Kristoferson: Istina je, dotakao sam Monteirovu “hondu”, ali to je bio “dodir ljubavi”

Photo Frederic Le Floc'h / DPPI

Pobedom na trećoj trci WTCR vikenda na Suzuki, Juan Kristoferson se učvrstio na mestu najuspešnijeg pilota Sebastijan Leb rejsinga u tekućoj sezoni.

Dvostruki relikros šampion sveta već je trijumfovao na rundi na Nirburgringu Nordšlajfe, tada u trci 2 i sa delimično inverzne startne rešetke.

Na Suzuki Istok imao je i to zadovoljstvo da u pobedničku trku uđe s pol-pozicije jer se najbolje snašao na superkomplikovanim kvalifikacijama voženim po promenljivom vremenu.

On je još u Q1 fazi prešao na slik pneumatike i podizao im je temperaturu kako su kvalifikacije odmicale. Ispostavilo se da je odlično tempirao formu za Q3 rundu, u kojoj je sa svojim “golfom” prvi izvezao brzi krug i vreme koje je tada postigao kasnije niko nije uspeo da nadmaši.

Jedinu opasnost po Kristofersona u trci 3 predstavljali su Tijago Monteiro i njegova “honda sivik”. Portugalac je s druge pozicije startovao bolje i nakratko poveo, ali je SLR pilot odigrao na sve ili ništa i vratio se na čelo kolone već u drugoj krivini. Šveđanin je svojom agresivnošću pokazao rešenost da ne dopusti da mu propadnu ogroman trud i relikros veštine uložene u osvajanje pol-pozicije.

“Start mi nije bio najbolji, pa je Tijago uspeo da me zaskoči”, opisao je Kristoferson svoj nastup. “Gledao sam kroz bočni prozor i video sam da je krenuo bolje od mene, pa sam pomislio da bih mogao da učinim nešto. Uspeo sam da se provučem ispod njega između prve i druge krivine. To pokušate ili u prva dva, ili u poslednja dva kruga, a ja sam uspeo već posle 400 metara i time sam bio vrlo zadovoljan.”

U toj akciji bilo je kontakta između “golfa” i “sivika”, koji pobednik trke ne negira, ali ga smatra beznačajnim: “Jeste, između nas je bilo kontakta. Dodirnuo sam njegova vrata, ali to je bio “mali dodir ljubavi.”

“Posle toga, auto se ponašao najbolje za ceo vikend i mogao sam da uživam u vožnji. Stvorio sam prilično lepu prednost, pa sam pazio na auto i gume tokom cele trke, a završili smo je iza sigurnosnog vozila. Prilično dobra trka, a najsrećniji sam što sam došao u situaciju da se borim za pobedu u nedelju jer sam u petak izveo sjajan potez i stavio slikove rano u Q1 fazi kvalifikacija.”

“Hvala timu, a hvala i timskim kolegama koje su me između trka posavetovale koje putanje da zauzmem.”

Kristoferson nikada ranije nije vozio na Suzuki, a i na sledećoj WTCR stazi, na ulicama Makaua, takođe će biti debitant. U toj situaciji, on se ponovo uzda u kolegijalnu pomoć, a garažu ionako deli s “Kraljem Makaua”.

“Makau će biti potpuno drugačiji od Suzuke. Suzuka Istok je vrlo kratka staza i lako ju je naučiti. Makau je očigledno nešto sasvim drugo i deluje komplikovano. Međutim, ja imam tu prednost da mi je Rob Haf timski kolega, a on je tamo vrlo brz. Pokušaću to da iskoristim i videću šta mogu da učinim. Međutim, najvažnije je da pokušam da naučim tu stazu za budućnost.”

U kvartetu SLR trkača, Kristoferson ima dve pobede, Benjamin Lojhter jednu, Haf u 2019. još nije izlazio na najviši stepenik podijuma, a Mehdi Benani nije prišao ni blizu pobedničkog postolja i poslednji je u generalnom poretku vozača.