Koliko dugo su Volvo i Polstar Cijan rejsing planirali novi ulazak u Svetsko prvenstvo turing automobila, kako će se organizovati za prvu povratničku sezonu i zašto svoj poduhvat smatraju najvećim ikada započetim u matičnoj Švedskoj, objavio je časopis Autosport u reportaži koju uz određene prepravke prenosimo.
Volvo je prošlog oktobra, na 30-godišnjicu osvajanja ETCC titule 1985. godine, najavio povratak na globalnu turing scenu s dva S60 TC1 automobila. Njih za Svetski šampionat priprema i na staze izvodi ekipa pod zvaničnim nazivom Polstar Cijan rejsing.
Turing trkanje je tradicionalno Volvoovo bojište, ne samo zbog pomenutog ETCC naslova, već i zbog brojnih trijumfa u nacionalnim šampionatima, među kojima se sigurno ističe onaj u BTCC-u 1998. Dokaza ima još, i ne zasnivaju se na staroj slavi: kuća učestvuje u još dva oficijelna programa: Skandinavskom prvenstvu i Australijskoj V8 seriji. Ipak, nova WTCC kampanja već ima status dosad najvećeg projekta kome se marka u svojoj istoriji posvetila, zato što je u pitanju FIA svetsko takmičenje i nominalno, viši nivo ne postoji.
Prethodna WTCC Volvo avantura odigrala se i završila 2011, kada je Robert Dalgren u modelu C30 izvezao “sezonu evaluacije” koja je trebalo da pomogne u donošenju definitivne odluke o nastavku i eventualnom proširenju te operacije. Poena je bilo (najviši domet: 4. mesto na Ošerslebenu), podijuma ne. Rezultat: firmu je Svetski šampionat privukao, ali su tom pokušaju presudili problemi koji nemaju veze sa sportom.
“Izvezli smo sezonu evaluacije, a plan je bio da narednih nekoliko godina produžimo sa automobilom V40, možda i pre TC1 pravila”, otkriva direktor tima Kristijan Dal. “Nažalost, spoljašnje okolnosti onemogućile su nam da tada nastavimo. Volvo je menjao vlasnika, a krenula je i priča o novim pravilima. U to vreme bilo je stvarno razočaranje što Volvo nije želeo da nastavi, ali u retrospektivi, mislim da je to bila ispravna odluka.”
Pet godina kasnije, uz već pomenute aktivne takmičarske operacije u Skandinaviji i Australiji, u Volvou su zauzeli stav da su se okolnosti poklopile i da je došao pogodan trenutak za ulazak u WTCC. Treba razjasniti: paralelni postojeći angažmani ne opterećuju matičnu ekipu u maksimalnoj meri, jer su poslovi podeljeni. U Australiji operativu sprovodi lokalni Geri Rodžers motorsport, dok Volvo daje ime, motore i tehničku podršku. Na regionalnom frontu je već napravljena primopredaja dužnosti: o nastupima silueta trkačkih S60 u STCC sezoni 2016. staraće se doskora konkurentski Vestkoust rejsing. Otud će Polstar Cijan moći maksimalno da se posveti WTCC-u.
“Da smo sve počeli u isto vreme, bilo bi nemoguće”, dodaje Dal. “STCC je tehnički stabilan poslednje četiri godine, automobili se ne menjaju, a naši idu dobro. Što se tiče Australije, ne vodimo mi ceo projekat – GRM izvodi operativu, a mi izrađujemo motore. Naravno, sada će nam u centru pažnje biti Svetsko turing prvenstvo. Mislim da sebi moramo da obezbedimo tu usredsređenost, jer je to stvarno težak šampionat. Međutim, mislim da ovu sezonu možemo da izvedemo bez problema, samo moramo da se postaramo da za V8 seriju isporučujemo dobre motore.”
TC1 pravila sigurno obožavaju u Sitroenu, dok se ostale ekipe s njima baš i nisu usrećile. Zanimljivo je da ih u Volvou bezrezervno hvale i sa takmičarskog i sa stanovišta promocije modela, te ističu da ih je upravo ta tehnička regulativa i privukla u WTCC.
“Nije S60 ni brži ni sportskiji auto od V40, stvar je samo u tome da su Super 2000 pravila favorizovala male, lake automobile”, nastavlja Dal i otvoreno priča o komercijalnom interesu kojim se proizvođač rukovodi birajući auto koji će pretvoriti u trkačku mašinu i poslati na pistu. “Aerodinamika u šampionatu nije bila mnogo zastupljena, ravan pod ili veće dimenzije nisu davali prednost. Nažalost, hečbek je mali auto, na takvom vozilu svi proizvođači malo zarađuju i to nije interesantno za promovisanje.”
“Sve više i više se pričalo o TC1 pravilima i mislim da su se ona pokazala izuzetno uspešnim – daju vam više slobode. Svi imaju istu šansu i mislim da su se zvezde konačno složile.”
