Turing superstar Ivan Miler pojavio se na WTCR predsezonskom testu u Barseloni vedar, raspoložen i motivisan.
Učešće u kampanji Cijan rejsinga i kompanije Džili motorsport nadovezuje se na njegove fabričke programe na globalnoj turing sceni, izvedene sa Seatom, Ševroletom, Sitroenom i Volvoom, iako WTCR zvanično nije serija za proizvođače. Premda se u WTCR padoku govori o obimnom test programu koji je sproveo švedski tim, Miler je kazao da pamti i krupnije poduhvate.
“Ranije smo vozili mnogo više, ovaj ekonomski period nije kao onaj od pre 15-20 godina. Bilo je sezona u kojima je test program bio znatno veći. Svejedno, ovaj program je bio prilično obiman, pogotovu što smo tokom njegovog najvećeg dela imali samo jedan auto za testiranje, a ja sam bio na svakom testu, iako nisam vozio. Zato sam imao puno posla.”
Ivan se nije upuštao u procene mogućnosti “lynk&co 03” automobila.
“Mislim da je osnova dobra, ali ne mogu da vam kažem da li auto pripada vrhu ili začelju kolone. Da li smo pola desetinke brži ili sporiji od drugih, nemoguće je reći. Za to je potrebno da stavite dva različita automobila na stazu u istom trenutku i da to proverite. Malo bolje ćemo videti u Marakešu, to će biti pravi trenutak da se performanse potvrde.”
Dalji napredak je moguć, tvrdi četvorostruki turing prvak sveta.
“Uvek može da se napreduje. Najveći korak je već izveden, ostatak će više biti posvećen boljem upoznavanju automobila. S našim iskustvom, već znamo većinu stvari – ako imamo neki problem znamo da ćemo ga rešiti ovime ili onime. Nema više iznenađenja, ono što dalje radimo odnosiće se manje-više na sezonu.”
Za razliku od 2018. Miler više ne vozi u svom timu, ali njegova uloga i dalje nije samo vozačka.
“Pristup se ne razlikuje mnogo. OK, prošle godine tim je nosio moje ime. To ove godine nije slučaj, ali moja uloga u timu nije samo vozačka, već sam i savetnik. Sada razmišljam i za Cijan, kao što sam razmišljao za svoj tim. Velika razlika je u poslu koji moram da radim. Prošle godine sam ovde došao tako što sam sam vozio kamion. Ove godine sam došao avionom i bilo je mnogo udobnije (smeh). Ove godine imam manje posla nego prošle, ali filozofija rada je vrlo slična”
“Lynk&co 03” ima najveću BoP težinu, što je i neka vrsta pohvale poslu koji su izveli Cijanovi inženjeri.
“Video sam BoP i s jedne strane sam bio iznenađen, s druge i nisam. Iznenadila me je činjenica da smo na određeni način kažnjeni, ali u isto vreme ne znamo tačno gde smo. Ja mislim da u takvom slučaju morate da svima odredite iste mere, a da onda vidite šta treba posle prve trke. Ali, tako je i to moramo da prihvatimo. Nemamo izbora.”
Na testovima je tim isprobao sve varijante parametara Balansa performansi, poput veće težine i višeg klirensa.
“Kad želite da upoznate svoj auto, morate da isprobate svaki scenario ako želite da budete konkurentni, jer svaki scenario može da se dogodi tokom godine. Može da bude kiša, suvo, vruće, hladno, ali i klirens može da bude povišen, a težina da bude veća. Svaki od tih faktora ima veliko dejstvo, ponekad na različitim mestima. Više detalja ne mogu da vam otkrijem.”
Kineski auto je najkrupniji od svih u Svetskom turing kupu i ima s veliko međuosovinsko rastojanje. Francuz kaže da to ima svojih prednosti.
“Pošto je auto veliki, dobro je ako startujemo sa čela, onda kao veći možemo da blokiramo ljude za sobom. To će biti prednost (smeh). Sad je teško reći gde ćemo biti jaki. Fokusirali smo se tokom zime na testove, na upoznavanje automobila, na njegove što bolje performanse, ali nismo imali priliku da ga uporedimo s drugim automobilima. Naravno, imamo prošlogodišnje informacije s “hjundaija”, ali je komplikovano upoređivati nešto što se desilo prošle godine u junu s onim što se dešava ove godine u februaru. Temperature nisu iste, staze su se promenile. Imate zamisao, ali ne možete da radite s idejama. Nismo se fokusirali na druga dešavanja, već smo se trudili da auto dovedemo do najboljeg mogućeg stanja.”
Sa tri turing prvaka sveta u timu, Cijan se i 2019. pokazuje kao krajnje ozbiljna operacija, a Miler je upitan koliko ona liči na fabričke WTCC programe Ševroleta ili Volvoa, čiji je bio protagonista.
“Kad pravite tim, pokušavate da u njega dovedete najbolje moguće ljude, najbolje vozače, inženjere i mehaničare. Verujem da tako radi svaki tim, tako sam radio i ja u svom timu prošle godine. To pokušavamo i ovde ove godine. Glavna baza tima je Cijan, nedostajali su neki kvalitetni ljudi i doveli smo ih sa strane. Ovo jeste veliki tim, ali šta to znači? WRT je takođe veliki tim, oni voze i DTM uz podršku Audija.”
Angažman Džili grupe, vlasnika brenda Lynk&Co je primetan.
