Vremeplov: Kamel “mercedes”, prvi DTM osvajač trke koji je imao ABS

Na današnji dan pre tačno 30 godina, Mercedesov trkač Roland Aš nadmašio je kokurenciju u zbirnom rezultatu trka na južnoafričkoj pisti Kjalami i trijumfovao vozeći model “190 E 2.5-16 evo II”.

Taj “bejbi-benc” bio je poseban zato što je bio prvi fabrički auto opremljen trkačkim sistemom protiv blokiranja kočnica. Njegov ABS imao je specijalne karakteristike, konstruisan je za takmičarsku upotrebu, a zajednički su ga razvili Mercedes Benc i Boš.

Trkački vikend na Kjalamiju bio je pozivnog karaktera i nije se bodovao za DTM 1990, a samo je jedan od pet automobila delegacije iz Štutgarta imao ABS. Njegov interni kodni naziv bio je M7, za trku ga je spremilo ST (sportsko-tehničko) odeljenje Mercedesa.

Na posebnom probnom stolu, koji je za ono vreme bio raritet, njegov motor pripremljen je za trkanje na nadmorskoj visini od preko 2.000 metara.

Ipak, ABS je bio glavna karakteristika ovog vozila. Uz to je išla i nova elektronska kontrolna jedinica koju je razvio Boš na osnovu ECU ugrađivane u modele S-klase. Kako u Mercedesu navode, pomoću nje je bilo moguće prilagođavati i šasiju, što ceo sistem čini pretečom danas rasprostranjenog elektronskog programa stabilnosti (ESP).

U godinama o kojima je reč, Aš je testirao skoro sve automobile koje je Mercedes Benc razvijao za DTM. Njemu se ABS odmah dopao, a konkurencija nije ni znala s čim se suočava: “Na početku smo u tajnosti držali činjenicu da je jedan od naših automobila na Kjalamiju njime opremljen.”

“Kada su me drugi vozači pitali za dugme na volanu – a ono je služilo da se ABS uključi i isključi – ja sam im servirao priču da je to za podešavanje sile kočenja. Međutim, Klaus Ludvig nije mogao da veruje kada sam ga obišao i isekao na kočenju”, seća se DTM vicešampion iz 1988. i 1993.

Roland Aš, pobednik na Kjalamiju 1990.

Vikend na Kjalamiju nosio je ime naslovnog sponzora, u kombinaciji s kilometražom: “Žute strane 200”. Mercedes je prvobitno planirao da svoje automobile i prateći teret u Južnu Afriku pošalje brodom. Po jedan kontejner bio je predviđen za svaki auto (1.060 kilograma) i njegove rezervne delove i opremu, od rezervnog kvačila do krpa za brisanje (220 kg).

Međutim, do zadatog datuma kargo nije bio spreman i celu misiju je od otkazivanja spasao šef južnoafričkog AMG ogranka. On je organizovao i finansirao avionski transport, pa je mini fabrički tim Mercedesa poleteo iz Frankfurta i na odredište stigao boingom 747.

Lokalni AMG je maksimalno iskoristio ovu PR priliku. Medijima je “šapnuto” da stiže “tajni auto”, priča se raširila i do vremena trke izveštavalo se o posebnom fabričkom projektu i zadatku.

Na licu mesta je postalo jasno da je avionski transport zapravo finansirala duvanska kompanija Kamel, čiju je livreju “specijalni” auto odmah dobio.

Po povratku iz južnoafričke misije, ta kolor šema zamenjena je reklamom kampanje za Letnje olimpijske igre u Berlinu 2000. Kada je te Igre dobio Sidnej, u Mercedesu su se postarali da na automobil vrate Kamel nalepnice i u takvom izdanju on je smešten u kolekciju klasičnih automobila štutgarskog proizvođača. Iz muzeja danas izlazi samo da bi učestvovao u demo vožnjama ili na manifestacijama posvećenim istorijskim vozilima.

Kako su protekle “Žute strane 200”? Aš je smestio Kamel “mercedes” s “tajnim oružjem” na pol-poziciju, a ekipi je rekao: “I dalje ne mogu da verujem koliko kasnije može da se koči s trkačkim ABS-om.”

