Norbert Kiš za Serbiaring: WTCC je pitanje od milion evra

Aktuelni evropski prvak u trkama kamiona i višestruki osvajač nacionalnih Klio, Leon i Svift kupova, Mađar Norbert Kiš u svojoj zemlji važi za jednog od najbržih vozača na kružnim stazama.

Pošto mu je budžet uvek bio prepreka za izlazak na elitnu turing scenu, najšira publika mogla je da se uveri u njegove sposobnosti tek prilikom sporadičnih izleta u međunarodne monomarka serije, ili ETCC 2014, kada je blistao za volanom „alfe 156“ tima Unikorse. U dve runde, koliko je ta avantura trajala, često se pokazivao kao najbrži vozač automobila s atmosferskim motorom.

Pravi profesionalni dom i evropsku afirmaciju 30-godišnji Kiš pronašao je u trkama kamiona, ali se nije odrekao ni drugih disciplina. S njim smo razgovarali na austrijskoj rundi Seat leon Evrokupa, na kojoj je nastupao kao gost i tom prilikom otkrio nam je kakve su razlike između turing i trka kamiona, šta misli o novom „leon rejseru“ i od čega zavisi njegova trkačka budućnost.

kissDobro je ponovo te videti u turingu. Kakva te je kombinacija dovela na Red bul ring?
– Saradnja sa B3 rejsingom, koja traje već prilično dugo. Svaki put u poslednje tri ili četiri godine vozili smo bar jednu ili dve trke zajedno. I ove godine smo bili u kontaktu, ali su oni već bili rezervisali oba svoja automobila za celu sezonu.

Desilo se da su naručili još jedan novi „leon rejser“ i plan je bio da im ga Seat sport isporuči krajem sezone. Međutim, neko je odustao od porudžbe, pa je B3 rejsing auto dobio ranije i dogovorili smo se da izvezemo trku u Austriji. Nažalost samo nju, jer se sledeća poklapa sa Evropskim prvenstvom u trkama kamiona, a tamo moram da budem da pokušam da odbranim titulu. Možda budemo zajedno i na poslednjoj rundi Evrokupa u Barseloni, ali to je još daleko i nisam siguran u to. Samo se Red bul ring i Barselona ne sudaraju s mojim trkama kamiona i sreća je što sam mogao da dođem ovde.

Prvi put si u „seat leon rejseru“?
– Na trkačkom vikendu, da. Ali, malo smo testirali zajedno na Hungaroringu. Vozio sam auto Edine Buš, pokušavao sam da joj pomognem da se malo poboljša.

Šta misliš o automobilu?
– Auto je vrlo dobar. Trkao sam se u starom „leonu“ pre otprilike pet godina. Vozio sam dve sezone u mađarskom šampionatu i jednu sezonu u španskom Leon superkupu. Taj auto poznajem dosta dobro, a novi je prilično sličan, sa DSG menjačem i vrlo sličnim motorom. Novi „leon“ ima malo više snage i oslanjanje je malo drugačije izvedeno. Malo je lakši, malo je kraće međuosovinsko rastojanje. Generalno, mnogo je agilniji od starog i malo je bolji od njega.

kissTvoje mađarske kolege, trkači i menadžeri timova, uvek ističu da si vrlo brz. Kako to da za tebe nije bilo mesta u WTCC-u ili bar u celoj ETCC kampanji?
– To je ekonomsko pitanje. Mađarska nije najbogatija zemlja na svetu i kod kuće imamo mnogo većih problema od auto-trka. Teško je dobiti ili pronaći novac, sponzore, ili tim za koji se možete trkati. Mislim da je stvar u tome.

Ovo mi je deseta godina u trkanju i prva u kojoj imam svog menadžera koji se brine o meni, a ne o ekipi ili sopstvenim planovima. Zahvaljujući njemu i B3 rejsingu sam i došao na Red bul ring. U prošlosti sam pokušavao da sam pronađem novac za trkanje, trudio sam se mnogo ali to nikad nije skroz uspevalo. Trkanje u WTCC-u je pitanje od milion evra, a ja nisam iz bogate porodice.

