Četvrti takmičarski vikend ETC kupa Dušan Borković dočekuje u ugodnoj poziciji vodećeg u Monomarka klasi takmičenja. Petak je na Automotodromu Masarik ovog puta bio dan bez vozačkih aktivnosti, sve probne vožnje zakazane su za subotu i vreme za razgovor s brzim Pančevcem za naš portal iskoristili smo za priču o trenutnoj situaciji u Kupu, Ducinim i izgledima njegovih protivnika, kao i o izmenjenom pristupu s kojim će najozbiljniji pretendent na najsjajniji evropski trofej ući u drugu polovinu sezone.
Posle dva meseca pauze, eto te ponovo na stazi na kojoj si overio evropsku ETCC bronzu 2013.
– Sad smo na daleko višem nivou nego tada, i tehnički, a i po vožnji. Te sezone prvi put sam vozio turing trke i promenio sam ne znam ni sam koliko kola, bez testova. Sećam se da je i ovde u Brnu bilo problema s autom i da je još na treninzima izdao motor… Tad sam odvezao kako sam odvezao.
Sada imam mnogo veće planove, ali nemam tu dozu agresije kao na prve tri ETCC runde 2015. U njima sam pokazao kvalitet na jedan drugi način, napadao sam, pokazao da želim da budem najbrži, a sada mi je cilj da to mesto održim. Naravno, prioritet mi je da budem najbrži, ali ne po svaku cenu. Ja sam svestan da je ovo teren moja dva najveća konkurenta. Iako je ovo Češka, a Homola je Slovak, ovde je vozio puno trka, a Fulinu je ovo dom. Neću da mi to bude izgovor za neki lošiji rezultat, ja ću dati sve od sebe, ali ako budem video da ne ide, neću da silujem. Bar mi se tako čini iz ove perspektive, a kada sednem u auto ne znam šta će se desiti i da li će mi se pobrkati lončići.
Imam bodovnu prednost i gledam da je zadržim. Neka izgubim i dva-tri boda ovde, posle dolazi Belgija, koja je svima nova staza i može da bude više moj teren, jer ipak smatram da sam za nijansu kvalitetniji. Gledam da do Sicilije završavam sve trke, u turingu svašta može da se desi. Dovoljno je da loše zakačite ivičnjak i probušite gumu ili otkinete trap, a da to ne bude iz preterane želje. Gledaću da sve to izbegavam koliko mogu da bih postigao bilo koji rezultat, da imam bodove. U Mađarskoj sam zapeo, pa sam kažnjen – po meni nepošteno – ali sam izgubio bodove. Ostale trke sam izvezao dobro, ako bi bilo kao u Francuskoj, bilo bi super.
Mislim da ti na svakoj od predstojećih rundi možeš da osvojiš po jednu trku, po prikazanoj brzini.
– Hvala na tom razmišljanju, tako se čini i meni. Ja uvek mogu da izvezem brzo, mislim da mogu čak i da osvojim obe trke. Mogao sam u Mađarskoj, mogao sam i u Francuskoj, ali sam tamo smanjio agresivnost u drugoj trci. Mogao sam da napinjem, što znači da uvek postoji šansa da mi pukne guma, da izletim i izgubim prednost koju imam nad Fulinom i Homolom. Zato sam sve proračunao sebi sam rekao “to je dovoljno”. To više nije bio onaj napadački Duca.
Sve zavisi kako ću se ovde osećati kada krene trkački vikend. Vrlo je bitno da mi sutra sve krene dobro. Malo sam zabrinut jer je sve složeno u subotu, što mi nikako ne paše. Dugo nisam seo u auto. Ja volim i navikao sam da u petak imam kakav god trening, makar i četiri kruga, onda se lepo dogovorim sa inženjerom i napravimo plan. Sutra ovde sve kreće navrat-nanos, kako sa set-apom, kako da pristupimo vikendu. Kvalifikacije dođu brzo, a niste sve to prespavali. Ali, kako je meni, tako je svima.
U Brnu ćemo, dakle, gledati jednog smirenijeg Ducu?
– Ja se tome nadam, ali ja neki put ne mogu ni sebe da obuzdam. Kako god neke stvari izgledale, dobro je što se dese. Kroz sve što mi je teško palo, otkrio sam novog sebe. Imam utisak da bi u WTCC-u sve bilo na mnogo boljem nivou da sam vozio ovakvom brzinom i smirenošću.
Jedina WTCC trku koju sam izvezao slično, ali opet ne ovako dobro kao ovogodišnje u ETCC-u, bio je Japan. Tada nisam imao ništa da izgubim i bio sam smiren. Ono u WTCC-u prošle godine nisam bio ja. Imao sam manjak iskustva a preveliku želju i grešio sam strahovito. Ja već šest trka nisam napravio nijednu grešku kao tada. Sve kvalifikacije sam izvezao koliko mi je trebalo, da mi u Slovačkoj nije pukla guma, i tamo bih bio na pol poziciji.
