Prilično neočekivano, Jan Erlaher bio je najuspešniji vozač “honde sivik tajp R TCR” na prvom WTCR vikendu u Marakešu.
Ne samo što je nadmašio daleko iskusnije kolege iz Minih motorsporta, Džejmsa Tompsona i Estebana Gerijerija, već je daleko iza sebe ostavio i tandem drugog Hondinog klijentskog tima, Butsen Žinion rejsinga, Tom Koronel – Benžamin Lesen.
Visoku formu Erlaher je dokazao osvojivši bodove na sve tri trke vikenda, a to je uspelo samo još trojici vozača.
Momak iz Alzasa je na cilj stizao kao sedmi i dva puta četvrti, osvojio je i kvalifikacioni bonus poen, što znači da je upisivao bodove u svakoj od sesija na kojima je to bilo moguće. To je pošlo za rukom samo njemu i Tedu Bjerku.
“Da bismo uspeli da napredujemo, moramo da nastavimo da radimo da bismo pronašli dobar balans automobila”, smatra 21-godišnjak iz Miluza. “Ostali smo kratki za dva podijuma i dva puta smo završili četvrti, ali to su svejedno vrlo dobri bodovi za šampionat.”
“Nije to naročito loše, bilo je važno da osvojimo poene. To je dobar početak, moji prvi bodovi za Honda porodicu i za ekipu, koji je mnogo radio tokom celog vikenda.”
Posebno zanimljivu borbu Erlaher je vodio sa svojim ujakom Ivanom Milerom, koga je, prilepljen za branik YMR “hjundaija”, dugo sledio u trećem i poslednjem sprintu u Maroku. Uprkos pretnjama, preticanja ipak nije bilo, a Miler je posle Bjerkove greške na cilj stigao drugi.
Komentar mladog Francuza je očekivano borben – iako ujak, četvorostruki turing prvak sveta je suparnik kao i svi ostali WTCR piloti.
“Što se tiče moje bitke s Ivanom u trećoj trci, potpuno je jasno da kada stavimo kacige, čak i on ostaje moj konkurent, baš kao i svako drugi. Naravno, bio je poseban trenutak što sam vozio i završio iza njega, čak i uz kontakt – na kraju krajeva, on me je tome učio.”
“Toliko godina sam gledao njegove trke na televiziji, toliko mnogo puta sam gledao njegov auto otpozadi sa onbord kamera vozača koji su ga pratili. A sada sam se ja našao direktno iza njega i posmatrao njegov auto iz blizine, u realnom vremenu!”
“Pomislio sam na majku, oca, na dedu i babu, na celu porodicu koja je to gledala na televiziji, potpuno stresirana!”
“Posle toga, vozio sam svoju trku onako kako sam i morao. Razmišljao sam o tehničkim stvarima, kao što je potrošnja guma, i slično. Pokušavao sam da radim svoj posao.”