Pređimo na kamione: tamo kontrolišeš 1200 KS i 5,4 tone, a ovde voziš „seat rejser“ od 1150 kg i 330 KS, da razliku u dimenzijama ne pominjemo. Koliko se to razlikuje u osećaju i percepciji?
– Iznenadili bi vas trkački kamioni, oni su daleko od kamiona koji vidite na putu. U poslednjih desetak godina svi trkački kamioni su zapravo prototipovi, od nule izrađeni za trkanje. Naravno, postoje pravila, na primer moramo da koristimo gibnjeve i serijske kočnice, ali osim toga, konfiguracija oslanjanja, upravljača i svega ostalog je slobodna i možemo da izvedemo šta god želimo. Vozimo gudjir trkačke pneumatike i prianjanje je vrlo dobro.

Trkački kamion se ponaša prilično slično jako teškom i jako velikom turing automobilu. Nije posebno agilan, pa morate biti jako strpljivi s njim. Možda mogu i da ga uporedim – pre nekoliko godina sam vozio Maserati trofeo. „Maserati“ je takođe jako težak i mekan, s njim se mora pažljivo, a s kamionom morate još pažljivije, jer je, recimo, kao dva „maseratija“ (smeh).

trofeo maserati, norbert kiss
Da li su kamioni fizički prohtevniji?
– Ne, zapravo je lakše! Turing je fizički prohtevniji! U kamionima imamo servoupravljač, ako on otkaže više apsolutno ne možete da skrećete i ispadate iz trke. Tu se ne radi o fizičkoj snazi, pre biste polomili volan, nego što biste ga okrenuli bez serva. Menjač je pneumatski, kvačilo takođe, sve to mora da bude tako – ako nema vazduha u kamionu, ne možete ni da ga pritisnete kvačilo, toliko je teško. U svemu pomaže hidraulika ili pneumatika. I kamion nije naročito brz, ne razvija toliku G-silu u krivinama i na kočenju. Možda razvija na ubrzanju, jer je vrlo snažan.

Turing je fizički zahtevniji, jer je sve mnogo brže i mnogo je jača G sila na skretanju. Morate biti koncentrisaniji, nemate mnogo vremena između krivina i morate biti veoma precizni, brzi na upravljaču.

Kontakt vožnja je deo obe discipline.
– U trkama kamiona još više, jer kamioni to mogu da podnesu. Mnogo je teže polomiti oslanjanje kamiona nego turing auta. Kod kamiona je najveća pretnja gumi-defekt: kad pukne guma – gotovo je, naročito ako pukne prednja. Ako pukne na zadnjoj osovini, to je OK, jer su tamo po dve gume na svakoj strani i ako ode spoljna, vozite i dalje, samo ćete biti 2 ili 3 sekunde po krugu sporiji. Turing automobile je mnogo lakše polomiti i morate više da pazite kod kontakata.

kiss
Moraš li da menjaš čitavu perspektivu zbog
same razlike u veličini vozila?
– Razlika je samo u tome što u kamionu sedite napred i sve ostalo se nalazi iza vas. Kad idete preko ivičnjaka, morate sačekati da prođe i zadnji deo, jer je kamion jako dugačak. U turing automobilu sedite u sredini, tu je osećaj drugačiji.

Takođe, u kamionu sedimo jako visoko i imamo vrlo dobar pregled staze. Naravno, kad je drugi kamion ispred vas, njegova velika kabina sve zaklanja i ne vidite ništa, pa je teško slediti ga. Inače, razlike nisu posebne, samo pozicija i to čekanje na zadnji deo.

U Evropskom šampionatu u trkama kamiona voziš MAN za tim Okso rejsing. Kakva je struktura ekipe?
– Naš tim je potpuno mađarski, imali smo podršku MAN-a u poslednje tri godine, ali se to ticalo samo motora. Nismo ih dobijali sasvim besplatno, ali su bili jeftini i dobri. Uz to smo dobijali i tehničku podršku i mehaničare tokom vikenda, ali i to je završeno prošle godine.

