Mikela Čeruti: Ne smemo da se pravimo da diskriminacija žena u auto-sportu ne postoji

Šefica ekipe Romeo Feraris i bivša automoblistkinja Mikela Čeruti jedna je od retkih žena koja je svoj život podredila auto-sportu.

Ona se više ne trka, ali je svoje iskustvo ugradila u razvoj automobila “alfa romeo đulijetu TCR”, koji je posle mnogo muka uspeo da stigne u sam vrh Svetskog kupa turing automobila.

Rezultat je 2018. bio dobar i u TCR Italija, ali je titula izostala, iako se Ferarisov klijent Luiđi Ferara ozbiljno borio za nju.

Čerutijeva je o svom životu žene u padoku i budućnosti “alfe” kao privatnog programa pričala za italijanski portal Motorionline.com

U Romeo Ferarisu je počelo novo poglavlje u tvom životu. Da li je to tačno?
– Ja više ne vozim i veoma sam se udaljila od te uloge. U jednom trenutku sam odlučila da moje iskustvo od desetak godina trkanja može da bude veoma korisno u razvoju automobila. Danas sam se razvila na više nivoa, koncentrisana sam na organizaciju i menadžment trkačkog programa. Održavam veze sa klijentima i sa svima koji su uključeni u naš posao, donosim odluke, radim skoro sve što nema uske veze sa samom tehnikom…

“Alfa” je ove godine učestvovala u WTCR i TCR Italija. Kako ste zadovoljni rezultatima?
– U TCR Italija, nažalost, nismo uspeli da osvojimo titulu, ali smo definitivno mogli da se za nju borimo. Pokazali smo da “đulijeta” jeste konkurentan auto i veoma smo zadovoljni. U WTCR smo tavorili u prvom delu sezone. Slovačka je bila prekretnica. Prvo smo tehnički unapredili prednje vešanje, a onda je u ekipu stigao i Kevin Čekon. On je uspeo da od trke do trke izvuče sto odsto potencijala automobila, a to je kulminiralo na Suzuki. Moglo je da bude bolje od početka, ali je najvažnije bilo da ustanemo posle svakog poraza i verujete da to nije kraj.

Oduvek smo znali koliki je potencijal automobila i da možemo da dostignemo najviši nivo. Za to je bilo potrebno da svaki segment radi u harmoniji sa drugim, kako u tehničkom smislu, tako i u ljudskom. O nasledniku “TCR đulijete” nemamo nikave naznake, a u iščekivanju takvih vesti nastavljamo da se borimo sa onim što imamo. Auto nam je pružio veliko zadovoljstvo uprkos tome što nismo na nivou konkurencije.

Žene u auto-sportu često su na meti muških kolega. Šta vi mislite o tome?
– Normalno je da razlike između muškaraca i žena dovode do razlika i u pristupu poslu, ne samo u auto-sportu. Žene su često opsednute idejom da pokažu kako mogu sve, a muškarci u nekim situacijama ne prihvataju žensku nadmoć. To je prirodna stvar, besmisleno je da pokušavamo da eliminišemo razlike, moramo da radimo zajedno i da se trudimo da unapredimo ono na čemu radimo. Neke žene demonstriraju da mogu da se bore pod jednakim uslovima kao muškarci, dok druge to ne rade.

Isto važi i za muškarce. Činjenica je da ima malo žena u auto-sportu, pa je teže naći neku koja je najbolja u pogledu talenta, ličnosti, kontakata i raspoloživog budžeta. Opet je prirodno da žena drugačije percipira opasnost od muškaraca, zato radije izbegavaju ekstremne sportove i izbegavaju potencijalne opasnosti. Naravno, i tu postoje izuzeci, ja sam jedan od njih, ali žene nikada neće brojčano dostići muškarce u ovom sportu.

FIA je 2009. pokrenula inicijativu Žene u auto-sportu, kojom želi da privuče lepši pol. Jeste li učesnik tog programa?
– Bila sam u toj komisiji do 2017. godine. Dobra strana onoga što oni rade jeste intenzivnija komunikacija sa ženama koje žele da uđu u svet auto-sporta, ne samo u ulozi pilota, već i kao menadžera ili tehničkih lica. Mnoge devojke ne znaju da mogu da se time bave. Ako bi sredstva dopustila, ljudi iz ovog biznisa bi mogli da biraju dobre žene-vozače i pruže im dodatnu finansijsku potporu, ali se to, nažalost, ne dešava.

Photo François Flamand / DPPI.

W serija (formula rezervisana samo za dame) startuje 2019. Kako vam se dopada taj koncept?
– To je interesantna ideja, koja će devojkama dati šansu da se takmiče u konkurentnim mašinama bez ikakvih troškova. S druge strane, ne postoji serija koja ih obučava za to. Pritisak koji one trpe takmičeći se sa 30 muškaraca, priznali mi to ne ili ne, nešto je što će uvek postojati. Neke to osećaju više, neke se bore sa tim dobro (one koje su glasnije), ali svi treba da radimo na tome da ih podržimo i da se ne pravimo da diskriminacija ne postoji.

Ja neću biti deo W serije, ali se divim onome što, na primer, Suzi Volf radi u akciji “Usudi se da budeš drugačiji”. Bilo bi lepo da u Italiji postoji nešto slično, ali za to nam trebaju kontakti i, pre svega, finansije. Ne mogu da poreknem da sam pokušavala tako nešto, i to relativno skoro, kad sam osetila da se moja karijera pilota završava, ali nisam postigla ono što mi je bilo na umu. Možda ponovo pokušam u budućnosti.

Postoje li planovi Romeo Ferarisa za 2019?
– Sigurna sam da ćemo nastaviti sa WTCR projektom, posle sjajnog napretka koji smo postigli prošle sezone. Istovremeno, povećaćemo naše tjunersko angažovanje, jer želimo da budemo još prisutniji na međunarodnoj sceni. Danas smo učesnici TCR serija u Italiji, Kini i Americi, ali ima mogućnosti da se pojavimo u Japanu i u Australiji.