Komini: Sebe vidim u WTCR, ali me zanima i TCR Evropa, možda čak kao paralelni program

Posle sezone u kojoj se temeljno pomučio, ali nije odbranio dva vezana TCR globalna naslova, Stefano Komini gleda u Svetski kup turing automobila kao logično mesto za nastavak karijere, mada ne isključuje i druge varijante.

Švajcarac u osvrtu na 2017. ističe da mu je ona sa sportskog aspekta bila izuzetno teška. Iako je proslavio pobedu na finalnoj rundi TCR Internacionalne serije, on je čak i taj vikend nazvao “poslednjom preprekom godine”, iz čega je očigledno mu je drago što se konačno sve završilo.

“Svakako ne mogu da kažem da sam zadovoljan konačnim rezultatom, ali kad se uzmu u obzir ogromne poteškoće s kojima smo se svih ovih meseci susretali, verovatno se na kraju sve završilo čak i dobro, onako kako je i trebalo. Pobeda na drugoj trci i proslava uz piruete u rikverc – nije postojao bolji način da pozdravim navijače i da se oprostim od svog startnog broja 1.”

Komini je u Dubaiju izborio finalno treće mesto u generalnom, a tron je predao svom bivšem timskom kolegi Žan-Karlu Verneu. Tom prilikom, istakao se sportskom izjavom da ostavlja krunu u dobrim rukama.

“Auto-sport je potvrdio da ga ne čine pojedinci, već pravi timovi. S tog gledišta, Leopard rejsing, tim WRT i Folksvagen motorsport zaslužili su titulu koju je ugrabio Žan-Karl Verne. Džej Kej je bio odličan, ali je iskoristio i prednost asistencije koju su mu pružale kolege iz tima, poput Hafa, Van Lagena i Šedena. Pokazali su jedinstvo u namerama i trijumfovali su.”

Tim s kojim je heroj Tičina nastupao u 2017. nastao je u minut do dvanaest, kao i cela kombinacija s “audijem”. “RS 3 LMS” je pokazao da može da osvaja pojedinačne trke, ali da mu za šampionske titule još nije vreme.

“Što se mene tiče, iskreno mi se nikada nije desilo da provedem celu sezonu s toliko napora. U Komtuju rejsingu mi je bilo dobro, to je grupa koju čine veoma mladi ljudi, s velikom voljom da napreduju, kao što je bogato i pokazano. Nadam se da ću s njima nastaviti i iduće godine, ali to teško mogu da vidim.”

“To kažem jer trenutno još ne znam šta ću raditi. Istina je da sam se uvek nalazio u do poslednjeg momenta nesigurnim situacijama kada je u pitanju bilo trkanje u TCR šampionatima. Nadam se da ću do uspeti da sporazuma dođem bar do kraja januara. Ja već znam da mi sleduje da radim i da čekam. Videćemo…”

U međuvremenu je rođena i nova serija, WTCR, koja je produžetak TCR Internacionalne, ili naslednik Svetskog turing prvenstva, kako je kome drago da je posmatra. Kao koncept, ona nailazi na Kominijevo apsolutno odobravanje jer je istinski reprezent savremenog turinga.

“Po mom mišljenju, to je pravi izbor i za svet auto-sporta i za navijače, jer će sad postojati jedan šampionat, s manje haosa i sukoba nego proteklih godina. Iznad svega, TCR je kao tehnički pravilnik predstavlja ono što su turing trke današnjice.”

Ipak, dvostruki prvak TCR Internacionalne serije još nema dovoljno argumenata da oceni kakva će biti realizacija i ostavlja otvorenim pitanje koliko je dobro što će WTCR kontrolisati FIA i Eurosport, a ne organizacija Marčela Lotija.

“Ja ne mogu da kažem kako će to da izgleda, morao bih da probam pre nego što dam ocenu. Ne zaboravimo da se rukovodstvo menja, da ono prelazi u ruke FIA i Eurosporta, dakle u ovom trenutku se ne zna da li je to dobro. Na prvi pogled, reklo bi se da je to pravi put, mada sam već čuo i glasove koji se s tom ocenom ne slažu.”

Uprkos toj skepsi, Komini želi da se nađe na WTCR sceni, a ni ideja o TCR Evropa ne zvuči mu mrsko.

“Ja sebe vidim u WTCR-u, štaviše, tome se živo nadam. To je moj cilj i po logici stvari, trebalo bi da tamo mogu da pronađem sedište. Istina je i da će postojati novo takmičenje, TCR Evropa, koje bi moglo da me zainteresuje u slučaju da mi se ne stvori prilika da se trkam u WTCR-u, ili to možda može da bude moj paralelni program.”

“Mnogo šta mora da se razmotri, uključujući i kalendare, eventualna preklapanja… U ovom trenutku ne isključujem ništa, ali je prerano da o tome govorim.”

Posle Dubaija, Stefano je sa suprugom Robertom proveo neko vreme u Sjedinjenim Državama. Ta poseta ispraćena je intrigantnim zapažanjem: “Nikada nisam bio u Americi i mnogo mi se dopala. Toliko da bih, ako bi mi neko ponudio sedište preko okeana, o tome mogao da razmislim…”