Šest šampiona u 13 godina: Oni su pisali WTCC istoriju

Photo: Antonin Grenier / DPPI

WTCC promoter Eurosport prvi put je okupio sve turing svetske prvake na jednom mestu.

Roberto Ravalja (šampion 1987), Endi Priol (2005-2007), Ivan Miler (2008, 2010-11, 2013), Gabrijele Tarkvini (2009), Rob Haf (2012) i Hose Marija Lopes (2014-2016.) sastali su se na stazi Losail u Kataru kako bi ispratili Milera u penziju, Lopesa u drugu seriju, a Sitroen u drugi šampionat.

Posle fotografisanja, šampioni su imali ponešto i da kažu i da se prisete svojih WTCC naslova.

“Osvajanje titule je naravno prvo sećanje, ali je najlepša uspomena trka na Fudžiju, finalna runda, kad sam se u našem BMW-u borio sa “ford sijerom” za titulu. Šanse da osvojimo titulu bile su nam veoma male, ali sam imao bolju strategiju sa gumama i gorivom i na kraju sam postao prvak sa bodom prednosti”, priseća se Ravalja, u čije su vreme WTCC trke bile trke izdržljivosti. “Imali smo lep kalendar, koji se može manje-više porediti sa današnjim WTCC-om. Činjenica da nisam mogao da branim titulu jer šampionat nije nastavljen 1988. nije bila problem, jer mi je bilo važno da ostanem sa BMW-om, pa smo osvojili ETCC sledeće godine, a DTM 1989. Osvajanje WTCC titule je bilo davno, ali sam zaista uživao u tom momentu svoje trkačke karijere.”

p90093401_highres_touring-car-racing-w
WTCC 1987, Roberto Ravalja u BMW-u M3 na Bathurstu (BMW AG)

I Endi Priol se rado seća svojih WTCC godina i kaže da mu je svetska titula mnogo značila.

“Razgovarao sam sa Luisom Hamiltonom o tome i on mi je rekao da zaista uvažava turing trke, jer je to pravo trkanje sa mnogo preticanja”, priča Priol. “Morate da se borite sve vreme i nikad nije lako sa dodatnim balastom i sa inverznim startnim rasporedom, ali je sve to pozitivno za sport. A kada na kraju postanete šampion, to je zaista nešto posebno. Naravno, prva titula daje najbolji osećaj. U Makauu 2005. bila su devetorica vozača koja su mogla da je osvoje, pa je sve postalo više mentalna igra nego stvar sposobnosti. Posebna su vremena bila kad sam se borio sa Gabrijeleom i Ivanom, a žao mi je što nikad nisam imao to zadovoljstvo da se trkam sa Pečitom, koji je zaista podigao WTCC na drugi nivo.”

priaulx_p90026784_highres_fia-world-touring-ca
Endi Priol osvojio je prvu svetsku titulu u Makauu 2005 (BMW AG)

Posle 11 godina, od WTCC-a se oprostio Ivan Miler.

“Bila su to lepa vremena, ali svake godine je bilo teško i borbe su bile žestoke, u početku sa Endijem, zatim Gabrijeleom, Robom i sada sa Pečitom. Sad je vreme da prestanem i to je veoma emotivan momenat, ali sve ima svoj kraj i ja sam srećan što se to dešava kada sam okružen ovim momcima koje jako poštujem. Da, imali smo borbi i nevolja, ali smo na kraju ipak prijatelji koji se poštuju”, ispričao je Miler. “Ono što sam zaista voleo je saradnja sa mnogim ljudima, nekim vozačima, inženjerima, mehaničarima i ta ljudska saradnja će mi zauvek ostati u sećanju. To su bile veoma važne stvari.”

Gabrijele Tarkvini smatra WTCC svojom porodicom od 2002. jer je tada vozio ETCC, koji je bukvalno bio preteča svetskog prvenstva, a po karakteru veoma sličan.

“Volim ovu kategoriju i ne želim da prestanem iako će biti teško da nađem angažman za sledeću sezonu. Podjednako uživam da vozim kao kad sam imao 20 godina. Nemam drugi posao, uvek sam fokusiran na vožnju, ni na jednu drugu aktivnost i to je verovatno tajna mog trajanja”, rezimirao je Tarkvini.

mac12_robhuff
Kralj Makaua Rob Haf 2012.

“Ovo okupljanje je divan trenutak za sve WTCC šampione, a ja sam veoma ponosan na činjenicu da u prvenstvu imam više startova od bilo kog drugog trkača”, pohvalio se Rob Haf. “U bilo kom profesionalnom sportu, priprema je veliki deo svega, ali ni sva priprema na svetu – kada je reč o trkačkom automobilu – ne znači da će stvari ići onako kako želite. Jedna od najboljih stvari u vezi sa ovi šampionatom, a ja sam u njemu od samog njegovog ponovnog rođenja, jeste činjenica da nijedna godina nije ličila na drugu. Uvek je bilo novih staza, novih kvalifikacionih formata, novog načina trkanja u inverznom rasporedu i slično. Sviđa mi se što smo mogli da utičemo na to da vozimo noćne trke, ulične trke, što svašta možemo da menjamo. Zato WTCC živi već 12 godina.”

I Hose Marija Lopes se slaže da je najbolje trkačke godine imao u WTCC-u, opisujući ih kao “neverovatne”.

“WTCC mi je dao šansu da se vratim u Evropu i trkam se sa najboljim vozačima sveta. Najviše sam cenio to što smo svi bili kao jedna porodica. Možeš da razgovaraš sa vozačima, da budeš ono što jesi, a ponekad se to teško pronalazi u drugim serijama. Kad pogledam unazad, to su mi bile tri fantastične godine i pomalo sam tužan što napuštam nešto što mi je toliko toga pružilo i lično i profesionalno. Ovo nije “zbogom”, već “vidimo se kasnije”! Ja sam još mlad i mogu da se vratim ako vrata budu otvorena, a mislim da hoće”, završio je Pečito.