Četiri stuba za (zajedničku) DTM/Super GT budućnost: Kontrola troškova, spektakl, bezbednost, 2-litarski turbo motori

Nova DTM pravila na kojima zajednički rade ITR i Nemačka asocijacija motornog sporta biće formirana u saradnji sa japanskim partnerima iz Super GT serije i usredsrediće se na četiri ključna aspekta: kontrolu troškova, spektakularan auto-sport, bezbednost i savremene motore.

Kada su u pitanju troškovi, cilj je da cena konkurentnog učešća bude takva da se može pokriti kroz sponzorstva. Tako će i DTM i Super GT postati zanimljivi i privatnicima s proizvođačkom podrškom.

“Želimo da pronađemo ravnotežu između tehnološki naprednih automobila kojima će proizvođači demonstrirati svoje znanje, i trkačkih automobila kojima se može takmičiti bez podrške legije inženjera”, objašnjava DTM direktor Gerhard Berger.

Trkački aspekt oba šampionata već je na najvišem profesionalnom standardu i to će i ubuduće ostati prioritet. Iduća generacija automobila treba da izgleda “bar onoliko spektakularno koliko i aktuelna”, a serijski ekvivalent definisaće opšti oblik takmičarskog modela.

Vrlo značajno: biće smanjen broj dodatih aerodinamičkih delova koji se najpre lome u kontaktima, a publici svi čak nisu ni vidljivi. Cilj su visokoperformantna vozila koja pilote stavljaju na iskušenja.

DTM i Super GT automobili već sada spadaju u najbezbednije postojeće trkačke sprave, ali će zahtevi u tom domenu postati još viši i stroži, pogotovu kada su u pitanju prednji, zadnji i bočni elementi zaduženi za apsorpciju sile pri udarcima. Postojeći monokok od karbonfibera ostaće nepromenjen i formiraće vozačevo neposredno okruženje.

Motori budućnosti su publici verovatno najzanimljiviji činilac. Njih opisuje izraz “visokoperformantni uprkos daunsajzingu”. Od 2019. i DTM će, kao što je sa Super GT automobilima već sada slučaj, pokretati četvorocilindarski dvolitarski turboprehranjivani motori.

Za brojne njihove komponente biće propisane dimenzije i materijali, a svaki od proizvođača razvijaće ih samostalno. Zamisao je smanjenje razvojnih troškova, a krajnji rezultat treba da budu ujednačene performanse u zoni od preko 600 KS.

Aktuelni DTM u svojim automobilima još koristi V8 atmo agregate od četiri litra, po konceptu s kojim je 2000. godine i započeo svoj drugi život, kao obnovljeni šampionat. S druge strane, Japanci već uveliko dokazuju da i četvorocilindraši mogu da zvuče spektakularno.

Pitanje štetnih emisija neizostavno se nameće, a tu solucija treba da budu još efikasniji katalizatori, u DTM-u inače obavezni još od sezone 2000.

Najzad, nova generacija DTM vozila treba da bude koncipirana tako da može da prihvati i hibridne motore, ali uz primenu “kredibilnih” rešenja koja neće dopuštati ni skupe ni tehnički kompleksne sisteme, niti sisteme koji bi trkačke automobile učinili sporijim zbog velike težine baterija.