Druga stvar, ja u Srbiji imam mnogo navijača, od mene se mnogo očekuje i to mi je stvaralo pritisak. Taj pritisak je sada manji, svestan sam svog kvaliteta i s kim god sada da vozim znam da ću biti dobar. Tamo to nisam znao, sve mi je bilo novo i ja sam grešio. Drago mi je što se sve to desilo, jer sam sada otkrio nekog novog sebe za budućnost.
Slažeš li se s našom tezom da je B3 rejsing izvukao ono najbolje iz tebe?
– Jeste. Kad me pitaju šta želim, s obzirom na velike planove za budućnost, ja im kažem “samo da fukcionišemo kao sada”. Ako u timu ne vladaju drugarstvo i sloga, to nije to. A ovde je sve savršeno. Imam maksimalno poverenje u njih i oni u mene, o svemu se dogovorimo, jako dobro sarađujemo, postoji vrhunski respekt s obe strane. Znam da je moj inženjer rekao za vaš sajt da sam najbrži kada sam srećan. To jeste tako i zato tako funkcionišemo.

Sada imaš novi auto, to je “leon rejser” koji je letos stigao u garažu B3 rejsinga i njega nikad nisi vozio.
– Nisam, ali ne verujem da je to neki problem. Prvi put sam seo u “rejser” sa Lein rejsingom u Slovačkoj i oni mogu da potvrde da sam se već posle dva kruga navikao. Na Hungaroringu sam posle tri kruga imao najbrže vreme, zato bih voleo da mi sutra daju samo tri kruga i da odmah posle izađem na kvalifikacije. Set-ap mi je nepromenjen, jedino bih voleo da mi auto šalje pozitivnu energiju kao onaj prošli. Trebalo je da bude beo, ali sam hteo sivog, jer su se navijači navikli, a ova siva boja mi je srećna.
Pretpostavljam da znam koga u Brnu smatraš glavnim rivalom.
– Fulin je ovde najveći konkurent i njega najviše poštujem, stvarno je prebrz. Pre par dana sam pogledao njegovu debi trku u Seat leon Evrokupu 2009. na Ošerslebenu. Bio je treći, a tada još sigurno nije imao ovakvo znanje. On ima potencijal, ja imam respekt prema svima, ali prema njemu najveći. Ovde je na domaćoj stazi, ja sam vozio s WTCC vozačima, a njega mogu da svrstam u prvoklasne. S njim ću se ovde boriti. Znam da će dati sve od sebe, ako ovde izgubi, pašće i psihološki, a do kraja godine nema puno mesta gde može da popravi rezultat.
Gledamo u nebo i vidimo oblake…
Ne sviđa mi se to. Ako bude kiše, mi nemamo odgovarajući set-ap. Ja imam specifičan stil vožnje i kiša će me malo usporiti. Na prvom testu na vikendu u Mađarskoj pogubili smo se skroz, nismo imali set-ap ni blizu onog kakav bih voleo i nažalost ni sada ga još nismo rešili. Znam da je Fulin dosta testirao i po kiši i po hladnom vremenu. Ovde bih se u slučaju kiše već pomirio da je trka s njim završena, ali za druge vozače to ne važi.
S kolikom prednošću bi bio zadovoljan pre poslednje trke na Perguzi? Tamo se dodeljuju dvostuki bodovi.
– Ovakvom, kako sada stoji (11 bodova). Da izgubim ovde i 2-3 boda, dobio bih ih na sledećoj trci i da dođemo na Siciliju sa sličnom razlikom, ne bih brinuo. Ali, Sicilija je toliko opasna da sam u ovoj dvomesečnoj pauzi razmišljao više o njoj nego o Brnu. Ono tamo je lutrija, mogu da budem i najbrži, a da mi na jednom skoku pukne guma. Tada gubite duple bodove i izgubili ste sve. Ako se u prvoj trci desi neki incident, za drugu nemate auto.
Trka na Siciliji toliko je složena da se bojim da na njoj neću biti onaj pravi Duca, da neću smeti da zapnem ni pola kruga. Na kraju se piše samo šampion. Sve trke koje sam osvojio neće se gledati ako Fulin bude šampion, niko ne bi gledao to što sam ja bio brži cele godine.
To će mi doneti veliki pritisak i radiću na tome da za Siciliju budem što stabilniji. Tu stazu znam i svašta može da se desi onome ko je vozi kao da nema šta da izgubi. Na onim skokovima svaki put mislim da će da otpadne točak. I tamo moramo da vozimo poslednju trku. Da poslednju vozimo u Brnu, ne bi bio problem. Ovde se vozi sa pulsom 60, jer nema teških krivina, nema opasnosti. Vozi se precizno i to je to.

