Tarkvini, prvi osvajač WTCR trke: Ljudi pričaju o mojoj penziji, najstariji sam, a i dalje pobeđujem!

Photo Paulo Maria / DPPI

Gabrijele Tarkvini je napisao novu stranicu trkačke istorije: 56-godišnji veteran iz Đulijanove postao je prvi osvajač jedne WTCR trke, pošto je u “hjundaiju” BRC rejsinga slavio na stazi Mulaj El Hasan u Marakešu.

Italijan je postavio temelj pobede na startu. Krenuo je drugi i odmah obišao osvajača pol-pozicije, WTCC šampiona Teda Bjerka u identičnom “hjundaiju”. Rivalima posle toga nije ostavio šansu da mu uzvrate, čak ni prilikom dva restarta.

“Znao sam da je ovde vrlo teško obići auto ispred, pa sam dao sve od sebe na startu”, objasnio je Gabrijele. “Na sreću, ovaj auto je moje dete koje vrlo dobro poznajem, a Ted je u njega uskočio pre samo nekoliko nedelja i verovatno još ne zna kako on reaguje. Ja to znam i imam više iskustva s “hjundaijem”, pa sam rešio da iskoristim nove gume i pojurio sam odmah posle gašenja semafora. To mi je verovatno pomoglo.”

“Start mi je bio odličan. Ne znam za ostale, ali svakako sam bio brži od Teda i kasnije sam samo kontrolisao tempo i kočnice. Sećam se da sam 2016. ovde imao problema s kočnicama, a prošle godine su se svi vozači žalili na njih.”

“Moramo da imamo na umu da ovi automobili nemaju tako sofisticirano hlađenje kočnica kao TC1, a i da imamo 150 kilograma više. Bilo je naporno, ali na sreću nije bilo nikog ispred mene. Znao sam da Ted ima moju zavetrinu, ali normalno je da njegovo hlađenje nije moglo da bude dobro kao moje. Osim jednog neprijatnog trenutka na ukosnici, rekao bih da je ova trka bila opuštajuća.”

Opuštajuća, iako je Bjerk pojačao pritisak pred kraj prvog sprinta.

“Da, baš tako, zbog karakteristika staze”, objasnio je Gabrijele. “On i ja imamo iste automobile, brzine su vrlo slične, ubrzanje takođe, kočnice su iste. Ovde se teško pretiče, osim ako neko ne pogreši, pa sam se koncentrisao na to da ne pogrešim. Nije bilo lako, jer s kočnicama možete da napravite grešku. Na sreću, moje su bile dovoljno dobre da stignem na cilj. Ali, ova trka je bila kraća, u nedelju će biti napornije.”

“Ovo je bila lepa pobeda, pogotovu zato što sam ja ovde najstariji. Priča se o mojoj penziji, ali evo me, još učim i još uživam u trkanju!”

Tarkvini je potom izveo i pomalo filozofsku analizu sadašnjeg stadijuma svoje karijere: “Osećam se srećnim što mogu da se borim s momcima koji mogu da mi budu sinovi. Kada vam je 56 godina, obično mislite o penziji, ili o drugim stvarima. A ja i dalje vozim. Iskreno ne mislim da moje godine prati bilo kakav veći hendikep. Moje iskustvo mi daje dobru motivaciju, ponekad ga koristim da izvedem vrlo dobre stvari.”

“Srećan sam jer je moja karijera bila vrlo, vrlo dugačka, u formulama verovatno ne onoliko koliko sam želeo, ali sam imao prilike da se dugo borim. Sada više uživam nego kada sam bio mlađi, jer sada ne osećam nikakvu presiju. Kada ste mladi, razmišljate o budućnosti i godini koja dolazi. Ja znam da ću pre ili kasnije morati da stanem, ali sve što u međuvremenu postignem donosi mi veliko zadovoljstvo.”