Zanardi: Imali smo malo sreće na Mizanu, ali svoju sreću kujete i sami!

Alesandru Zanardiju je u svakom slučaju bilo suđeno da bude superzvezda na DTM rundi na Mizanu.

On bi prve noćne trke u istoriji serije uveličao već samom pojavom u kokpitu “BMW-a M4 DTM” i doprinosom u promociji, ali je Italijan učinio i više. Nedeljni sprint završio je na petom mestu, čemu je najviše doprinela njegova odluka da ne ode u boks i ne pređe na slikove u vreme kada je većina takmičara to uradila. Time je sebi prištedeo jedan pit-stop.

Komentarišući svoje postignuće u Emilija-Romanji, 51-godišnji trkač je bio skroman: “Moram da budem iskren – bili smo srećni u ovim okolnostima, s ovako bizarnim vremenom. Ali, u određenoj meri i sami kujete svoju sreću. Donosite odluke u skladu s onim što se dešava, a odluke moraju da budu prave. I to smo mi uradili.”

Usledile su velike pohvale na račun Bavarskih motornih radionica: “Auto su divno pripremili svi BMW tehničari, oni su vrlo strastveno radili na njemu, do svakog pojedinog detalja. Svaki zavrtanj je ušrafljen s mnogo strasti i to sam stvarno osećao tokom vikenda, što me je zbilja iznenadilo. Da kojim slučajem radim na automobilu s ovako matorim vozačem kakav sam ja, možda bih pomislio da želim da se moj auto takmiči i trka, da ne želim u njemu tipa koji je tu samo zbog marketinga. Jer, “BMW” je pripremljen podjednako divno kao za druge vozače, Farfusa, Gloka, Spenglera, Eriksona, Enga, bilo koga. Primetio sam tu posebnu atmosferu tokom celog vikenda. Svaki član tima se potpuno posvetio svom poslu i stekao sam utisak da su veoma srećni zbog mog prisustva, da su želeli da ja vozim auto, i niko drugi na ovoj planeti!”

“Taj osećaj sam imao kad sam vozio za Čipa Ganasija u Sjedinjenim Državama, ali u to vreme sam stalno, svakog vikenda, osvajao trke. Onda je i očekivano da se vremenom razvije takav odnos. Ovde sam došao a da nisam učinio ništa posebno, osim što sam Aleks Zanardi. A pronašao sam atmosferu, koja me je iznenadila. Neverovatno sam srećan što sam uspeo da im se odužim ovim važnim sportskim rezultatom, koji je stigao neočekivano, ali je i rezultat velikog timskog napora. Ja sam odigrao svoju ulogu i kući idem potpuno srećan!”

Za razliku od praktično svih kolega, Alesandro po “bizarnom vremenu” u nedelju uveče nije napravio nijednu glupost, nikoga nije udario i nijednom nije sišao van staze.

“Možda je to zbog mojih godina”, nastavio je Zanardi u šali. “Iz pitlejna sam izašao na slikovima, da steknem osećaj, i kad sam stigao na startnu rešetku kazao sam da nema načina da se tako vozi. Pet puta sam se poprečio i gotovo potpuno izgubio kontrolu. Kad mi je bilo 20 godina, to mi je bio uobičajeni vozački stil, ali u ovim godinama, to je neprihvatljivo. Odabrali smo kišne gume.”

Aleks je procenio da će u takvim uslovima sigurnosno vozilo svakako intervenisati, ekipa je izradila plan sa dva zaustavljanja, s ciljem da završi vožnju s gumama u boljem stanju, sposobnim za napad. Ceo plan je promenjen, iskusni vozač je u tome imao presudnu ulogu i tu leži njegova najveća zasluga.

“Kada je opet počela kiša, postalo je jasno da će se prvi deo trke voziti na gumama za kišu. Vremenom su svi krenuli u boks po slikove, što je u tom času naravno bila prava stvar. Mi smo morali da ostanemo na stazi, da ne bismo omeli ničiju strategiju, jer se drugi vozači bore za titulu. To nam je dalo priliku da sačekamo malo duže, i kad su me konačno pozvali u boks, krenuo sam tamo, ali sam na kontrapravcu video kapi kiše na vetrobranu. U daljini, na 14. krivini, oko reflektora se formirala nekakva magla, bilo je jasno da tamo jako pada. Pomislio sam – ako na celom tom delu staze pada kiša, onda vredi ostati napolju bar još jedan krug i o tome sam obavestio tim. To je bila moja odluka. I to je bio ključni trenutak. Imao sam sreće, ali je ta reakcija omogućila da uđemo u potpuno drugačiji scenario.”

“Moram da dodam da sam imao i odgovarajući auto. Sigurno je mnogo puta ovog vikenda mogao da ide brže nego što ja mogu da ga vozim, ali je u trci moj tempo bio jak, mislim da sam bio jednako brzo kao i vodeći. Na kraju krajeva, da, imali smo sreće, ali sigurno nismo bili najsporiji, čak smo spadali među najbrže.”

U prvom takmičarskom DTM izdanju, posle samo nekoliko stotina test krugova, Zanardi je izvukao peto mesto, i to prvi put bez vozeći bez protetičkih nogu. Zanimalo nas je koliko bi postigao da je još više trenirao.

“Ne znam. Ovaj konačni rezultat je pomalo neočekivan i srećan. Ipak, nije i sasvim neočekivan, jer sam bio peti na nedeljnom treningu, na prvoj suvoj sesiji koju smo imali. Mnogo poštujem sve ove momke u DTM-u, oni su vrhunski vozači i znaju svoj posao, ali i moja biografija kaže da ni ja nisam bezveznjak. U svoje vreme uspevao sam da osvajam trke, kad sam imao prave automobile.”

“Ovog vikenda se na svakoj sesiji nešto drugačije dešavalo i to me je najviše iznenadilo. Ne samo zbog vremena, već i zbog svetla. Da, svima je bila nova noćna vožnja, ali kada znate sve ostalo, lako se prilagodite na tu jedinu razliku. A kad sve morate da naučite, vožnja po mraku samo uveličava sve ostale poteškoće. Bilo bi bolje da imam više iskustva, u to nema sumnje, ali neću da kažem da bih oduvao sve ostale da mi je dato više vremena u automobilu. Jer, ovi momci su najbolji u poslu. Uzmite Edoarda Mortaru ili Tima Gloka i stavite ih u Mercedes F1 auto, od prvog časa bi bili vrlo, vrlo blizu vozačima kao što je Luis Hamilton po vremenu kruga. I mislim da je onaj ko plaća ove momke takođe prilično siguran u to. Veoma me zanima šta će Mercedes iduće godine uraditi s ovom fantastičnom grupom vozača koju sada ima na platnom spisku.”

Ukoliko bi mu bio ponuđen stalni BMW DTM kokpit, Alesandro bi ga rado prihvatio, ali uz drugačije prateće obaveze.

“Kad su mi pokazali raspored za ovaj vikend, mislio sam da se šale. Rekao sam im da neću imati vremena ni da dišem. Bilo je neverovatno zgusnuto, ali to je i zato što sam Aleks Zanardi, što je ovo italijanska trka i što je trebalo da se promoviše. Ja sam star čovek, ovo mogu da izdržim jednu nedelju u godini, a ne svakog vikenda. Ako bi želeli da se uključim, morali bi da mi naprave drugi program. Ako bih mogao samo da vozim, voleo bih, sigurno.”