Priol: U trkama ćete biti poraženi čim dozvolite da vam poraste ego

Bivši ETCC i trostruki WTCC prvak Endi Priol nije bio na globalnoj turing sceni još od 2010. godine, kada je branio boje fabričke BMW ekipe.

Iako nikada nije vozio WTCR, neizbežan je utisak da se Englez dolaskom u Svetski kup zapravo vraća kući. Stvar tako vide i konkurenti i mediji, uključujući i one s kojima je razgovarao na predsezonskom testu u Barseloni.

Njegov sadašnji tim, Cijan rejsing, uporno je skrivao adute u Španiji, pa se niko nije bavio bespredmetnim upoređivanjem vremena krugova. Priol je svojih 20 minuta za novinare započeo upoređivanjem WTCC tehnike iz 2010. sa aktuelnom u WTCR epohi.

“Razlika je prilično velika, a i prošlo je puno vremena. U međuvremenu sam vozio i druge turing automobile, V8 superautomobil, DTM i BTCC 2015. Međutim, “lynk&co 03″ je auto s prednjim pogonom i veoma je drugačiji. Svakako, i pravila su se mnogo promenila otkad sam se poslednji put ovde takmičio. Ovo mi je nov izazov, vrlo nov.”

I trkački format se izmenio od WTCC dana, što između ostalog podrazumeva i tri sprinta za vikend, i način na koji se formira startna rešetka.

“Mislim da su vikendi intenzivniji, format je dobar, trkamo se oba dana. To je lepo, jer posle subote imamo i drugu šansu u nedelju. Ali, kao i u svakom drugom formatu, sve se vrti oko kvalifikacija, pogotovu u Marakešu. Kvalifikacije postavljaju scenu za ceo vikend. Trudite se da zauzmete što bolju poziciju i tu se ništa nije promenilo. Ako uspete da uđete u prvih 5, postaje uzbudljivo, za to treba da naterate gumu da funkcioniše, da izvezete savršen krug i izvučete maksimum u pravom momentu. Sve je intenzivnije i mislim da će trkanje potencijalno biti blisko i neizvesno. Posmatrajući kraj prošle sezone, svi su proizvođači prilično ujednačeni, očekujem da će bitka biti žestoka.”

U TCR svetu važi mišljenje da se “hjundai” lako uči i da je odmah “udoban” za vožnju. Priol je objasnio kako stoji stvar sa “lynk&co 03”.

“Hjundai” je dokazan auto, a mi naš još razvijamo. Meni je u njemu bilo prilično dobro već kad sam prvi put uskočio u njega, ali je bilo puno posla. Tokom poslednjih nekoliko testova izveli smo dobre korake, ali kasnimo jednu godinu u smislu razvoja. Iduće godine u ovo vreme siguran sam da ćemo svi reći da je sve sređeno i da smo spremni za start. Još moramo mnogo da naučimo. Svi su uvek nervozni kada dolazi novi automobil, ali smo i mi nervozni zbog toga. Ne znate gde ste do prvih kvalifikacija u sezoni.”

Sudeći po dimenzijama kineskog modela, već se nazire koje će mu staze odgovarati.

“Auto ima duže međuosovinsko rastojanje, mislim da imamo vrlo dobru aerodinamiku i mali otpor vazduha. Verovatno će mu odgovarati duže, brže krivine i brže staze. To zvuči razumno. Ipak, sve će zavisiti i od težine i kako se ona bude menjala u sezoni i kako BoP funkcioniše. Po meni je snaga ključna i veliku razliku će činiti koliku snagu imate, i na kojim stazama imate dobar ili nepogodan BoP. Sve je u šampionatu projektovano da bude što uravnoteženije, da se razlike neutrališu, ne postoji nekadašnja prednost “domaće” ili određene staze koja vam daje prednost. Sve će se vrteti oko težine i vaše pozicije u šampionatu.”

Duže od decenije i po Endi se nije trkao u automobilu s pogonom napred. Zanimalo nas je kolika je mentalna ili fizička razlika pri prelasku na takvu tehniku.

