Tarkvini kritikuje svoje: Mlada italijanska trkačka scena predstavlja tužan prizor

WTCR šampion Gabrijele Tarkvini zabrinut je zbog stanja automobilskog sporta u svojoj rodnoj Italiji i situaciju ne opisuje nimalo ružičasto.

Prema njegovom mišljenju, mladim talentima su putevi za napredovanje presečeni, nacionalne trke se umesto pred brojnom publikom voze pred praznim tribinama.

Ako iko pamti bolje dane i krcate autodrome – recimo u Superturizmo epohi – to je svakako Tarkvini, koji je u martu napunio 57 godina. On sudbinu mladih naraštaja smatra naročito sumornom i izgleda mu da u Italiji talenti nemaju ni budućnost ni nadu na koju bi mogli da računaju s kakvo-takvom sigurnošću.

“Prizor koji pružaju mladi italijanski trkači je prilično tužan. Ima dobrih pilota u kartingu, to je uzgajalište koje još cveta, slično kao u moje vreme, ali danas nema formula za njhovu promociju, na stazi i van nje”, analizirao je turing superstar situaciju za Motorsport.com.

“Mislim da bi i Ferari sa svojom Vozačkom akademijom mogao da učini nešto više, čisto na nivou Italije, gde je strast prema “Crvenima” neverovatna. Možda taj paket nije najbolje iskorišćen i danas zapravo nemamo mnogo od njega.”

Veteran iz Đulijanove ubeđen je da su svi problemi savremenog auto-sporta u Italiji posledica odavno zauzetog pravca koji je rezultirao nedovoljno jasno strukturisanim takmičenjima.

Tako su, veruje Gabrijele, proćerdane godinama sakupljane vrednosti, koje su mnogim dečacima iz perioda od pre nekoliko decenija – uključujući i njega samog – garantovale napredak i afirmaciju na međunarodnom nivou.

“Nevolja je u tome što su naše kategorije “rasute”. Nedavno sam otišao na Celtveg da se trkam na rundi serije TCR Nemačka. To organizuje ADAC i vikend je pun različitih kategorija koje privlače mnoštvo ljudi. Svi se okupljaju istog vikenda, tu se nalazi ono najbolje iz nacionalnog automobilizma i to pomalo liči na ono što su pre mnogo godina u Italiji bili trkački vikendi.”

“Ako govorimo o kraju osamdesetih i početku devedesetih, naši autodromi su bili prepuni. U to vreme je na pisti bivalo po 300 automobila, od Grupe N do Grupe A, pa sve do Superturinga koji je bio simbol. Danas ima malo prijavljenih učesnika a mi za njih imamo šampionate koji štaviše jedan drugom prave konkurenciju! Tako se sve deli i sve uništava i automobilizmu ne donosi ništa dobro.”

Tarkvini veruje da bi sistem primenjivan u prošlosti i koji je tada sjajno funkcionisao mogao da bude rešenje i za probleme današnjice. Odlučujuću ulogu u tome treba da odigra sportski odsek nacionalnog auto-kluba.

“Recimo da bi zadatak ACI Sporta bio da skupi ono najbolje od nacionalnog auto-sporta na zajedničkim trkačkim vikendima, umesto da stvara mnoge različite ili slične kategorije. Dovoljno je videti šta se dogodilo s TCR-om. Prvo je postojala samo TCR Italija, danas postoji i TCR DSG, ljudi su se podelili između jednog i drugog šampionata i mislim da takve stvari generalno ne donose ništa dobro. Sve to nažalost ne dovodi do porasta aktivnosti i strasti kod mladih.”

“Pamtim nekadašnje stare italijanske Super trkačke vikende, bilo je puno ljudi, navijača, entuzijasta, porodica, dolazili su i mali i veliki. I sada srećem ljude koji pamte te dane, vozilo se svuda po italijanskim pistama ispred mora gledalaca.”

“Sad pogledam italijansku scenu i, iskreno, ona je bleda. Potrebno je stvoriti nešto nedvosmisleno i jasno i za onoga ko je uključen i za entuzijaste, da se lepim događajima ljudi ponovo privuku na staze.”

Sutrašnjica automobilizma povezana je s novim tehnologijama, a elektrifikacija je danas sa svih strana forsirana tema. I turing trkanje zaputiće se tom stazom, električni TCR u najdirektnijoj mogućoj formi. Tarkvini podseća da će u budući ETCR biti uključen i Hjundai, njegov poslodavac od 2017.

“TCR promoter je već najavio da ETCR kreće iduće godine. To će biti šampionat namenjen potpuno električnim automobilima u kojem će učestvovati i Hjundai. Mislim da je to pravilna formula – TCR predstavlja ono što je prisutno na tržištu, lično sam isprobao putničku električnu “hjundai konu” i smatram da je prelepa. Nema problema s prostorom i težinama, za razliku od jednoseda. Zato mislim da to može dobro da funkcioniše. Ako budem uključen i u taj tip razvoja, biću presrećan, to me zanima i mislim da i tu mogu da pripomognem.”

Osim što bi kao aktivan trkač želeo da doprinese razvoju prvog Hjundai sveelektričnog takmičarskog automobila, Gabrijele bi da ostane trajno vezan za korejsku marku, ali bi se u nekoj skorijoj budućnosti angažovao i u poboljšanju nevesele situacije na nacionalnoj auto-sprotskoj sceni.

“Jednog dana ću možda stati, kako to prirodno biva. Imam izvanredan odnos sa Hjundaijem i voleo bih da nešto radim sa njima i za njih. Ali, voleo bih i da sarađujem sa Italijanskom federacijom kako bih pokušao da vratim nešto od svega što sam stekao u karijeri. Voleo bih da učestvujem u promenama, da dam svoj doprinos aktivnostima i nadam se da tu mogu da budem od pomoći.”