Miha Primožič: “Klio” nije “mali poni”, traži od vozača punu koncentraciju i snagu

Slovenački automobilista Miha Primožič vozio je minule sezone Reno klio evrokup, a u konkurenciji 13 vozača zauzeo je treće mesto.

On kaže da auto-sport voli oduvek, jer je odrastao uz oca koji je 1977. godine otvorio mehaničarsku radionicu, pa mu je na neki način sastavni deo života od rođenja.

Prvo se okušao u motociklističkim trkama 2000., ali je tri godine kasnije doživeo ozbiljan udes na Grobniku i tako završio taj segment karijere.

“Sa automobilima sam počeo da se trkam slučajno, kad sam 2016. godine počeo da tražim auto za “track day”. Kupio sam “megan trofi V6″ i počeo da ga sklapam u radionici sa mojim mehaničarima. Kad smo stigli negde do pola, saznao sam da imam potpuno isti auto kao Mirko Marinšek iz Lema rejsinga. Zamolio sam ga da dođe da mi pomogne oko nekih detalja, jer za taj auto nisu postojala nikakva uputstva”, priča Primožič, koji je upravo tako započeo saradnju sa Marinšekom.

“Nisam hteo da se ograničim samo na “track day”, nego da se oprobam i u ozbiljnijem trkanju, Tako sam 2017. seo u Lemin “tvingo”, odvezao četiri četvoročasovne endurans trke, a zatim je logičan sled bio “klio” sa kojim se i danas takmičim”.

“Prvu trku u Klio kupu sam odvezao na Hungaroringu 2018, bilo je mnogo adrenalina, odmah sam znao da je to prava stvar, kad su se ugasila crvena stvetla i ceo bataljon “klia” jurnuo ka prvoj krivini”, dodaje on i kaže da je probao da vozi i na brdskim stazama, ali da ništa nije tako uzbudljivo kao borba “točak uz točak”.

“Osim toga, dok se ne reši pravilnik brdskih trka, mislim da nema smisla ići tamo sa “kliom” od 220 Ks, jer ne može biti konkurentan sa automobilima od 300 i više Ks i pogonom na četiri točka”.

Primožič je premijernu sezonu u “kliu” završio na trećem mestu, a ovenčao se titulom prvaka Slovenije u kategoriji KHD (kružne brzinske trke).

“Ove sezone sam imao nekoliko loših momenata i kvarova. Na drugoj trci mi je eksplodirao menjač, na kraju zadnje i motor. Svejedno sam ukupno veoma zadovoljan, jer sam uspeo da budem u jednoj sekundi sa vodećima, jer je konkurencija bila veoma jaka”.

Što se samo “klia” tiče, on ne deluje robusno kao većina trkačkih sprava te snage, ali Primožič kaže da on nije “mali poni”, kao što neki misle.

“Auto nema nikakvu elektroniku, ABS, TCR, ništa, i kad sve to nekako uspeš da shvatiš, tek tada počinje prava borba sa njim. “Klio” ima nebrojeno mogućnosti kad je setap u pitanju. Neki vozači vole da im ide “kao po šinama”, a ja volim da mi malo beži “guzica”. Na kraju, kako god da ga vozite, traži od vas sto odsto koncentracije i snage, a pruža puno zabave”.

On dodaje da nije lako uskladiti svakodnevne obaveze sa trkačkim, ali i da je veoma teško napraviti budžet za sezonu.

“Vlasnik sam auto kuće ASP u Sloveniji, zastupnik sam Renoa, Reno sporta, Nisana i Dačije. Jasno je da nije lako baviti se takvim poslom i trkati se. Uskoro punim 40, mislim da mi je kasno da se sasvim posvetim trkama, pa će mi to ostati samo hobi”.

U vreme Prosta i Sene, voleo je da gleda Formulu 1, ali je posle dominacije Šumahera i strožih pravila sigurnosti ta kategorija njemu postala pomalo dosadna.

“Danas kad imam vremena radije pogledam neku Moto GP trku. Svakako mislim da treba ceniti sve ljude koji su stigli do F1, F2, WRX, Indikara. Cenim Markeza i njegov stil vožnje kad su dvotočkaši u pitanju, a na četiri točka bi to bili Sena i Leb”.

Što se planova za 2020. godinu tiče, Primožič kaže da definitivno ostaje u Klio kupu, gde se nada dolasku nove generacije automobila, ali i tituli.