“Lynk&Co i Kinezi su veoma uključeni i zainteresovani za program i više nego pomno i aktivno prate ono što radimo. Čak sam bio i iznenađen, jer kultura auto-sporta u Kini nije tako velika. Ali, dolazili su nam ljudi iz kompanije i kineski novinari, oni su znali mnogo više nego što sam mislio. To je baš lepo. Za nas je, bar je za mene, novo da radim s azijskim proizvođačem, ali drago mi je zbog toga, to je lep izazov. Inače, kad želite da budete konkurentni, postoji jedan način kako se radi i nema mnogo razlike da li je tim evropski, američki ili azijski.”
Miler je prvi put je u istom timu sa svojim starim rivalom Endijem Priolom.
“Ali mi smo i dalje suparnici! Drago mi je što je Endi u timu. Imao sam i ja određenog uticaja u odabiru vozača i kad me je (šef Cijan rejsinga) Kristijan Dal pitao šta mislim o Endiju, ja sam mu rekao – ako možete da ga imate, uzmite ga. On je trostruki prvak sveta, njegovo iskustvo je veliko i ako nam se pridruži, to za tim može samo da bude pozitivno.”
Miler ima četiri, a Priol tri svetske titule. Njihov rivalitet odatle može da se nastavi, ali Francuza ta tema ne inspiriše.
“Ako on pobedi ove godine, obojica ćemo imati po četiri naslova, ali najvažnije je da Lynk&Co pobedi. Ja nemam više šta da dokazujem.”
Cijan je svoje snage i automobile rasporedio na dve ekipe i one će raditi zajednički.
“Delićemo sve i radićemo zajedno. Mi smo tim, borimo se za isti brend i moramo da radimo zajedno. Verujem da je za Lynk&Co važnija timska titula, ali mi ćemo probati da se borimo za obe. Lično, prošle godine ja nisam želeo vozački naslov – njih imam dovoljno – ali sam prvi put osvojio timsku titulu, a to mi je bio glavni cilj.”
Komentarišući mlade snage u WTCR 2019, Miler je posebno pohvalio svog sestrića Jana Erlahera.
“Ima mnogo dobrih mladih vozača. Jan je, naravno, jedan od njih, svake godine dodatno napreduje. Žao mi je, ne znam ko je sve u šampionatu jer me to i nije zanimalo. Video sam sve mladiće na pozornici na medija prezentaciji, ali nisam baš sasvim svestan koga tu sve ima. Više sam usredsređen na naš tim, a tu imamo tri vozača koji su dokazali da mogu da osvoje šampionat. Jan će biti budućnost, ili jedan od vozača budućnosti.”
S obzirom na legendarne sposobnosti u razvoju automobila, logično je da je Ivan bio vođa te aktivnosti u međusezoni.
“Ja sam u timu već tri godine, prvo s Volvoom, prošle godine sam takođe bio uključen u program, vozio sam skoro najviše testova. Naravno, moje iskustvo je tu. Da, može da se kaže da sam bio vođa razvoja, ali i zato mi je drago što je tu Endi, jer je on preuzeo deo moje uloge. Plus, tu je i Jan, koji je odrastao, a i Ted je dokazan vozač. I nije stvar u tome što jedan vozač vozi ovako, a drugi onako. Ne, morate da vozite onako kako auto zahteva. Morate da izvučete najbolje moguće performanse, za to morate da pronađete način vožnje koji najviše odgovara automobilu. I mislim da smo dosad svi to radili.”
Miler je za 2019. odabrao startni broj 100, čije značenje još ni sam nije definisao.
“Šta taj broj znači? Dobro pitanje, a ja nemam pojma! Kruži mnogo raznih priča – Jan mi kaže da je to dvostruka vrednost broja mojih godina. Možda ću se penzionisati kad mi bude 100 godina! Ili je to zato što dajem 100% mogućnosti? Meni je bilo zabavno da na automobilu imam trocifreni broj, ali ga sada ima i Endi i sada u tome nisam sam. A nisu mi dali da stavim četvorocifreni!” (smeh)
Alzašanin je krajem 2016. otišao u privremenu trkačku penziju, iz koje se vratio iako mu to nije bio izvorni plan. Sledeća “penzija” ne postoji u njegovim planovima.
“Nikada neću ponoviti ono što sam uradio 2016, kada sam rešio da odustanem. Tada sam se povukao i zaista nisam želeo da budem jedan od onih vozača koji se vraćaju. Nažalost, to mi nije uspelo. Kada sam 2018. izvezao celu sezonu, to je bilo zato jer sam imao sponzora koji je finansirao sezonu, ali je jedan od uslova bio da ja budem u automobilu. I tako sam i uradio. Međutim, tokom sezone, na moje iznenađenje, otkrio sam da mi je zaodovoljstvo da vozim, iako je posla bilo puno. Zadovoljstvo je možda bilo i veće nego pre, i bilo mi je lepo. I, kada me je Cijan pitao da li želim da nastavim, složio sam se. Nastavljam jer mi je to zadovoljstvo. Možda je ta godina pauze bila i dobra za mene, jer sam shvatio da je bolje da budem trkač. Otkrio sam zadovoljstvo koje sam u prethodnim godinama bio izgubio.”
WTCR i okruženje nije uporedivo sa onim s kraja WTCC epohe, tvrdi Ivan: “Kad je tu bio Sitroen, to je bio Svetski šampionat sa WTCC budžetom. Sada imamo WTCR, to je drugačije, auto košta skoro četiri puta manje nego “sitroen”. Prema tome se kreće i celo okruženje. U tome je glavna razlika.”
Ivan je stigao da nauči i neku kinesku reč.
“Jesam, ali sam ih već sve zaboravio. Kad snimamo neki video, potreban nam je teleprompter, a onda sve zaboravim. Umem da kažem “Zdravo, kako ste”, a znam i neke psovke.”