“Testu se pristupa drugačije. U automobilu sa zadnjom vučom možete da izvezete turu od 10 krugova, nađete balans i ritam i onda počnete da menjate automobil i poboljšavate se. S prednjim pogonom uvek morate da predivđate degradaciju guma, ona je veća, pa je i vaša vožnja drugačija. Kada procenjujete automobil ili promene, mora da vam bude jasno u kom je trenutku auto bio dobar i kakav će biti ubuduće. Sve se mnogo više dešava na prednjoj osovini i stalno morate da je štitite. Komplikovanije je, ali mi takva vožnja sad deluje normalno i o njoj ne razmišljam. I guma je dizajnirana za auto s prednjim pogonom. Kada sam vozio “BMW” u Svetskom šampionatu, to je bio auto sa zadnjim pogonom, na gumama dizajniranim za prednji. Ni tada nam nije bilo lako. Uvek kažem da je auto sa zadnjim pogonom možda ultimativno brži, ali je ponekad teže stići do tog ultimativnog vremena jer je auto i nervozniji. I tu je ključ u novim gumama i korišćenju njihovog maksimuma. Definitivno postoji tehnika i veština vožnje automobila s prednjom vučom. Nadam se da tokom sezone mogu da izgradim iskustvo i da izvučem performanse iz gume kada su one tu.”

Priol se već nekoliko godina interesovao za angažman na svetskoj turing sceni.

“Ja sam fabrički vozač već 19 uzastopnih godina. Nije uvek postojala šansa da se vratim, ali su poslednjih četiri ili pet godina postojali pregovori s Ribeirom i različite prilike s timovima, ali nikad nijedna ozbiljna. Meni je važno da je moje okruženje profesionalno i da mi daje šansu da tokom godine pružim najbolje što imam. Kad sam pričao s Cijanom i Lynk&Co, sve se desilo brzo i osetio sam da je to prava stvar za mene. Bilo je i drugih prilika, ali za jednu trku ili četiri trke, a to nije idealno. Cijanova ponuda bila je možda druga ozbiljna u poslednjih 12 meseci.”

“Šta očekujem od sezone? Moglo bi da bude zaista dobro i zaista naporno. Uvek sam nervozan zbog očekivanja, jer iskreno ne znate ništa, samo se nadate da ćete dobro raditi svoj posao, a u prošlosti je to uvek bilo dovoljno da se borim za pobede i titule. Ne mislim da se u mojoj vožnji išta promenilo. Imao sam vrlo dobar period u poslednje četiri WEC sezone, bio sam u dobroj situaciji i nadam se da mogu da izvedem ono što se sećam da sam ovde mogao pre deset godina. Moj pristup je zaista takav: vraćam se kao ruki, ali ambiciozan ruki. Nadam se da to može da donese rezultate koje želim za ekipu.”

“Ako sam nešto u trkama naučio, to je da ćete biti potučeni čim vam proradi ego. Zato pokušavam da ego održim na niskom nivou i da radim na sebi, pokušavam da dam sve od sebe. Uspeo sam da napravim dobru karijeru u poslednjih 19 godina. Ne verujem da je preda mnom još 19 godina, verovatno je najduži deo moje karijere iza mene, ali se još nadam da ono najbolje tek stiže. Posmatram Tarkvinija i Milera, koji su s trkačkog aspekta jedna generaciju stariji od mene, oni su mi insipracija da nastavim. Ako imate želju da vozite i da se takmičite, nevažno u čemu, atletici ili automobilizmu, uvek morate da poštujete konkurente i da izvlačite maksimum iz sebe. Ako to nije dovoljno, podignete letvicu i uvek pokušavate da se poboljšate.”

Uprkos godinama koje je trkač s ostrva Gernzi proveo u žestokim okršajima sa Ivanom Milerom, on ne smatra da tu postoji posebno suparništvo.

“Videćemo kako će se sezona razvijati, ja Ivana dugo poznajem i krajnje ga poštujem. Endurans trkanje me je naučilo da radim u harmoniji s timskim kolegama, jer to zaista donosi dodatne performanse. Na Ivana ću se ugledati zbog njegovog iskustva s prednjom vučom. Mislim da kako sazrevate prestanete da vodite one bitke koje biste vodili pre 10 godina. Shvatio sam da sam pre 10 godina možda gubio mnogo energije vodeći bitke koje mi ništa nisu donosile. Nadam se da mogu da budem na istom nivou i da povedem tim ka osvajanju šampionata. Nadam se da ću taj šampion biti ja, ali ako tako ne bude, daću sve od sebe da se postaram da tim pobedi. Prilično sam smeran i definitivno nema rivaliteta.”

“Govorimo o svim legendama i to je lepo, ali dolaze i momci kao što je Jan Erlaher. On je superbrz i u ovom trenutku možda je u svom sopstvenom malom svetu. Sećam se kad sam ja došao u ETCC, niko me nije znao a umalo sam osvojio titulu u prvoj godinu. Ponekad je to dobra pozicija, nemate šta da dokažete, već se koncentrišete na svoj posao. Kao što kažem – ego je opasan u auto-sportu.”

