Aleksandar Murdževski: Titula 2017. postaje cilj Volvoa

Aleksandar Mudrževski, šef sportskog odeljenja Polstara i praktično prvi čovek WTCC ekipe Volvoa, analizirao je za Motorsport-Total povratničku sezonu švedskog proizvođača u Svetskom turing prvenstvu.

“Godina učenja”, kako ju je Volvo uporno zvao, rano je donela bolja izdanja od očekivanih, a zatim je usledio “emocionalni tobogan”, kada je osokoljena ekipa želela više, ali ju je nepoznavanje staza povremeno saplitalo. Kampanja je završena uspesima – pobedom u Šangaju i podijumom u Kataru, pa Murdževski, doduše oprezno, najavljuje da bi Šveđani u predstojećoj sezoni mogli da imaju i najviše ciljeve na globalnoj turing sceni.
Kako glasi Vaša ocena prve sezone Volvoovog WTCC projekta?
– Sa sportskog stanovišta, možemo biti više nego zadovoljni napretkom koji smo izveli. Na početku sezone, naš cilj je bio da na kraju godine možemo da vozimo u prvih pet. To smo, međutim, postigli značajno ranije, što sa emotivne strane uopšte nije jednostavna situacija. Jer, kada ste bili peti, potom želite da budete četvrti, treći, drugi i da konačno osvajate trke. Tako su se ciljevi svih u ekipi blago promenili, jer ljude ne možete gušiti ambicije.

 Zatim smo stigli do faze u kojoj smo u poslednjoj sesiji vikenda, na drugoj trci, bivali vrlo blizu vrha. S takvim očekivanjima odete na sledeću trku, ali to bude potpuno nova staza, gde ponovo padnete pozadi i opet morate da se borite da biste stigli napred. To je povremeno bila velika frustracija – generalno smo bili zadovoljni, ali smo u sebi želeli više.

Stvar je bila u tome da se “automobilu-pacijentu” uspostavi prava dijagnoza i da se potom na testovima pronađe odgovarajući lek. U Japanu su rezultati bilo veoma ohrabrujući, a u Šangaju nam je stigla i nagrada. Ne znam tačno statistike, ali verujem da nije velikom broju proizvođača uspelo da pobede u prvoj godini etabliranog prvenstva. Ekipa na to može da bude ponosna.

Foto: Daniel Ahlgren – STCC

 Jeste li bili iznenađeni time što ste već u prvoj sezoni osvojili trku?
– Mnogo je veće iznenađenje bilo što smo već u Le Kasteleu bili među prvih pet. Tada smo znali da je potencijal tu i da bismo uz dobar razvoj mogli da postanemo još bolji. Kad pogledate šta su sve godinama radili Ševrolet ili Lada pre nego što su došli na vrh, to predstavlja stvarno iznenađenje.

 Praktično ste odgovorili na pitanje da li je nešto proteklo bolje od očekivanog.
– Auto je od nastanka bio bolji nego što smo očekivali. Na primer, imali smo malo tehničkih problema. Normalno na početku uvek morate računati sa odustajanjima. Na to smo bili pripremljeni, ali smo ostali u potpunosti pošteđeni.

 Da li je nešto funkcionisalo lošije od očekivanog?
– Po kiši smo se mučili više nego što smo očekivali. Povratak iz Maroka bio je najduži let u mom životu – tamo su nas čak obilazili za krug. Zato smo se pomalo stideli, iako smo znali da to može da se desi kada se ne pronađe pravi set-ap. Ali, za naše standarde, to je bila skoro sramota.


Forma je definitivno bila u usponu u drugoj polusezoni, za šta je po svoj prilici zaslužan vaš test program. Znate li koliko ste tačno dana testirali?

– Pre sezone vozili smo 23 dana po suvom i tri dana po vlažnom. Posle toga, ne više toliko puno, jer u osnovi može da se testira i na trkama. Prvo razvijete teorije šta bi moglo da funkcioniše, šta ne, a onda to isprobavate na testovima. Međutim, tu ne govorimo o 20 dana testiranja, već pre o nekih šest ili osam.

Da li je postojalo neko određeno težište vašeg test programa? Na primer, podešavanja, ili neko određeno područje na automobilu koje ste želeli da unapredite?

– Znali smo da u ovom šampionatu aerodinamika nije toliko presudna. Kada ste po maksimalnoj brzini ispred ostalih, znate da više ne morate da se brinete o motoru. Otud smo najviše vremena proveli radeći na šasiji, kako bismo poboljšali balans prednjeg i zadnjeg dela.

