Direktor Seat sporta Haime Puđ bio je naš sagovornik u maju 2014. na Salcburgringu. Tada je je „leon kup rejser“ bio star nepuna dva meseca, a obnovljeni Seat leon Evrokup tek je izvodio svoje prve korake.
Od tog vremena „rejser“ je postao verovatno najpoželjniji turing auto na svetu, a mi smo na trkama Evrokupa na Red bul ringu potražili Haimea Puđa, želeći da čujemo njegovu ocenu dosadašnjeg učinka Seatove najuniverzalnije takmičarske sprave, s posebnim osvrtom na tempo prodaje i tehničku i sportsku situaciju u TCR seriji.
Nekih desetak dana pre runde Evrokupa na Red bul ringu, Seat je izradio i prodao stoti „leon kup rejser“. Kako je bilo sa „leonom“ druge generacije, koliko je tada vremena prošlo dok nije prodat stoti primerak?
– Tada je bilo drugačije. Broj prodatih automobila druge generacije verovatno je i tada bio sličan u prvih 14 meseci, ali smo u to vreme imali nekoliko kupova u različitim zemljama. Počeli smo u Nemačkoj 2006, sledili su Španija, Velika Britanija, Mađarska, kasnije i Francuska. Kad imate svoj kup koji organizujete u različitim zemljama, onda lako prodajete 20 automobila u svakoj zemlji, a mi smo tada bili organizator.
Sada organizujemo samo Evrokup. Danas je teže prodati sto automobila nego što je bio slučaj sa drugom generacijom. Izradili smo ukupno malo više od 300 primeraka „leona“ druge generacije, možda 310. Ne znamo koliki će biti tiraž ove generacije, ali, kao što kažem, kad organizujete kupove, prodajete 20 do 25 komada po zemlji i onda je lakše.
Pogledajte Porše – imaju kupove u 19 zemalja. Ne kažem da je lako organizovati kupove u toliko zemalja i imati klijente u svima, ali prodaja ide brže.
Prošle godine smo prodali automobile za Leon evrokup, a ostatak su kupili timovi i vozači koji se trkaju u različitim nacionalnim i regionalnim šampionatima, bilo gde. U Evrokupu imamo odličnu startnu listu, 32 automobila, ali još sedamdesetak automobila postoji širom sveta i trkaju se u Španiji, Italiji, TCR-u, Belgiji, Rusiji… Neki su i u 24-časovnim serijama. Rašireni su po celom svetu, ima ih u Maleziji, Kini…
I bez svih lokalnih kupova već ste prodali trećinu ukupne serije prethodnog modela.
– To je vrlo dobar rezultat. Mislim da su ljudi videli da je auto pristupačan i dobar za nacionalne serije, zato ga i koriste. Organizatori su videli da on potiče od standardnog i vrlo je pouzdan. Motor, menjač i diferencijal su sa standardne „kupre“, samo tjunirani za auto-sport. Auto je pouzdan, ljudi ga koriste, trkaju se i trkaju, voze sve više trka i sve više serija i nemaju nikakvih problema, što nas čini zadovoljnim.
Praktično se obistinilo sve što ste prošle godine najavili u vezi s tim automobilom.
– Nije bilo lako, ali kada smo razvijali auto znali smo tačno šta želimo da izvedemo i šta je tržištu potrebno.
Čini li vas ponosnim što je „leon rejser“ poslužio kao uzor za celu novu kategoriju, TCR seriju?
– Srećni smo što su promoteri i organizatori videli da je to pravi put za trkanje – s pristupačnim, ali istinski konkurentnim i pravim trkačkim automobilima. Jer, moguće je proizvesti nešto vrlo pristupačno na osnovu standardnog augomobila. I nije samo auto pristupačan, već je i održavanje takvo, što je najvažnije, jer timovi žele da se trkaju svakog vikenda, a da nemaju probleme.
Mora da ste zadovoljni rezultatima vašeg auta u TCR-u, mada tamo i brojčano dominirate.
– Svakako sam srećan, jer je takmičenje novo, a novu seriju je teško stvoriti. Marčelo Loti se mnogo trudio, ali drugi proizvođači ili timovi – u kojem god statusu – nisu razvili automobile ili nisu uradili sve što je trebalo. Očekivao sam više od drugih, rekli su da će doći.
Ford ima auto, osnova je „fokus ST“. Nadam se da će i Honda proizvesti serijski auto, jer se oni zapravo trkaju sa tri prototipa, ali to je razumljivo, „tajp R“ je krenuo da se proizvodi tek sada, u junu ili julu. Nadam se da će od septembra Honda imati i normalne trkačke automobile i da će ih biti više od tri. Nadam se da će ih biti dvadesetak.
