Žan-Karl Verne ispunio je većinu svojih ciljeva na prvoj TCR trci na Hungaroringu.
Vozač Leopardovog “gofa” stigao je na cilj treći, jedno mesto ispred rivala u borbi za titulu Roberta Kolčaga, dok treći protagonista šampionata Stefano Komini nije ušao u bodove.
Verne je na startu izgubio duel sa Tašijem, do kraja trke se trudio da napadne drugoplasiranog Mihelisa, ali se protiv M1RA “honde” #59 nije moglo ništa. Dvoboj sa Norbijem bio je potpuno korektan.
“Zadovoljstvo je boriti se na ovaj način, znate da neće biti nikakvih problema i da će najbrži pobediti”, izjavio je Verne. “Planirali smo ovakav rezultat. Znali smo da je “honda” dobra na startu. I ja sam dobro startovao, ali to nije bilo dovoljno da bih imao šansu na prvoj krivini.”
“Auto je bio sjajan, ali nije bilo šanse da učinim bilo šta protiv Norberta. Rezultatom sam zadovoljan, osvojio sam lepe poene, trka je bila neproblematična.”
Na samom početku prvog sprinta, “honde” su izgledale sposobne za trostruko slavlje u Mađarskoj, ali ih je upravo Verne lišio tog zadovoljstva, dobivši duel sa Kolčagom.
“Kao što sam rekao, start je bio dobar. Bio sam iza Norbija i hteo sam da sačuvam svoje treće mesto. Roberto me je napao s unutrašnje strane, lagano me je i dodirnuo, ali ja sam imao putanju za krivinu 2, a on nije pokušavao ništa agresivno. Bila je to prilično fer borba, ali tu se trka manje-više i završila.”
“Posle udesa u Austriji, ja nije trebalo ni da se trkam ovde. Zato sam zadovoljan zbog rezultata i nismo se ni mogli nadati bilo čemu boljem.”
Pošto nam je Verne izgledao najiznureniji od prve trojice pilota u trci 1, pitali smo ga da li je to posledica telesne iscrpljenosti posle povreda na Salcburgringu.
“Kad imate polomljeno rebro, to sigurno ne pomaže”, kazao je Francuz za naš portal. “U automobilu sam se osećao dobro, ali me jeste bolelo i bilo mi je potrebno mnogo više energije da bih ostao stabilan u kokpitu. Ipak, misija je obavljena.”
“Bez trunke arogancije, mislim da sam fizički najspremniji vozač u TCR Internacionalnoj seriji, ili bar jedan od najspremnijih. U karijeri sam vozio formule, mnogo sam trenirao, bio sam u Red bul junior timu, tamo smo trenirali tri nedelje u mesec dana.”
“Posle onog što mi se desilo na Salcburgringu, išao sam kod lekara, rekao mi je da mogu da vozim, ali je pun oporavak trebalo da traje šest nedelja. Nije trebalo ni da se trkam ovde, ali ipak sam tu, izašao sam na podijum, osvojio sam bodove, pokazali smo dobre performanse.”
Žan-Karl je svoju kratku izjavu za Serbiaring završio davši nam zanimljivu informaciju: “Nije da sam baš presrećan i ne želim da zvučim kao loš gubitnik, ali stručnjaci su posmatrali ovu trku i videli su gde gubimo vreme. Ne želim da započinjem polemike, o svemu će se pobrinuti Sven Smets, direktor Folksvagen motorsporta.”