri kandidata za titulu. Tu si ti, kao stari vuk, tu je debitant Rene Rast, takođe iz Audija, i vas dvojica niste sami. Ko će na kraju prevladati?
– Isuviše je rano da se to kaže. Moja lista kandidata je duža. Pre holandskog vikenda, na njoj imam deset imena, prvu desetoricu u generalnom. Posle Zandvorta, ona se sužava sa deset na osam. I, od Holandije nadalje, moći ćete posle svakog vikenda da otpišete još po dvojicu.