Druga sezona Svetskog kupa turing automobila samo što nije počela, a očekivanja su, čini se, mnogo veća nego ranijih godina.
Istorija svetskog turinga nije pisana dugo, kao recimo ona Formule 1, ali je za 14 godina prošla kroz nekoliko transformacija, nekad na radost, nekad na žalost publike.
Prošle godine smo bili svedoci prelaska sa (preskupe) TC1 tehnike, na (svi tvrde) jeftiniju TCR.
Poslednja WTCC sezona ukazivala je da tu nešto zaista ne ide kako treba, pa se tokom čitave 2017. govorkalo da je to poslednja godina koja će tako izgledati. Kad je Marčelo Loti 2015. osnovao sopstvenu TCR Internacionalnu seriju, moglo se naslutiti da će se “mag turinga” vratiti na velika vrata na najviši nivo turing takmičenja.
Italijan je tvrdio da “samo on može da spasi WTCC”, dok su se promoter Fransoa Ribeiro i FIA zanosili idejom prelaska na Klasu 1. Epilog je usledio na kraju 2017, kad su se Loti i Ribeiro na FIA zasedanju u Parizu “dogovorili” da se ujedine.
Šampionat je postao kup, automobili su postali ujednačeni, a prva sezona takmičenja sa TCR tehnikom pokazala je da je to zaista bio jedini način da turing na globalnoj sceni opstane.
Posle uspeha WTCR, od kog se i nije previše očekivalo, druga sezona je počela da biva najavljivana kao “nešto najbolje što se turingu ikada desilo”.
Organizatori su početkom 2019. izašli sa zvaničnim heštegom #supergrid i tako, možda pomalo pretenciozno, ukazali da su očekivanja porasla iznad svih dotadašnjih.
U WTCR ove godine stiže 14 vlasnika FIA svetskih titula, plus 29 ostalih naslova (TCR Internacionalna serija, BTCC, STCC i drugih). Taj podatak odmah ukazuje da #supergrid zaista može da nosi epitet “super”.

Branilac titule osvojene 2018. Italijan Gabrijele Tarkvini je pre mesec dana je napunio 57 godina, a priča se da je fizički spremniji od 90 odsto kolega. Kao i prošle godine, i ove će braniti boje Hjundaija, sada sa startnim brojem 1.
Iako se 2018. nije proslavio, napravivši niz grešaka neverovatnih za njegovo trkačko iskustvo, Mađar Norbert Mihelis je ponovo našao svoje mesto kao Tarkvinijev timski kolega. Njegov startni broj biće, kao i mnogo godina do sada, #5.
Brazilac Augusto Farfus mnogima je nedostajao u WTCC, a njegov povratak će sigurno doneti dodatno uzbuđenje na #supergridu. Farfus nije ranije vozio TCR auto, a ove sezone seda u “hjundai i30 N” pod brojem 8.
Možda najveće iznenađenje u WTCR 2019. jeste mađarski tinejdžer Atila Taši. On se trka tek tri godine, a prošlogodišnji angažman u TCR Evropa sa ekipom KCMG uz podršku Hel enerdžija rezultirao je nastavkom saradnje na višem nivou. Kao i 2018. Taši će voziti “hondu sivik” #9.
Očevici na kolektivnom testu u Barseloni tvrde da je najnasmejanije lice bilo ono Nilsa Langefelda. Holanđanin nije uspeo da osvoji naslov u TCR Nemačka prošle godine, ali je i te kako zapao za oko čelnicima Audi sporta. Fabrika iz Ingloštata smestila je Langefelda u “audi RS3 LMS” Komtuju rejsinga, koji će nositi broj 10.
Poslednji WTCC šampion Ted Bjerk logičan je izbor Cijan rejsinga, jer švedska tjunerska kuća nagrađuje svoje verne članove. Pričalo se da su on i Ivan Miler rejsing prošle godine imali zadatak da prikupe sve raspoložive podatke sa “hjundaija i30N” kako bi razvili novi auto. “Lynk&co” je imao najintenzivnije testove ove zime, a Bjerk će voziti jedan od četiri žuto-plava automobila koje potpisuje Džili grupa, pod brojem 11.