Tim Polstar je, saznaje se, zapravo proveo dve i po godine procenjujući pravi čas za povratak, projektujući auto i gradeći plan o WTCC uspehu. Studioznije i dugotrajnije planiranje retko se viđa. Zato više nije reč ni o kakvoj proceni i sondaži terena: za razliku od 2011. sam proizvođač nije sebi ostavio nikakvu odstupnicu. Tako se i pomenuto pozivanje na trijumfalnu evropsku kampanju iz 1985. može smatrati ilustracijom fokusiranosti, ozbiljnosti namera u ovom pokušaju i opsegom priprema koje su u toku.
Ipak, ni takav pristup ne može da garantuje da će Volvo biti kadar da se bori sa Sitroenom od prvog dana, pa čak ni da će ga smeniti na WTCC tronu kad fabrički program “dvostrukog ševrona” po isteku 2016. bude ukinut. Izveštač Autosporta iz prve ruke svedoči o tome koliko Šveđani uvažavaju Sitroenova postignuća i koliko su svesni težine zadatka pod nazivom “skinuti Francuze sa prestola”.

“Ne treba potceniti ni činjenicu da nećete naći mnogo proizvođača koji su pobeđivali manje-više u svakom šampionatu u kojem su poslednjih 12 godina učestvovali”, primećuje Aleksander Murdževski Šedvin, šef sportskog odseka Polstara, performantnog brenda Volvoa. “Mi zapravo pokušavamo da ulovimo vodećeg. To je za nas fantastičan izazov, a istovremeno znači da je ovo jedan od najvećih projekata u našoj sportskoj istoriji, pa i u Švedskoj generalno. Zapravo, ovo je najveći program u auto-sportu koji se ikada odvijao u Švedskoj.”
Kristijan Dal se brzo distancira od bilo kakvih upoređenja sa Sitroenom: “Imam ogromno poštovanje prema onome što Sitroen radi i, naravno, biće teško procenjivati (nas), jer je obično potreban par godina pre nego što možete da postignete zaista dobar rezultat u svetskom šampionatu. Mislim da je Sitroenu malo pomoglo to što se dogodila velika promena pravila i svi su morali da počnu iznova. Naravno, potpuno je očigledno da je Sitroen izveo najbolji posao. U takvim šampionatima se oni ranije nisu takmičili, tako da su se tehnički izvanredno pripremili.”
“Ipak, mislim da je naš projekat potpuno drugačiji od onoga što je izveo Sitroen. Njihov projekat je proizvođački i oni sve rade pod jednim krovom. Mi smo nezavisni tim i radimo zajedno sa proizvođačem. Razlika je velika.”
Šveđani su prilično zakopčani kada tema postanu očekivanja od sezone 2016, koju najavljuju kao “godinu učenja”. Kampanja svakako kreće sa dva automobila, s namerom da se kasnije pridoda i treći.
“Naš projekat je višegodišnji i planirali smo dva automobila”, kaže Dal. “Ali, ako pogledate šampionat i njegovu istoriju, mislim da vam je potrebno više automobila kako biste jednog dana osvojili titulu, tako da ćemo prilično brzo postati brojniji.”
Ne treba ni sumnjati: Volvo ne ulazi u WTCC s namerom da statira, već da postane šampion. O budžetu se, jasno, ne govori. Šef Poslstara otići će samo toliko daleko da prizna da je zadovoljan i finansijskom i podrškom u resursima koju mu Volvo daje.
“Mislim da imamo lepe šanse da osvojimo WTCC. Izazov je fantastičan, ali za nekoliko godina, mislim da to možemo i imamo resurse koje smo želeli. Imamo budžet koji smo tražili, neprekidnu podršku od Volvoa i slobodu da koristimo inženjerske kapacitete i postrojenja unutar kompanije. S nekoliko godina za pojasom, mislim da ćemo moći da budemo izazivač.”

Titule će morati da donesu vozači. U igri za dva sedišta bila su tri pilota i na kraju je izostavljen Dalgren – njemu je poveren STCC kokpit – a šansa je pružena trostrukom prvaku Skandinavije Tedu Bjerku i Fredriku Ekblomu. U pitanju su dugogodišnji fabrički piloti Volvoa i na relaciji ekipa – trkači nema nikakvih nepoznanica. Ne pokušavajući da regrutuje iskusnijeg takmičara sa strane, Polstar je pokazao da veruje snagama kojima već raspolaže, mada Bjerk i Dalgren u zbiru imaju samo osam WTCC startova, pa i to u automobilima prethodnih generacija.
Samo će vreme pokazati može li Polstar Cijan rejsing da osvoji željene WTCC trofeje. Zasad tim ispoljava želju da se odmeri sa najboljima i verovanje da može da zasija.
“Bili smo veoma uspešni u svim našim turing kampanjama i ni ovde se nećemo zadovoljiti manjim”, zaključuje Murdževski Šedvin. “Bez obzira na budžet i sve ostalo, nikad ne možete da garantujete da možete pobeđivati, ali ovde svakako nećemo omanuti zato što se nismo dovoljno trudili.”