U vašem drugom automobilu izmenjala su se trojica vozača. Da li je to planirano od početka sezone, ili se događalo kao privremeno rešenje?
– Kada smo 14. oktobra 2015. najavili povratak u WTCC, rekli smo da su u tom projektu trojica vozača, Ekblom, Dahlgren i Bjerk. Sva trojica imaju različite kvalitete, ne samo ljudske, već i vozačke, pa smo tako mogli da radimo na različitim stranama projekta.

Bilo je jasno da sezonu počinjemo s Ekblomom, ali da u svakom trenutku kada želimo možemo da ubacimo Dalgrena. Đirolami je zatim bio neka vrsta “srećnog spoja”. Ionako smo bili u Argentini i imali smo parametre za upoređivanje, a to je najbolja prilika da testirate vozača. Tu priliku nam je u prvom redu otvorio WTCC organizator i mi smo je iskoristili.

 Pogledajmo dolazeću sezonu. S koliko ćete automobila nastupiti?
– U svakom slučaju tri. Razmišljali smo i o tome da ih bude više, za to nas je molio i Fransoa Ribeiro. Ali, ako planirate da za dva sata skuvate ručak za šestoro, a onda imate sat i po, a pojavi vam se desetoro ljudi, situacija će postati prilično neprijatna ukoliko ne promenite spisak za kupovinu.

 I šampionatu više koristi ako se koncentrišemo na tri automobila koja mogu da budu konkurenti Hondi, nego da dovezemo što je više moguće automobila, ali da ne budemo tako blizu Honde. I iz našeg ugla gledanja, ali i za WTCC, tri automobila su optimum za iduću godinu.

 Dakle, ne planirate da automobile isporučujete i privatnim ekipama?
– Ne, za to je još prerano. Auto se još nalazi u razvoju. Može da se desi da nešto bude brzo, ali da se kvari. To onda privatnim timovima stvara probleme, takođe i finansijske prirode. Ako nešto prodajemo, to treba da bude i konkurentno.

 Nedavno je tim VestKoust, koji je u Skandinavskom šampionatu 2016. izvodio vaš fabrički program, najavio da napušta TCR Internacionalnu seriju. Otud su se pojavile spekulacije da bi oni mogli biti vaša klijentska WTCC ekipa.
– Ne, to nema veze s tim.

 

A ko će biti vaši vozači. Trojica Šveđana?
– Još nismo potvrdili nikoga. Doduše, postoje vozači koje imamo pod ugovorom. Njima međutim još nije rečeno u kom će se šampionatu trkati, stoga sada ne bih dublje da ulazim u tu temu. Znamo šta bi moglo da funkcioniše, ali odluka još nije pala.

Pogledajmo celu WTCC panoramu: dva proizvođača su otišla, Sitroen i Lada. Kako vam deluje trenutno stanje šampionata? Da li vas brine što imate dva konkurenta manje?
– To sa Sitroenom nije iznenađenje. Pošto su najavili odlazak još pre sezone, bilo je negativnih reakcija medija i organizatora, ali mora se pogledati koliko su oni doprineli šampionatu. Meni je lično drago da su da su nekoliko godina bili tako profesionalno zastupljeni. I Lada je sa svojom “vestom” i izborom vozača dala doprinos šampionatu, pogotovu u Rusiji.

Oni će nam svakako nedostajati, ali kao proizvođač, ja ne mogu da kritikujem drugog proizvođača zbog takve odluke, ona je zasnovana na ekonomskim kriterijumima. Ako za njih stvar više ne funkcioniše, tu odluku mogu da prihvatim. Kao proizvođač, uvek morate računati na to da će doći neko nov, ko će možda uložiti više novca, ili će bolje raditi, ili da će neko odustati. Na naše planove ne utiču ni Sitroen ni Lada.
Najzad, šta su vaši ciljevi 2017? Šta mora da se desi da biste krajem godine sezonu ocenili kao uspešnu?
– Kako sam već rekao, pre ulaska u WTCC računali smo s tim da ćemo morati da rešimo neke tehničke probleme i da će nam biti potrebno izvesno vreme da se nađemo u prvih pet. Ako me danas pitate da li moramo da promenimo naše ciljeve, bio bih neodlučan. Izvorno smo mislili da tek 2018. imamo prve šanse da osvojimo šampionat. Sada bi, međutim, moglo da se desi da za titulu možemo da se borimo već 2017. i to je naš cilj.