Škotski trkač Gordon Šeden pobedio je prošle godine na kineskoj WTCR rundi, a ove sezone se nada da sličan uspeh sa WRT “audijem” može da ostvari na Ningbou polovinom septembra.
Kao i nekolicina vozača Svetskog turing kupa, i on je odgovorio na zanimljiva pitanja o tome kako bi izgledao njegov podijum iz snova, koja mu je omiljena staza i kako je birao broj koji nosi na svom automobilu.
Kako si odabrao broj 52?
“Kad sam počeo sa kartingom, taj broj sam dobio, a onda sam ga zadržao dok sam se trkao u “fijesti”, ali i u nastavku karijere. Vozači motocikala imaju taj običaj da zadrže broj kroz celu karijeru, a ja nosim 52 od početka. U jednoj od sezona kad sam bio BTCC šampion vozio sam pod brojem 1, ali mi to nije donelo sreću, pa sam se vratio na 52. Možda je sad vreme za još jednu promenu, jer mi ne ide baš najbolje”.
Kad prestaneš da se trkaš, šta ćeš raditi?
“I dalje ću raditi na stazi Nokhil, to je porodični biznis moje supruge Džilijan. I sad imam dve paralelne karijere, trkačku i onu na Nokhilu. Nadam se da je taj trenutak daleko, ali će me zanimati da izvedem sledeće generacije trkača radeći za proizvođače i koristeći svoje iskustvo iz svih ovih godina trkanja”.
Ako bi bio u prilici da izabereš stazu na kojoj će WTCR voziti, koja bi to bila?
“Bathurst, jer je to najbolja stazu na koju bi trebalo otići, ali i Nokhil, jer je to najbolja turing staza na svetu”.
Koga bi voleo da vidiš uz sebe na podijumu?
“Ako bi sa mnom tu bili Džim Klark i Džon Kleland, to bi bila tri izdanja Škotskog cveta! Džimi je sa “lotus kortinom” sredinom šezdesetih godina prošlog veka bio ikona, a u vreme mog odrastanja je Kleland bio škotski heroj u turing automobilima, sa njim nije bilo dosadnih trenutaka”.
Imaš li neke rituale pred trku?
“Svi kažu da nisu sujeverni, ali svi na kraju ispadnu takvi! Svake godine dobijete trkačko odelo, donji veš otporan na vatru i rukavice, ali uvek oblačite omiljeni kombinezon za trkački dan i nosite omiljene patike. Ali, ja ne idem toliko daleko da moram da obuvam patike određenim redosledom”.