I njma smo pokazali da, ako naprave auto koji ima smisla, mogu da prodaju mnogo više primeraka. Honda je veoma poznata i u zemljama u kojima za nas ne znaju i njima je lakše. Nadam se da će doći i drugi proizvođači, i to brzo. Sve mi se u TCR-u ove godine dopada, samo ne to što drugi proizvođači nisu požurili da naprave svoje standardne modele. Ne želimo da se toliko „seata“ tamo trka. Želimo da pobeđujemo, ali ne s toliko automobila. Imamo kup, on funkcioniše, TCR mora da bude šampionat.
Mislite da će TCR serija uspeti?
– Mislim da hoće, jer je osnova savršena. U stvari, on već funkcioniše, samo su potrebna sredstva da se TCR Internacionalna serija razvije. U Španiji imamo 12 automobila u CER-u (kup izdržljivosti – prim. aut.), rađenih po TCR pravilima, u Italiji je takav „leon“ u Turizmo endurans šampionatu, u Rusiji u nacionalnom prvenstvu. Samo je pitanje vremena da i drugi izrade automobile. Nije potrebno mnogo – tri ili četiri proizvođača.
Neki od vaših TCR klijenata povremeno zameraju što „leon“ nema namenski trkački sekvencijalni menjač i kada gube od „honde“ kažu da im on nedostaje. Ima li i zvaničnih zahteva tom smislu?
– Bez problema, imamo ga, stvar je u 25.000 evra. Takav auto sa trkačkim menjačem u Italiji vozi Valentina Albaneze. Stvar je u tome šta želi promoter i da to uravnoteži. Nije samo poenta u ceni menjača i aktuatora, stvar je i u održavanju. Revizija DSG menjača radi se jednom godišnje, revizija trkačkog je posle svake dve trke.
Naš DSG menjač je teži, ali zato na „hondu“ stavljaju dodatni balast. Nije sve samo pitanje težine. S trkačkim menjačem imate bolje prenosne odnose za različite staze. Sa standardnim menjačem, prenosni odnosi su drugačiji, on je bliži standardnom automobilu. To je velika razlika. Pored toga – rashlađivanje. Naš sistem se više muči na visokim temperaturama, jer nije trkački.
U svakom slučaju, problem nije do nas. Na promoteru je da odluči da li bi koristio oba menjača, ili samo trkački. Mi smo spremni. Ako šampionat nađe pravi način da uravnoteži performanse, ugradićemo trkačke menjače za iduću godinu, ili kada god žele. U suprotnom, trkaćemo se ovako.
Niko od timova ili organizatora TCR serije nije od vas zvanično tražio trkački menjač?
– Ni timovi sami nisu sigurni. Mislim da treba više da razgovaraju s organizatorom i promoterom i čuju šta on želi.
Postoji li uticaj uspeha trkačkog „leona“ na prodaju putničkog modela?
– Ja sam direktor Seat sporta i, ako mene pitate, sigurno je uticao – više se trkamo i više standardnih vozila prodajemo (smeh). Pitajte marketing, reći će vam isto. Tu naravno utiču i drugi faktori, poput prodajnih akcija. Verovatno sve pomaže, ali to nikad ne možete pokazati i nikad ne vidite šta se zaista dešava.
Moj ujak bio je vlasnik Bultaka (španska fabrika motocikala, ugašena 1983. – prim. aut.) i uvek je govorio da prodaja prati kariranu zastavu. Svakako se slažem s njim, ali je teško izvesti tačnu studiju da to potkrepi.
„Leon kup rejser“ je lep auto, ljudi ga vide i sanjaju da se jednog dana trkaju. Ako to ne mogu, sanjaju da imaju „kupru“. Ako ne nju, onda sanjaju da imaju „leon FR“. Kako bilo, glavno je da je trkački auto tu i da je Seat aktivan brend, dinamičan, da pokreće i sport i uvek razvija stvari na osnovu standardnih modela. Na „seat leon kup rejseru“ je najvažnije što vodi poreklo od standardnog automobila. Ali dobro je da postoje i drugi brendovi, onda će i oni biti poželjni i to nas sve pokreće na akciju.
Zasad ništa od povratka Seata u WTCC?
– To nije lako. WTCC je sa sadašnjim pravilima vrlo konkurentan šampionat. Nema nikakve ravnoteže performansi, a i oblik automobila je važan, tamo treba imati troprostorni model. Ja uvek moram da razmišljam i o mogućnostima, ali zasad nema ničega, ništa ne radimo na tome, ni ne pokušavamo. Želimo da u potpunosti etabliramo „leon kup rejser“ u nacionalnim šampionatima i svim međunarodnim serijama u kojima on može da se trka, a onda ćemo razmotriti mogućnosti i poći dalje.