Miki Čeruti za Serbiaring: Hteli smo da nastavimo s Borkovićem, ali ovo je potpuno drugačiji projekat

Pod znamenjem ekipe Mulzan rejsing, sa temeljno reformisanom vozačkom postavom sastavljenom od italijanskih veterana Đanija Morbidelija i Fabricija Đovanardija, “đulijete” Romeo Ferarisa biće deo karavana inauguralne sezone Svetskog kupa turing automobila.

“Alfe” su stalni prizor na TCR sceni još od 2016, s prošlom sezonom kao vrhuncem dosadašnjeg programa, jer se u njoj auto tri puta ovenčao pobedama na globalnoj pozornici. Za to su bili zaslužni Dušan Borković i Davit Kadžaja, ali nijednog od njih dvojice neće biti u novom WTCR takmičenju.

Ove sezone su se Romeo Feraris i njegov trkački alter ego Mulzan rejsing oslonili na patriotski moment i pilote koji bi, uz odgovarajući test program, konačno mogli da auto učine konkurentnim svuda, umesto samo na pojedinim trkalištima. Kako je ekipa formirala vozački tandem za WTCR, gde su se usput “izgubili” njihov prošlogodišnji srpski i gruzijski pulen i koliko Alfa kao brend stoji iza poduhvata tjunera iz Opere, u Barseloni smo pitali Mikelu Čeruti, operativnog menadžera kuće.

Naši čitaoci iz Srbije svakako bi voleli da čuju da li ste sa Borkovićem i Kadžajom pregovarali o nastavku saradnje u 2018.
– S njima je sezona svakako bila dobra i radili smo prilično dobro s Dušanom. Ne skrivam da je postojala volja da on ponovo bude s nama, ili da pronađemo način da ponovo radimo zajedno. Ali, istina je i da je ovo drugačiji projekat nego prošle godine, na kraju smo između opcija koje smo imali odabrali potpuno italijanski tim i italijanske boje, zato smo odabrali ovu dvojicu vozača.
Ne kažem apsolutno ništa negativno o Dušanu. Obavio je odličan posao prošle godine, upoznao je auto. Znam da u Srbiji ima mnogo njegovih, ali i navijača Alfa Romea i nadam se da će nas oni podržavati i kada njega nema u našem timu. Znam da on ima prilično dobar program u TCR Evropa, ali ne znam šta će tamo voziti. U jednom trenutku smo pokušali da s njim radimo ponovo, ali nekad stvari krenu drugačijim putem. Više nema sporazuma s vladom Gruzije. Za nas je to drugačija situacija, pa više nije bilo prilike da radimo s Kadžajom. Njegovo prisustvo je bilo povezano s ulaganjima gruzijske vlade u projekat, a oni više nisu hteli da investiraju. I to je jednostavan razlog zašto Davit nije više s nama. S druge strane, imali smo priliku da potpišemo Fabricija i Đanija, koji imaju bogatu prošlost s brendom Alfa Romeo. I tako smo doneli odluku.

Šta se događa s Kadžajom?
– Ne znam apsolutno ništa. Znam da je pokušavao da nastavi u TCR-u, ali bojim se da tom informacijom ne mogu da vam pomognem.

Možete li mi objasniti razliku između Mulzan rejsinga i Romeo Ferarisa? Ako dobro shvatam to su dva entiteta pod jednim krovom, jedno je trkački tim, a drugo tjuner i konstruktor?
– Romeo Feraris je fabrika koja izrađuje automobile. Mi pravimo automobile i istovremeno se trkamo s njima, ali je istina i da smo rešili da stvorimo zaseban identitet za tim koji se trka na stazama. Jer, jedni ljudi prave automobile u radionici, a drugi dolaze s nama na trkačke vikende. Tako smo izgradili i novi tim sa drugačijim tehničarima i ljudima koji rade samo za tim Mulzan, a ne i za Romeo Feraris. Naravno, znate da mi nismo veliki proizvođač kao Seat, ili generalno Folksvagen grupa, kao Hjundai i Honda. Mi smo nešto drugo, jedina privatna firma koja pravi automobile za TCR i nemamo podršku Alfa Romea. To je posebna situacija mi smo kao izuzetak u poređenju sa svima ostalima. Ali, kada smo na stazi želimo da imamo odvojen entitet za to, sa drugačijim imenom. Prošle godine je vlada Gruzije ulagala i to je na određeni način bio gruzijski tim, oni su želeli da imaju tim iz Gruzije. Zato smo se zvali GE fors, bilo je i angažovanih ljudi iz Gruzije, to je bila drugačija situacija. Mi jesmo velika grupa koja radi na istom projektu, ali izrada automobila je jedno, a trkanje je drugo. Znam da to nije lako razumeti i niste prvi koji me za to pita, ali mislim da će vremenom postajati jasnije. Trkački tim je svakako Mulzan, tako je i prijavljen, a iza svega svakako stoji Romeo Feraris.

