Vivijen Kestheji: U trkanju nema prijateljstva

Vivijan Kestheji nema još 17 godina a već se ozbiljno trka u okviru Audijevog programa za mlade vozače.

Osim raskošne lepote, ona poseduje neverovatnu sigurnost, veoma dobro zna šta želi od života i na tome naporno radi. Glavni sponzor joj je Mađarski nacionalni komitet pri UNICEF-u, čija je i sportska ambasadorka. Aktivna je u WWF programu za zaštitu izumirućih vrsta životinja.

U kratkoj karijeri imala je 60 startova u trkama koje se boduju za CEZ i svaku je završila na podijumu, od čega 25 na najvišem stepeniku. San joj je da bude prva Mađarica koja će sesti u kokpit DTM automobila i na dobrom je putu da taj san uskoro možda i dosanja.

Kako si počela da se baviš automobiliznom?
– Nisam počela od kartinga, kako je to uobičajeno kod mojih kolega. Prvi put sam se takmičila u Suzuki svift kupu kad sam imala 13 godina. Odmah sam se zaljubila u taj sport i rekla roditeljima da to želim da radim u životu.

Otkud Suzuki kup?
– To je predložio moj dobar prijatelj Norbert Kiš, koji je veoma uspešan u trkama kamiona. On je primetio da imam osećaj za automobile, da sam talentovana i ponudio se da mi pomogne. Radili smo zajedno oko godinu dana i mnogo mi je pomogao. Posle dve godine kontaktirao me je Audi i otvorio mi put ka profesionalnom angažmanu.

Ti si u Audijevom programu razvoja vozača.
– To je trkačka akademija i trenutno nas četvoro učimo kod njih. Tu smo Fabijan Fetel i ja, koji se trenutno takmičimo u Audi TT kupu i još dva momka koji voze GT. Oni nas uče onome što je najbitnije za bavljenje auto-sportom, a kroz taj program pokušavamo da dođemo do DTM-a, što je moj krajnji cilj.

Kako usklađuješ trkačku akademiju i redovno obrazovanje?
– Trenutno idem u privatnu školu, jer jedino tako mogu da imam dovoljno vremena da se bavim onim što želim da mi bude životni poziv. Ta škola je neka vrsta sportske akademije i tokom zime nadoknađujem sve što sam propustila tokom trkačke sezone. Pre nje sam išla u klasičnu američku gimnaziju, ali mi je ona oduzimala mnogo vremena i nisam mogla da se koncentrišem na ono što je meni važno, a to je trkanje.

Kako funkcioniše Audijeva škola?
– Putujemo po celom svetu i učimo kroz trke i prateće programe, Audi nas uči kroz praksu.

Nedavno si u TT kupu imala ozbiljnu nezgodu i završila si u bolnici. Je li to bilo najstrašnije što si doživela u automobilističkoj karijeri?
– Nije. Imala sam mnogo strašniju nezgodu u Suzuki kupu 2015. kad mi se auto prevrnuo šest puta u vazduhu!

Imaš li strah od takve vrste nezgoda?
– Svi misle da sam plašljiva jer sam žensko. Uz to, u auto-sportu nema uspešnih devojaka i ja se trudim da po svemu budem rame uz rame sa dečacima. Ne želim da iko kaže da se ponašam i vozim kao devojka. Imam svoj cilj i naporno radim da ga ispunim, zato se ne plašim ničega.

Koji vozač ti je posebno inspirativan?
– Najviše se divim DTM vozačima jer voze na veoma visokom profesionalnom nivou. To je put kojim i ja želim da idem. Ne bih nikog posebno izdvojila, svi su sjajni. Sad već dosta vremena provodim sa njima i osećam se kao da smo deo iste porodice. Ako bih morala da izdvojim jednog trkača, to bi bio Mihael Šumaher. On nikad nije podlegao pritisku i uvek se trudio da poznaje auto skoro koliko i mehaničari. Meni je to impresivno.

U turing trkama ima puno Mađara. Družite li se?
– U trkanju nema prijateljstva. Družim se sa mojim kolegama u Audiju, jer puno vremena provodimo zajedno. Konkretno u Mađarskoj imam malo prijatelja, jer želim da odem u Nemačku, tamo upišem studije i posvetim se nemačkom turing šampionatu što je bolje moguće.

Sport koji si odabrala je prilično skup. Kako izlaziš na kraj sa finansijama?
– Imam nekoliko sponzora, a sa jednim velikim trenutno pregovaram za iduću godinu i nadam se da ćemo uskoro potpisati ugovor i to objaviti. To bi mi pomoglo da se preselim u Nemačku. Meni nikad nije teško da ispunjavam obaveze prema sponzorima na trkačkim vikendima jer mislim da je to veoma važno, a njima to mnogo znači.

Veoma si lepa. Koliko ti to pomaže?
– Pomaže mi pre svega kod sponzora. Nedavno sam postala zaštitno lice Adidasa za Mađarsku, a plan je da proširimo saradnju i na svetski nivo. Kad su me upoznali rekli su “Bože, koliko si lepa” i odmah sam dobila ugovor iako je druga devojka bila u planu za tu kampanju.