U nedelju, 18. novembra, Kjalami je bio rasprodat i dva sprinta od 200 kilometara održana su pred publikom od 42.000 ljudi, bez obzira na direktan TV prenos. U prvoj trci, Aš je izgubio vođstvo od timskih kolega Klausa Ludviga i Frica Krojcpojntnera, ali se do cilja ipak domogao druge pozicije. U trci 2 je trijumfovao i u konačnom zbiru završio vikend ispred “Kralja” Ludviga.

A ABS je ponovo dobio pohvale. “Neverovatno je dobar, mogu u potpunosti da se koncentrišem na vožnju i ne moram da se bavim kočenjem sve do poslednjeg trenutka”, komentarisao je pobednik južnoafričke avanture, vlasnik nadimka “Švapska strela”.

Mercedes je prvi put upotrebio ABS na stazi šest godina pre Kjalamija, ali ne u rasnom trkačkom automobilu. Bilo je to na otvaranju GP verzije Nirburgringa, 12. maja 1984. Za tu priliku spremljeno je 20 identičnih i u najvećoj meri standardnih produkcijskih “190 E 2.3-16”, koji su povereni F1 vozačima i osvajačima 1.000 kilometara Nirburgringa kako bi se ovi takmičili u svojevrsnoj trci šampiona. Kišnu trku osvojio je pripadnik mlade garde, izvesni Ajrton Sena, za čije se ime tada znalo samo u formulaškim krugovima.

Sena na trci na Nirburgringu 12. maja 1984.

Međutim, ostalo je zabeleženo da Brazilcu ABS uopšte nije prijao i da se tokom prvih vožnji žalio na kvar kočnica. Naime, pedala kočnice bi pulsirala pri svakoj aktivaciji sistema i Senu je to iritiralo. Zato su ljudi iz Mercedesa morali da ga uveravaju da je sve u redu i da pedalu mora da drži pritisnutu do kraja, bez obzira kakav osećaj s nje dolazio.

Legendarni Niki Lauda završio je drugi u toj trci, ali je za razliku od Sene egzaltirano konstatovao da je “ABS najveći izum od pronalaska točka”.

Međutim, sami konstruktori u Mercedesu nisu bili potpuno zadovoljni jer je, osim pulsiranja pedale, ABS imao tu nezgodnu osobinu da prestane da deluje kada auto prelazi preko neravnina. Senzori bi pojavu tumačili kao gubitak kontakta točkova s podlogom, pa bi kontrolna jedinica to tretirala kao nailazak na led. ECU bi sama smanjivala silu kočenja, a zatim je opet povećavala, ali sve to presporo za trkačku upotrebu.

Aš opisuje karakterističnu situaciju: “Kad god bi jedan ili više točkova uzleteli na Nirburgringu Nordšlajfe, ABS bi smanjivao silu kočenja i u početku uopšte ne bih mogao da kočim. Ponekad bi me to zaista uplašilo.”

Ovaj problem rešen je tek kada su Boš i Mercedes zajednički razvili novu ECU. Podesili su je tako da neutrališe pulsiranje pedale kočnice prilikom ABS uključenja, kao i da spreči iznenadni gubitak sile kočenja u trenutku kada bi auto vozio preko neravina.

Šta se dešavalo posle Kjalamija? Fabričko ST odeljenje rasformirano je krajem 1990, da bi AMG od 1991. u potpunosti preuzeo razvoj Mercedesovih DTM trkačkih turing automobila. Od te godine pa do kraja ITC epohe 1996, Mercedes je u sve svoje DTM sprave ugrađivao ABS.

Sistem je izvesno vreme korišćen i u Formuli 1, ali je za 1994. zabranjen. Uopšte, prevladalo je stanovište da mu nema mesta u vrhunskim disciplinama automobilskog sporta, jer blokiranje točkova na kočenju ne treba da speči elektronika, već veština vozača.

Danas je ABS u trkačkoj upotrebi rasprostranjen u GT3 i GT4 kategorijama, koje računaju na ozbiljno učešće vozača džentlmena, a njima su takva pomagala potrebna i dobrodošla.