Rob Haf se iz kišovite Engleske preselio u Dubai, ali nije promenio kuću za koju vozi. Folksvagen je odlučio da četiri “golfa” servisira Sebastijan Leb rejsing, a na Hafovom će stajati broj 12. Svetski šampion iz 2012. ima velike ambicije da se ponovo ovenča naslovom, iako sam kaže da će 14 ili 15 vozača biti u igri za krunu ove sezone.
Njegov timski kolega biće Juan Kristoferson, koji u WTCR stiže kao dvostruki osvajač Svetskog relikros šampionata. Na njegovom “golfu” biće broj 14, a Šveđanin nije davao nikakve prognoze o svom novom trkačkom poglavlju.
Posle 415 dana mukotrpnog oporavka od udesa na privatnom Hondinom testu, Tijago Monteiro će ponovo obući trkački kombinezon. Portugalac se jednokratno vratio u kokpit 2018. na Suzuki, a ove godine ima celosezonski angažman. Honda ga je smestila u ekipu KCMG, a startuje pod dobro poznatim brojem 15.
Još jedno ime koje možda ne pripada naslovu #supergrid verovatno je Orelijen Panis. Iako potiče iz trkačke porodice, Francuz se nije pokazao u najboljem svetlu 2018. kad je vozio “audi RS3 LMS” ekipe Komtuju rejsing. Ove sezone ostaje sa istom ekipom, ali će voziti “kupru” #21.
Veran Audiju ostao je Frederik Ferviš, koji je pred našim očima 2018. postajao sve bolji i bolji trkač. Belgijanac ne menja ni auto, ni tim Komtuju rejsing, ni startni broj 22.
Uz podršku kralja Maroka, ponovo ćemo gledati i Mehdija Benanija. Ni on nije želeo mnogo da rizikuje, pa će i ove sezone voziti SLR “golf” sa brojem 25.
Nestor Đirolami uspeo je da nađe sebi sedište, pa se može reći da se poseta Minih motorsportu prošle godine na Suzuki isplatila. Argentinca je angažovao upravo Rene Minih, a njegova “honda sivik” nosiće broj 29.
Posle fantastičnog debija i dve pobede u nekonkurentnoj “đulijeti” 2018, Kevin Čekon će 2019. ostati u WTCR porodici. Romeo Feraris jedini je tim koji nema nikakvu podršku fabrike, odnosno Alfa Romea, ali je uspeo da unapredi ono što ima, pa je “đulijeti” ove godine dodato ime “veloče” (brza, na italijanskom). Uvek nasmejani Čekon nosi broj 31.
Benjamin Lojhter je još jedan učesnik TCR Nemačka koji je iskoračio na svetsku scenu iako se tamo nije ovenčao titulom. Njega je regrutovao SLR, a “golf” će nositi broj 33 i nemačku zastavu na krovu.
Iako se očekivalo da će Kampos servisirati “kupre” u WTCR, ove godine će tu ulogu preuzeti PWR rejsing. Suvlasnik ekipe Danijel Haglef treći je Šveđanin koji će popuniti #supergrid. On će nastupiti pod brojem 37.
Čovek bez koga se i dalje ne može zamisliti svetska turing scena jeste Tom Koronel. On ove godine seda u “kupru” Komtuju rejsinga, auto će biti u prepoznatljivoj žutoj DHL boji, a broj 50 će nositi u znak njihovog jubileja – 50 godina postojanja. Koronel osim WTCR ove godine vozi i TCR Evropa u “siviku” ekipe Butsen Žinion.

Veseli Škot Gordon Šeden uspeo je da, posle tri BTCC titule, “proradi” i u svetskom kupu, ali tek pred kraj sezone 2018. Sa Audijem je potpisao dvogodišnji ugovor, pa će broj 52 biti i ove sezone na “audiju RS3 LMS” Leopard rejsinga.
Jedini Azijat u WTCR Ma Ćinghua voziće drugu “alfu” tima Mulzan. Kinez nosi broj 55.
Po mnogima najtalentovaniji vozač mlađe genracije Jan Erlaher pridružio se superiskusnom sastavu Cijan rejsinga za volanom “lynk&co”. Sestrić Ivana Milera nastupa pod “ujakovim” brojem 68, što je oznaka departmana Alzasa iz kojeg obojica potiču.
Francuski automobilista Žan-Karl Verne neće ponoviti prošlogodišnji podvig, kad je vozio dvostruki program (svetski kup i evropski šampionat), ali će biti u kokpitui “audija RS3 LMS” sa brojem 69 i duhovitim nadimkom Džej Kej San.
Argentinac Esteban Gerijeri zadržao je Minihovo poverenje i ponovo će se takmičiti u “hondi” sa brojem 86. Gerijeri je timski kolega zemljaku i dobrom prijatelju Đirolamiju, zbog čega obojica smatraju da će u njihovoj ekipi biti najbolja atmosfera.
I Niki Katsburg se posle godinu dana pauze vraća na svetsku turing scenu. Posle korektne sezone sa Volvoom u WTCC, Holanđanin će prvi put sesti u TCR auto i to “hjundai i30 N” #88.
Kao svojevrsnu nagradu za titulu u TCR Evropa, Mikel Askona je dobio sedište u WTCR. Devetnaestogodišnji Španac vozi “kupru” sa brojem 96.
Možda je Ivan Miler zaista želeo da se penzioniše na kraju 2016. godine, ali najuspešnijem turing trkaču na svetu to nije pošlo za rukom. Predvodnik projekta Cijan rejsinga priznaje da nema ambiciju da osvoji petu titulu, ali za startni broj 100 na “lynk&co” tvrdi da označava broj godina koji će imati kad zaista ode u penziju.
Još jedan veliki povratnik na svetsku scenu jeste Britanac Endi Priol. On će biti timski kolega svom velikom protivniku Mileru, a broj 111 na njegovom “lynk&co” označava tri svetske titule koje je osvojio.
Sezona startuje ovog vikenda na stazi Mulaj el Hasan u Maroku, imaće 30 trka spakovanih u 10 vikenda.