Ove godine MAN je povukao fabričku podršku, poverio je motore drugoj firmi iz Španije i mi moramo da ih iznajmljujemo, a to je jako skupo. MAN nas malo podržava samo kada organizujemo neke promo događaje, recimo kad lokalni MAN prodavac proslavlja 10 godina firme, ali to je sve. Sama ekipa je mađarska, ima sopstvene sponzore i svi pokušavamo da skupimo budžet za sezonu.

kiss
Ti si 2014. postao evropski šampion, a nema mnogo trkača s tim statusom, bez obzira na kategoriju. Koliko je to postignuće ispraćeno u tvojoj zemlji?
– U Mađarskoj trke kamiona nisu bile posebno popularne, mislim da sad tek počinju da budu jer smo mi šampioni i ove sezone ponovo vodimo.  Najvažnije je što ćemo u septembru imati trku na Hungaroringu. Nadam se da će nam to kod kuće doneti proboj u popularnosti same discipline, ali i mojoj ličnoj. To bi moglo najviše da nam pomogne.

Zasad titula šampiona, nažalost, sama po sebi nije donela ništa posebno, možda se primećuju samo male promene, ali ne i u budžetu. Mi smo iz Mađarske, ekonomija je problematična bili mi prvaci ili ne.

Par tvojih ETCC startova 2014. pokazalo je da si mogao da napraviš sezonu u TC2 klasi mnogo zanimljivijom samo da si izvezao svih pet rundi.
– I ja mislim tako. Na Slovakija ringu smo pobedili u TC2 klasi i apsolutno, osvojili smo pol poziciju u klasi, tog vikenda smo uzeli puno bodova.

kiss
Na Pol Rikaru je bilo još bolje nego u Slovačkoj, jer se nisam borio s TC2 automobilima, već s turbo automobilima, sa „ševroletima“ i Homolinim BMW-om. Ali, tu smo imali maler s vratima jer posle udesa nismo mogli da ih pričvrstimo kako je FIA delegat želeo.

To je mogla biti dobra sezona da smo mogli da je izvezemo celu. Samo tri ETCC runde nisu se poklapale s trkama kamiona, ali Perguzu nismo mogli da vozimo. Bilo bi lepo da jesmo, volim „alfu“, dobar je auto i bila je konkurentna u klasi.

Šta nosi budućnost?
– Godinu svakako moramo da završimo u šampionatu kamiona. Prva polovina sezone je gotova, 5 od 10 trka je završeno i vodimo s prilično velikom prednošću. Pokušaćemo da odbranimo titulu. Možda i da izvezemo trku Leon Evrokupa u Barseloni i da vidimo šta će domaći vikend na Hungaroringu doneti našem timu. Posle toga moraćemo da pogledamo kako stvari stoje i odlučimo nastavljamo li s kamionima ili ćemo pokušati nešto drugo. Ako se odlučimo za nešto drugo, onda bi opcije mogle biti Seat leon Evrokup sa B3 rejsingom, ili ETCC. Možda čak i TCR, ali tu je budžet još veći i to nije posebno verovatno.

kiss kissRazmatramo i neke veće stvari, koje sad iz perspektive našeg budžeta izgledaju nedostižno, ali uz malo sreće možda bismo mogli da startujemo na nekoj trci u GT kategorijama. Trenutno nema ničeg vrednog pomena, ali razgovaramo… Otvoreni smo, razmatramo opcije, moguće je čak i da ćemo još jednu sezonu provesti u trkama kamiona. Sve zavisi od Hungaroringa. Ako bude uspešan, veliki vikend, ako zbog nas dođe mnogo ljudi, ako vidimo da je to popularno i da možemo da ga učinimo još popularnijim, onda mislim da bi vredelo ostati.