Fabricio Đovanardi je deo prvog sprinta na Hungaroringu proveo skoro kucajući na vrata poena, a da li bi do njih i došao, neće se znati zbog tehničkog defekta na “đulijeti”.
“Bili smo brži nego u kvalifikacijama, zapravo, trkački tempo je bio bolji od kvalifikacionog”, priča nam italijanski veteran, koji se, kao i njegov timski kolega Morbideli, danas prikazao u daleko konkurentnijem izdanju nego u Maroku, mada to nije nagrađeno ničim opipljivim.
“Osvajao sam mesta i mesta, a onda je puklo zadnje vešanje. Kada sam vozio preko ivičnjaka u šikani, auto je samo legao i predstava se završila. Niko me nije ni gurnuo ni udario. Samo je kolabiralo.”
“Bio sam ispred Benanija i mogao sam da vidim da je Bjerk ispred mene bio sporji. Bio sam uveren da ću moći da ih uhvatim.”
Uprkos tome, Đovanardi je odustao i sa tri kruga zaostatka rangiran je kao 23. i poslednji od klasifikovanih vozača u prvom mađarskom sprintu.
“Poboljšali smo se u odnosu na Marakeš”, dodaje trofejni Italijan. “Ali, za dve nedelje – ne dve, već za jednu, jedna nedelja nam je bila potrebna da dođemo – ne možemo da napravimo čudo. Teško je jer jedna trka sledi drugu, a i pravila su takva da ne možete da izvedete čudo osim ako tražite da preprojektujete auto.”
Brzo posle Mađarske doći će i Nordšlajfe, što kod Đovanardija izaziva zanimljivu reakciju: “Nordšlajfe će biti čudan i smešan, to je čudno mesto za turing trke. Toliko je dugačak. Male razlike mogu da naprave velike efekte. Vozio sam dve 24-časovne trke i osam VLN rundi, trebalo bi da ga poznajem. Trebalo bi.”
Pulen tima Mulzan izneo namje svoje planove za nedeljni program mađarskog takmičarskog vikenda.
“Nadam se da ću se kvalifikovati malo bolje, jer tu leži naša teškoća. Ne trošimo nove gume. Stavimo nove gume i ne osećamo ih. Zato ne pravi nikakvu razliku da li vozimo na novim ili trošenim, a to nije normalno. S novim gumama svaki auto može da napravi dobar krug, u trkama je drugačije. Ali, mi ne možemo da napadamo, na primer moramo da usporimo da bismo napravili dobar krug.”