Norbert Mihelis prvi put u karijeri dolazi na završni WTCC vikend kao jedan od pretendenata na svetsku titulu.
I to jedan od najozbiljnijih! Uoči sezonskog finala, Norbi zauzima drugo mesto u generalnom poretku Svetskog šampionata turing automobila, sa zaostatkom od 6,5 bodova za Tedom Bjerkom. Kako je za raspodelu u apsolutnoj kategoriji ostalo još 60 poena, igra na autodromu Losail u Dohi potpuno je otvorena.
As Honde i as Volvoa nisu i jedini pretendenti na tron. Pravo na nadu pripada svima koji imaju do 60 bodova manje od Bjerka, pa spisak uključuje i Mehdija Benanija, Nikija Katsburga, Toma Čiltona i Estebana Gerijerija, a čak bi i Tijago Monteiro imao teoretsku šansu, samo da može da vozi u Kataru.
Realno, ne može se očekivati da će bilo Volvo bilo Honda rasipati snage. Katsburg i Gerijeri sigurno će imati zadatak da pomognu svojim timskim kolegama, dok bi za konačni trijumf bilo kog od SLR pilota, Benanija ili Čiltona, bilo potrebno pravo i veliko sportsko čudo. Zato WTCC finale u Dohi primarno posmatramo kao dvomeč trkača koji nikada ranije nisu osvajali svetsku krunu.
Svetsko turing prvenstvo dolazi u Katar od 2015. godine i tu redovno održava svoju jedinu noćnu rundu u sezoni. Raspored zbivanja je specifičan, jer se sva akcija odvija u četvrtak i petak, čime se uvažava specifičnost lokalnog podneblja i onoga što se tu smatra vikendom. Noćni termin uz veštačko osvetljenje snage 5,4 megavata garantuje jedinstven ambijent, a odabran je zbog boljeg TV termina za publiku u Evropi, Srednjoj i Južnoj Americi.
Lokacija piste i takmičarska satnica osnov su za brojne specifičnosti koje krase trkanje u Dohi, a kako sve to izgleda iz perspektive vozača, objašnjava Norbert Mihelis.
“Posle dva ili tri kruga nemate stvarno osećaj da vozite noću, jer je osvetljenje visoke tehnologije i izgleda kao da je vidljivost savršena. Međutim, naravno da je ambijent ipak drugačiji”, kaže pilot fabričke Honde.
Odličnoj vidljivosti pod reflektorima ipak se treba dodatno prilagoditi: “Kao vozač, imate priliku da zamenite vizir. S tamnijim vizirom, možete da izađete na kraj sa kasnim popodnevnim suncem, ali kada postane nešto tamnije, birate svetliji vizir i skoro da možete da odabrete boju u kojoj ćete videti stazu.”
Pošto se sve vozačke aktivnosti odvijaju počev od popodnevnih časova po lokalnom vremenu, to je satnica na koju trkači nisu navikli. Norbi objašnjava: “Najveća promena je u tome što nemate mnogo posla ujutru. Počinjete rano po podne i čudno vam je da progurate kroz sve to dodatno vreme koje vam stoji na raspolaganju, jer se obično budite rano ujutru i ulazite u automobil.”
“Uz sve vreme koje imate na raspolaganju posle buđenja, postoji tendencija da previše razmišljate o onome što će se dogoditi i tada sebe izlažete preteranom stresu. Ja sam u toj situaciji bio 2015. kada sam se borio za WTCC Trofej. Sećam se da sam bio prilično iscrpljen kada sam prvi put sedao u automobil u četvrtak i petak.”
Specifična satnica diktira i nešto drugačiji režim ishrane.
“Kao na svakoj trci, ishrana je uvek obavezno laka. Ali, u Kataru je tajna u tome da večerate dva vrlo laka obroka, jer je važno da sačuvate svu svoju energiju za trke u petak uveče. Ne smete da jedete previše u četvrtak. Ponekad može da vam se desi da preterate s hranom ako je za vama stresan dan i drugačiji od onih na koje ste navikli. Onda ume da vam bude teško da zaspite, a to zaista mora da se izbegne.”
“Jelovnik je prilično jednostavan: uvek je u pitanju neka vrsta pirinča ili paste, bez ikakvog sosa, da ne biste opterećivali stomak. Zatim, neko lagano meso. Važno je da dobro spavate u četvrtak, jer morate da uskladištite energiju za petak veče, kada je stvarno bitno.”
Zbog umerenijih večernjih i noćnih temperatura, staza postaje brža i vremena krugova idu nadole. Podešavanja prate tu činjenicu.
“Na prvom treningu je važno usredsrediti se na kvalifikacioni setap, dok se na drugom treningu radi na setapu za trke. To je zato što se prvi trening vozi u slično doba dana kada i kvalifikacije, a drugi je u isto ono vreme kada su trke. Čim temperature počnu da skaču, kod automobila s prednjim pogonom to podrazumeva tendenciju ka vrlo izraženom podupravljanju i takav je slučaj u kvalifikacijama. Ali, ako isti taj setap želite da upotrebite na trkama, auto će biti sklon preupravljanju, što znači da vam je potrebna ravnoteža između te dve krajnosti.”
Na Losailu je odnos prema pneumaticima drugačiji nego preko ostatka godine. Nije uobičajeno da oni bez problema podnose forsiranje tokom cele trke, a u Kataru je upravo to slučaj.
“Kod visokih temperatura morate da pazite na prednje gume. Auto ima tendenciju da ih pregreje i onda počinjete da se mučite zbog istrošenih pneumatika. Ali, čim sunce zađe i kad se temperature spuste na mnogo niže vrednosti, možete da forsirate skoro tokom cele trkačke distance, jer više nema pregrevanja prednjih pneumatika. I to je prilično čudno – tokom 90% sezone morate da pazite na prednje gume, ali je Katar jedinstven po tome, što zahteva i drugačiji vozački pristup.”
Na pustinjskoj stazi pesak je uvek značajan faktor i Mihelis ga uzima u proračun u završnici svoje analize: “Prvih 10 minuta svake sesije svode se na čišćenje staze. Poboljšanje vremena kruga je značajno u svakoj sesiji. Ako nameravate da napredujete, uvek je dobro da ste poslednji na stazi, jer je ona u najboljem stanju tek u poslednjih nekoliko minuta svake sesije.”