Uz vozače kakvi su Đovanardi i Morbideli, bila bi šteta da konačno ne izvedete pravi i obiman test program. Hoćete li ga imati?
– Prema sportskim pravilima šampionata, postoje određena ograničenja i nemate baš toliko veliku priliku da mnogo testirate. S druge strane, imamo sreće da je blizu naše radionice nekoliko vrlo dobrih staza, gde zapravo testiramo čim možemo i između trka. Već smo proveli par test dana na Monci početkom marta, a testirali smo i na dve staze u blizini naše radionice. Radimo na automobilu, još ga razvijamo, a s ovom dvojicom vozača možemo da dobijemo precizne informacije o setapu, o njihovim osećajima. Vrlo su precizni i profesionalni i čak i tokom ovakvih dana u Barseloni pomažu nam da shvatimo koji pravac da zauzmemo s automobilom.

Svojevremeno sam od jednog menadžera kompanije Fijat Krajsler automobili u Srbiji čuo da vas Alfa Romeo ipak finansijski pomaže?
– Ne pomaže. Nije prvi put da čujem kako ljudi to tvrde i ne znam ko širi te glasine. Mislim da je ovaj projekat toliko veliki da je ljudima teško da poveruju da mala, privatna kompanija može da ga izvede sama. Ali, mi to radimo, Alfa zna šta radimo, zadovoljna je, u kontaktu smo i naš odnos je veoma dobar. Naravno, oni priznaju da sa stanovišta vidljivosti ovo postaje sve veće i veće i ne pretvaraju se da mi ne postojimo. Srećni su kada pobeđujemo. Oni su pre svih znali da Đovanardi – najpre on, zbog svega što je ranije postigao s Alfom – i Morbideli voze za nas. Uvek ih informišemo i oni prate naše rezultate.
Naravno, naš san je da sarađujemo s Alfom, ali se to još ne dešava. Mnogo se trudimo u tom pravcu, trudimo se da ih učinimo zadovoljnim. Mi širom celog sveta prikazujemo jedan veliki brend, koji je za nas stvarna dodatna vrednost. Jer, mi prepoznajemo strast koja prema Alfi postoji u celom svetu, a to se ne dešava ni sa kim drugim u startnoj rešetki. Toga smo svesni, to nam uzrokuje i laganu presiju, ali sav trud je naš, nema investicija Alfa Romea – još. Nikad se ne zna. Prvo treba da izađemo na stazu i postižemo dobre rezultate, a onda ćemo videti.

Koliko ste “đulijeta” prodali do sada, koliko ih se trka?
– U ovom trenutku imamo dve u SAD i još ih ide tamo. Imamo dva automobila koji idu u Kinu. Imamo dva automobila u TCR UK, planiramo od dva do pet automobila u TCR Italija, i nalazimo se u Svetskom kupu, WTCR, koji ide po celom svetu. Postoji lepo interesovanje i u Portugalu, a razgovaramo i sa severom Evrope, postoji i interesovanje u STCC. Polako se širimo po celoj Evropi. A 2016. smo prodali auto i timu Unikorse u Mađarskoj, iste godine i jedan auto u Belgiji. On se nažalost ne trka, ali će možda ući u TCR Beneluks ili neki drugi šampionat. To su bila prva dva koja smo prodali, još na početku.