Višegodišnje vojevanje Zorana Kastratovića u Centralnoevropskom prvenstvu na kružnim stazama trebalo bi da je ovog vikenda urodilo i najbogatijim plodom – zvanjem šampiona u D4-2000 klasi.
Kastro bi do njega trebalo da je stigao posle apsolutne pobede u Diviziji IV Nagrade Beograda i trijumfa u odgovarajućoj klasi.
“Trebalo bi da je ovo titula”, oprezan je beogradski vozač. “Svi me ubeđuju da je to već završeno, proverićemo i zvanično, ali mislim da jeste. Sve i da ne nastupim u Brnu, trebalo bi da sam sa četiri pobede u sezoni obezbedio titulu, jer niko od konkurencije nema ništa blizu.”
“Drago mi je što sam svoju prvu titulu centralnoevropskog šampiona osvojio baš na stazi na kojoj sam prvi put nastupao u karijeri. Drago mi je i što je moja publika konačno videla ovaj moj automobil na domaćem terenu.”
“Ušće je teška staza, ona nije za moj “klio”. U kabini je bilo preko 70 stepeni, uspeo sam da se izborim sa jako teškim uslovima, da izdržim 22 kruga i da pobedim i u diviziji i u klasi.”
Posle tehničkih problema u subotu, Kastratović je u današnji sprint ušao sa pete pozicije. Odmah je napredovao za jedno mesto, a zatim su mu maleri konkurenata išli naruku.
“Pošto su oni u slabijoj klasi, nisam hteo da se mešam u borbu momaka koji su vozili u superprodukciji, iako sam realno bio dosta brži od njih”, objašnjava Kastro svoj strateški pristup nedeljnoj vožnji. “Jedino je Božilović napravio dovoljno veliki razmak, a ja sam ušao u male tehničke probleme – aktivirao se alarm temperature ulja, pa sam morao malo da popustim sa tempom.”
“Onda sam shvatio da je iluzorno da previše rizikujem, nisam imao razloga, a na kraju sam imao sreće da pobedim i u grupi i u klasi. Presrećan sam, šta drugo!”

Podsećamo, trku u Diviziji IV poveo je Nemanja Milovanović, na vrhu je ostao tri kruga i odustao. Potom je čelo preuzeo njegov brat Mirko, koji je potrajao 9 krugova. Vođstvo je najduže držao Darko Božilović, ali je u pretposlednjem, 21. krugu tehnika saplela i njegov “fokus”.
Kastro analizira: “Kažem, teško je i skoro je nemoguće voziti Ušće 22 kruga pod ovim teškim uslovima bez tehničkih problema. Mislim da ne postoji auto koji nije imao neku vrstu problema, bilo kočnice, bilo temperaturu ulja ili vode. Ja sam imao problem i sa kočnicama i sa temperaturom ulja i to je bio razlog da u drugoj polovini trke nekom rutinskom vožnjom dođem do cilja i isplatilo se.”
“Da sam išao punim tempom, mislim da bi bilo pitanje da li bi i moj auto uspeo da završi, iako je daleko spremniji od ovih u šampionatu Srbije.”
Do kraja CEZ sezone ostala je još runda u Brnu i Kastro planira da na njoj učestvuje, bez obzira na stanje na tabeli i titulu koju ima u džepu.
“Ja Brno obožavam, prošle godine sam imao čast da pobedim u ESET kupu. Imam želju da vozim tamo, bez obzira što sam uspeo da uzmem titulu. Očekujem da ću nastupati.”
Kada smo ga pitali da li zna koja mu je po redu današnja pobeda na Ušću, Kastratović se na trenutak zamislio: “Imam ih puno, pa ovo neće biti precizan odgovor: nema ih manje od deset, ne više od petnaest. Neka bude dvanaesta, ali draga mi je jer sam njom overio titulu šampiona Centralnoevropske zone.”