Haf: Jednog dana ću biti 80-godišnje dete, ali ću i tada biti u padoku!

Photo Jean Michel Le Meur / DPPI

Septembarska kineska runda Svetskog kupa turing automobila biće održana na kineskom autodromu Ningbo, a bivšem WTCC prvaku Robu Hafu će trke u najmnogoljudnijoj zemlji sveta biti ekvivalent nastupa na domaćem terenu.

To, naravno, nema veze s Robovim pasošem, njegovom nedavnom selidbom na Bliski Istok, niti sa ekipom Sebastijan Leb rejsing, već se tiče poslovnih interesa trkača iz Kembridža.

Haf je godinama veoma aktivan na kineskoj sceni i u vozačkoj i instruktorskoj ulozi, a svemu doprinosi i njegova bliska povezanost s Folksvagenom, brendom živo uključenim u Kineski šampionat turing automobila.

Razmišljajući o stazi na koju WTCR ne odlazi, a to bi trebalo da učini, Britanac bi bio spreman da na kalendar doda čak dva čuvena autodroma.

“Jedan bi svakako bio Bathurst. Dva puta sam vozio 12 sati Bathursta i WTCR trkanje bi tamo bilo izuzetno. Ali, na Nirburgringu smo naučili da su dugački pravci sve u ovom šampionatu i zato bi Le Man (staza La Sart – prim.) uneo nešto prilično spektakularno u Svetski turing kup. Dakle, hajde da jednu od te dve uvrstimo na kalendar!”, predložio je Haf.

U analizi letnjih tema, i Haf je upitan koga bi odabrao kao idealno društvo na svom zamišljenom pobedničkom postolju.

“Nikoga, jer bih ja bio prvi, drugi i treći na tom podijumu! A sad ozbiljno – ja bih svakako bio na vrhu podijuma, a Ivan Miler i Džejson Plejto mogli bi da se prepiru oko drugog i trećeg mesta.”

WTCC šampion iz 2012. objasnio je zašto je pomenuo baš svoje bivše timske kolege, stare znance i rivale: “Dok sam odrastao, gledao sam njih dvojicu na televiziji i oni su bili ono čemu sam ja težio. I ne samo što sam mogao da se trkam protiv njih, već sam im bio i timski kolega i povremeno sam ih pobeđivao. To su sjajne uspomene.”

Haf već dugo nastupa sa startnim brojem 12. Sve je počelo kao slučajnost, a onda je preraslo u tradiciju i čak se pretvorilo u mali duel za “dvanaesticu” koja je postala i željena. Naravno, duel s Ivanom Milerom – a s kim bi drugim Rob vojevao?

“Kad sam počinjao u kartingu, krenuo sam sa startnim brojem 12 – uopšte ne znam kako se to desilo. Međutim, taj broj me je pratio tokom cele karijere, osim u vreme kada smo bili u Ševroletu. Tada smo vozili sa brojevima 1, 2 i 8, jer je #8 bio broj Luja Ševrolea. Zato bi Alan Menu kao Švajcarac uvek uzimao broj 8, a Ivan i ja smo se iz godine u godinu smenjivali sa brojevima 1 i 2.”

“U prvim (WTCC) godinama imali smo #6, #7 i #8, upravo zbog Luja Ševrolea. A kada je došlo vreme da se biraju brojevi, ja sam se vratio broju 12. Mislim da sam tu imao dosta sreće, jer je i Ivanov broj takođe bio 12. Ako biste ga pitali, mislim da bi i on rekao da je #12 njegov. Ali, one godine kad smo mogli da biramo, on je osvojio titulu u privatnom “ševrolet kruzu” i želeo je startni broj 1. Ja sam uzeo #12 i Ivanu nikad nije pošlo za rukom da ga dobije nazad!”

Britanac ne pridaje značaj ritualnim radnjama uoči starta i nije im sklon jer u trkanju na krugu toliko mnogo zavisi od ponašanja suparnika.

“Uopšte nisam sujeveran”, ističe on. “Šta se desi – desiće se. Radimo ono što radimo, a mnogo toga zavisi od ljudi oko nas. Nevažno je kroz kakvu proceduru prolazite, da li prvo navlačite levu ili desnu rukavicu, levu ili desnu patiku, da li prevrćete kombinezon, da li ga okrećete naopako, izvodite stoj na rukama, sklekove, trčite ili preskačete konopac, to ni najmanje neće promeniti ono čovek do vas reši da uradi. Što se mene tiče, ja sam purista, nije mi potrebno da stvari posmatram iz neke udaljene perspektive. Stavim kacigu, već sam u svojoj zoni komfora i možemo da krenemo!”

Još daleko od godina kada bi razmišljao o takmičarskoj penziji, Haf je uveren da će ostati član svetske turing ili trkačke familije i u poznim decenijama života, pa i onda kada bude više nego dvostruko stariji nego danas

“Ja volim auto-sport. Pokrenuo sam i sopstveni tim, veoma sam aktivan u Kini. Član sam ove porodice od prvog dana, od vremena kada se šampionat zvao WTCC. I najduže sam u toj porodici, niko nema više startova od mene. Što se mene tiče, ne želim da ikada odem. A voleo bih da se jednog dana pojavim možda kao vozač-sudija i da nalupam po prstima ljude koji su me u prošlosti nervirali!”

“Naravno, veliki sam ljubitelj trka istorijskih automobila, u tome sam i počeo. Jednog dana ću biti 80-godišnje dete, ali ću i dalje biti u padoku i svi će govoriti : ‘Bože, zar je on još tu?’. Međutim ja strastveno volim auto-sport i ne želim da ga ikada napustim.”