I Priol ima recept za “večnu mladost” u automobilizmu.

“Sećam se kad sam postao ETCC šampion u Dubaiju, a Tarkvini je tad imao 43 godine i svi su ga pitali kada će da stane. A potom je osvojio šampionat u Makauu sa 47, pa još jedan sa 56 godina i još je tu. Ako ste posvećeni, treba mentalno da se trkate sve vreme. Ne možete da se posvetite nekom drugom poslu pa da se vraćate i da stalno menjate između ta dva. Ako je trkanje vaš posao, onda to radite svakog dana i o tome mislite sve vreme. Mislim da je u tom slučaju jedino ograničenje oko vas, ono šta ljudi misle.”

“To vidim na primeru mog sina Sebastijana, koji se upravo probija u trkama. Kad se ja dobro pokažem u WEC, kao prošlog vikenda, kada sam bio najbrži vozač Forda i brži od upola mlađih kolega, ljudi to skoro očekuju i ne iznenađuje ih. Ali, kada ste mladi i probijate se i ide vam dobro, ljudi to žele da vide. Kao što Gabrijele kaže, možda bi pre 10 godina ljudi pitali kada ćeš da prestaneš i vi onda pomislite da bi trebalo, jer svi misle da bi trebalo. Ali, onda shvatite da je to spoljašnje ograničenje koje ne bi trebalo da utiče na vas ako ste zaista posvećeni. A ja jesam. Mnogo treniram, vozim simulator kao i svi mladi trkači. Svakom vikendu pristupam kao junior, srećan sam što mogu da učim nove stvari, a imam sjajno iskustvo koje ekipa može da iskoristi. I dobro razumem kuda treba da idemo. Mislim da mladi vozači to nemaju, već to moraju da nauče. I potrebno je možda i mnogo vremena da spoznaju na koje važne stvari se treba fokusirati.”

Endi je i fabrički vozač u Ford WEC programu, a “Plavom ovalu” uopšte nije smetalo što će braniti Lynk&Co boje.

“Fordu je ovo u redu. Bili su dobri prema meni. WEC supersezona je čudna, imam samo tri trke ove godine. A ja želim da se trkam, ne da trke gledam, o njima razmišljam i da treniram. Treba da uđem u ring i ostanem u formi. Sjajno je što se vraćam i što ću se mnogo više trkati, što ću održati motivaciju. I dalje ne znam kakva budućnost čeka WEC i Ford, a meni je ovo sjajna šansa da se usredsredim na svetski turing, i da se u njemu zadržim izvesno vreme.”

Trostruki prvak sveta smatra da Kinezi ne rade drugačije mnogo drugačije od Forda ili BMW-a.

“Baš ne vidim razliku. Lepo je što je Lynk&Co nov u auto-sportu, rade sa strašću i uzbuđenjem. Oni prave brend, dolaze u Evropu ove godine i njima je ovo važno. A uzbudljivo je i nama, jer su čvrsto posvećeni i motivisani, ovo je jedna od njihovih marketinških alatki. Drugačije je kada ste s posvećenim proizvođačem, a drugačije kada proizvođač razmišlja u stilu “još jedna godina, a onda ćemo videti”, ili “zašto želim da me pobedi brend koji je na nižem nivou”. To je negativno gledanje na stvari, a naše okruženje je pozitivno. Suština je u zamahu, ljudima koji se trude i žele da pobeđuju. To onda zarazi ceo tim, a mislim da u našem timu postoje dobre vibracije.”

“Džili je projektovao auto i Kinezi se više bave marketingom, što je normalno jer su proizvođač. Cijan upravlja ovim automobilima. Preuzeli smo ih i sada je naš posao – kao što je pre mnogo godina bilo s BMW-om – da na njih utisnemo pečat. To i radimo i, naravno, tesno sarađujemo s Džili grupom kako bismo auto poboljšali.”

Priol ne isključuje mogućnost da će se on i njegov sin jednog dana takmičiti u istoj seriji.

“To bi bilo lepo. Ako postoji vozač od koga sam srećan da izgubim, to je on. Pošto je već ukrao sve moje sponzore u poslednjih nekoliko godina, verovatno će sledeće ukrasti i moje trkačko sedište. Trenutno mu dobro ide, doći će na neke WTCR trke i možda mu jednom damo da proba, da vidimo da li mu se to sviđa. Ima odličnu priliku u Britanskom GT šampionatu u “ford mustangu”. Verovatno ima i drugih stvari koje planira za budućnost, a ako je dovoljno brz, može da pokuša i ovo.”