Kolčago za Serbiaring: Ja sam konkurentan jer je “honda” konkurentna

Roberto Kolčago u TCR Internacionalnoj seriji 2017. pruža izvanredan primer šta superiskusan pilot može sa odličnom tehnikom, oličenom u najzad pouzdanoj “hondi sivik”, kompetentnim timom kakav je M1RA i najzad, ali ne i najmanje bitno, podrškom tjunera kalibra JAS motorsporta.

“Sivik” je i u prve dve TCR sezone bio jedan od najperformantnijih automobila, ali su dečje bolesti servoupravljača upropaštavale potencijalno šampionske kampanje. Ove godine, tehničkih nedaća nema, a nije beznačajno ni to što se na čelu ekipe M1RA, pojačane vodećim ljudima nekadašnjeg B3 rejsinga, nalazi fabrički pilot Honde Norbert Mihelis. U prevodu – nema onoga što tjuner iz Arluna za ovu ekipu neće izvesti ili učiniti, što je dokazano i na Salcburgringu.

Kolčago se najbolje snalazi u toj situaciji. Sa tri pobede u deset startova, veteran iz Sarona je drugi u generalnom, samo tri poena iza vodećeg Kominija. Vredi podsetiti da se on trkanju vratio 2016, i to posle višegodišnje pauze, i da je za početak ubedljivo osvojio nacionalno prvenstvo Italije na krugu. Roberta pitamo da li je domaća kampanja zapravo bila uvežbavanje za veće domete na međunarodnoj sceni.

“Ne baš. Tek sam krenuo ponovo posle duge turing karijere, ali i mnogo godina pauze. Želeo sam da se vratim i da izvezem neke trke jer mi je to nedostajalo. Počeli smo, pobeđivali smo, svi su bili zadovoljni, nastavili smo da testiramo i onda mi je rečeno da idem u Maleziju.”

“Tamo smo pobedili na trci TCR Internacionalne serije. Svi su bili srećni i JAS mi je napravio ovaj program sa vrlo dobrim timom Norberta Mihelisa.”

Bilo to u početku planirano ili ne, sezona 2016. se pokazala kao priprema za kampanju u globalnoj seriji Marčela Lotija.

“Meni su prošle godine dali “sivik” iz 2015, jer sam prijatelj vlasnika JAS motorsporta i izveli smo taj mali program. Zatim su apetiti porasli”, dodaje Kolčago. “Uvek sam govorio da su “honde” veoma konkurentne i moćne u skoro svim šampionatima.”

Kolčago analizira seriju u kojoj je trenutno jedan od protagonista: “TCR je očigledno lep šampionat, trke su lepe, tu su prelepi automobili i odlični piloti. Prosečna starost pilota je vrlo niska. Mladi vozači su veoma agresivni, trkaju se vrata uz vrata i zato je takmičenje lepo.”

“Ja sam odavno prošao godine mojih konkurenata, ali u sve ovo možda unosim nešto više iskustva. Međutim, treba istaći i da su svi ovi mladi piloti istovremeno i vrlo moćni. Zato su borbe oštre.”

Prvu polusezonu Roberto je završio na drugom mestu u generalnom, osvojivši više trka od bilo kog suparnika.

“Veoma sam zadovoljan kako stvari idu. Mogu da kažem da sam očekivao da ću biti konkurentan, jer je auto veoma konkurentan. A da biste bili u igri za naslov ne smete da prosipate bodove. Mnogo mi je vredelo što sam osvojio tri trke, i druga mesta su vrlo važna, poput onog u Monci, ali moram da pokušavam da osvajam poene i tamo gde nismo naročito jaki.”

“Na primer, kada nosim balast od 30 kilograma, kao na Spa, važno je da ne ostanem bez ijednog boda, kako nam se desilo upravo na Spa. To je mesto na kojem je najgore imati težinski hendikep i nisam uopšte bio konkurentan. U tome je bio problem.”

“Na Spa sam gubio mnogo vremena, jer je tamo nehumano kad nosite 30 kilograma balasta. Toliko je imao i Borković, i on je praktično bio zakočen. Nismo uopšte bili konkurentni, za razliku od trke pre i trke posle te. To je za mene samo bila stvar balasta. I, kad se nalazite pozadi, onda se dešavaju i kontakti i slične stvari.”

“Takođe, Spa je pista na kojoj se voze krugovi od dva i po minuta. To je skoro dva puta duže nego na drugim stazama i onda balast opterećuje duplo. Ako balast odnosi šest ili sedam desetinki na pisti normalne dužine, tamo gde je pista skoro dvostruko duža, on odnosi dva puta više vremena.”

Kolčago ni sam ne može da se seti koliko je trajala njegova trkačka penzija.

“Četiri ili pet godina, čak se ni ne sećam. Trkao sam se u “seatu” u italijanskom turingu, posle sam prestao.”

Čovek koji je u karijeri video i osvojio mnogo ima izuzetno povoljno mišljenje o TCR konceptu, koji ga je, realno, vratio u auto-sport.

“Po mom mišljenju, i ne samo po mom, to je budućnost turing automobila. Broja automobila se penje do onog koji je nekad postojao u turing trkama, čak je i veći. I mnogi proizvođači izradili su automobile, zato sada već svi misle da je to budućnost turinga.”

“Očigledno, kad imate nešto tako dobro, morate pokušati da to održite, da pravilnik bude precizan za sve, da izvedete da se on poštuje, da ovaj šampionat uvek bude lep, da ima sve više automobila i da svi budu konkurentni.”

Prema Robertovoj trenutnoj ulozi u Internacionalnoj seriji, on je jedan od najozbiljnijih pretendenata na naslov, ali je oprezan kada o sebi treba da govori u tom kontekstu.

“Postoje piste na kojima možda možemo da budemo favoriti i one gde, ponavljam, moramo da pokušavamo samo da osvajamo bodove. Tako se ova igra igra. Ali, to i jesu trke, jer nikad ne znate kako će se završiti.”

Kolčago ima pet titula, jednu u nacionalnoj F3, dve u nacionalnom i tri u švedskom turingu Gde je u toj velikoj trkačkoj panorami mesto TCR kategoriji?

“Na vrhu! Svaka godina ima svoje karakteristike. Ne možemo upoređivati 2017. sa, recimo godinom 1995. u turingu. Razlike uvek postoje, ali ovo je divna godina i u budućnosti će biti još divnih godina za turing trkanje u ovoj kategoriji.”

Završavamo nadanjem da se, bez obzira na ishod kampanje 2017. karijera trkača iz Sarona neće okončati po proteku ove sezone.

“Ja to vidim ovako: svakako ostajem povezan sa JAS motorsportom, izvodimo lepe stvari zajedno. A da li se trkam ili ne, na to utiču drugi faktori, potreban je i budžet, pitaju se i drugi. Ja sam već zadovoljan što se trkam ove godine, jer, ja sam svoju karijeru već bio završio (smeh). Ali, ako mi omoguće da se trkam, trkaću se i dalje.”