Sitroen rejsing ima dvojicu francuskih musketara u svojim redovima, a pošto se ovog vikenda održava WTCC runda njihovoj rodnoj zemlji, zvanični sajt šampionata upriličio je zanimljiv intervju u kojem Ivan Miler i Sebastijan Leb odgovaraju na ista pitanja.
Šta vam znači Pol Rikar?
Miler: Pol Rikar znači dugu istoriju i velike priče. Prvi put sam bio tamo kao dete, 1982. godine, da gledam trku Formule 1. Bio sam na krivini Sinj i Johen Mas se tu slupao i popeo na tribine. Zastao je u publici, a ja sam bio svega deset metara daleko. Staza se od tada dosta promenila.
Leb: Ja sam se prvi put trkao na Pol Rikaru 1997. godine u MG trofeju. Moj saradnik Dominik Hajnc je takođe vozio MG trofej, vozili su i trke i reli. Morali su da pozovu još jednog vozača i pozvali su mene. To mi je ostalo u lepom sećanju jer sam pobedio. Od tada je to staza na kojoj imam najviše iskustva. I moj prvi F1 test je bio na njoj. Vozio sam i motocikl, “pežo” sa Le Mana, “peskarolo” sa Le Mana… Na toj stazi sam vozio puno automobila.
Sebastijane, koja je tvoja prva uspomena na Ivana?
Leb: Vreme kad je on vozio Andros trofej. U to doba je Andros trofej bio veoma popularan u Francuskoj i o Ivanu sam više čuo zahvaljujući tome nego zbog njegovog trkanja. Tada me nisu zanimali ni reli ni trkanje, ali sam čuo za Andros trofej. I, Ivan je Alzašanin kao i ja. On je tada bio na vrhu u toj disciplini.
Ivane, da li se sećaš svog prvog susreta sa Sebastijanom?
Miler: To je bila jedna trka na ledu. Bili smo licencirani u istom klubu i predsednik kluba je došao sa njim. On je tada počinjao u reliju, a naš predsednik ga je predstavio kao buduću veliku zvezdu i bio je u pravu. Došao je da me zamoli da ga preporučim Opelu, jer sam u to vreme vozio za Opel. Ništa nismo uradili, ali smo pokušali.
Ko je bolji, ti ili Sebastijan?
Leb: Ja sam bolji relista, a on je bolji u trkama na krugu.
Šta je tako posebno u vezi sa Alzasom – ima li nečega u vodi što pomaže stvaranju tako dobrih vozača?
Miler: Zauerkraut (kiseli kupus, prim.)! To je specijalitet u Alzasu. Verovatno je to u pitanju!
Leb: Ja to ne jedem često, mislim da može da bude od piva!
Miler: Ali ja ne pijem pivo. Moguće je da je zbog toga on devetostruki šampion sveta, a ja samo četvorostruki. Alzas je oduvek imao kulturu trkanja. Bob Volek u svoje vreme. Bugati se proizvodio u Alzasu, a blizu je i Pežoova fabrika. Bruno Spengler je Alzašanin, ne Kanađanin…
Leb: I Sebastijan Fetel je rođen nedaleko od Alzasa!
Šta ti se dopada kod Sebastijana?
Miler: Ranije, dok je on vozio reli, a ja krug, sretali smo se možda dva ili tri puta godišnje, na dodelama FIA nagrada i sličnim dešavanjima. Dopada mi se njegov način života. jedino ne volim da ga čekam, jer on uvek kasni! Ne, moram to da kažem, on dođe na vreme, ali sa 10 minuta zakašnjenja, dolazi na vreme po svom merenju vremena! Problem je u tome što ja uvek dođem malo ranije, a on malo zakasni. Dopada mi se na koji način se bori protiv stresa i kako rešava pojedine trkačke ili životne probleme.
A šta ti možeš da izdvojiš o Ivanu?
Leb: S njim je jasno je da ćeš uvek znati šta misli. Direktan je i neposredan i ako mu se nešto ne dopada, to ćete znati. Lepo je raditi sa takvom osobom, znate da je pošten i jasan i dobro se slažete. Na stazi svaki vozač daje sve od sebe. Uživam da radim s njim.
Koliko ti je Ivan pomogao otkako si počeo da voziš WTCC?
Leb: Sigurno je da nam njegovo prisustvo u timu pomaže da rastemo brže i brže unapređujemo automobil, zahvaljuči njegovom iskustvu u trkanju i u ovoj disciplini. Sama mogućnost da uporedim moje podatke sa njegovim… Daje mi puno saveta, a ja znam da je on najpozvaniji za to.
Ivane, Sebastijanovo iskustvo u trkanju na krugu mnogo je manje od tvog. Da li je problem kad je brži od tebe?
Miler: Meni to nije problem. Da, njegovo iskustvo na krugu je manje od mog, ali on je devetostruki šampion sveta i to nije slučajnost. Ako pogledate njegovu karijeru, on je već jako uspešan i na krugu. Završio je 24 sata Le Mana kao drugi, a ja nisam. Što se tiče vožnje, on nema šta mnogo da nauči od mene. Ima kapacitet da analizira i da menja stil svoje vožnje.
Ako imate kontakt na stazi, da li to posle brzo možete da rešite?
Miler: Desilo nam se to u Šangaju prošle godine. Zaboravili smo taj slučaj. Ali ja još imam kredita!
Leb: Nije uništio moj automobil, samo ga je gurnuo u travu, to znači da ima samo pola kredita!
Miler: To je trkanje. Ne događa se često, ali se događa. Da se dešava na svakoj trci, onda bi bilo drugačije.
Leb: Svakom je dopušteno da pogreši. Ivan je napravio istu grešku kao ja već na sledećoj trci sa Igom Valenteom (Suzuka – prim.). U našem slučaju je to mnogo komplikovanije, jer se obično trkamo jedan protiv drugog. Za mene je mnogo teže da se nadmećem sa timskim kolegama. Ne želite da se zabijete u njega, a opet želite da ga preteknete i onda se situacija komplikuje.
Miler: U Šangaju sam, naravno, bio uznemiren, ali me je više uznemirilo što sam izgubio poene u šampionatu nego zato što me je on izgurao. Dobro, dešava se, bilo bi isto i da je neko drugi u pitanju. Znam da nije bilo namerno, ali isto tako znam da će sledeći put biti oprezniji. To je važno.
Koju destinaciju za odmor biste preporučili u Francuskoj?
Miler: Obojica idemo na odmor na jugoistok Francuske, jer obojica imamo kuće tamo. Idemo tamo jer nam je jednostavno da stignemo, ali je lepo i na zapadnoj obali. Francuska je lepa zemlja. Ponekad više znamo o drugim zemljama nego o sopstvenoj, ali u Francuskoj je svuda lepo.
Leb: Slažem se. Preporučujem obalu i Alpe.