TCR Internacionalna serija svoju petu rundu vozi u Italiji, na legendarnom i jedinstvenom Nacionalnom autodromu Monca. To je jedna od retkih preživelih zaista brzih trkačkih staza, duhovni dom italijanskog auto i moto-sporta smešten u šumovitom Kraljevskom parku, petnaestak kilometara severoistočno od Milana.
Među navijačima poznata i kao Magična pista, Monca je jedan od istorijom najbogatijih, najbitnijih i najprestižnijih autodroma na svetu. Otvorena 1922, ona je treća najstarija namenski građena trkačka staza, posle britanskog Bruklendsa (1907) i Indijanapolisa (1909).
Za Moncu kažu da ima srce i dušu, što i nije čudno, budući da je sinonim za trkanje, da pamti bukvalno desetine hiljada takmičenja svih zamislivih kategorija, te nastupe i duele svih koji su ikada značili bilo šta u trkačkom univerzumu, od Nuvolarija, Karačole, Askarija i Fanđa, preko Klarka, Stjuarta, Laude, Pikea, Prosta, Sene, Mensela i Šumahera, sve do savremenih heroja.
Kao dom Velike nagrade Italije, bila je jedna od sedam staza u kalendaru prvog Svetskog prvenstva Formule jedan. Tokom godina je nebrojeno puta preprojektovana iz bezbednosnih razloga, ali izmene nisu uspele da oskrnave njenu magiju. Zahvaljujući superbrzim vremenima krugova koja postižu takmičari svih kategorija, Monca je ostala Hram brzine, mesto koje nagrađuje brze i odvažne, a od ljudi i tehnike traži maksimalna pregnuća.
Konfiguracija piste kombinuje dugačke pravce, vrlo uzane šikane na kojima se snažno koči (Prima Variante i Variante della Roggia) i pet prohtevnih krivina (Curva Grande, Lesmo 1, Lesmo 2, Variante Ascari i Parabolica).
Kao i u svim ostalim kategorijama, Monca se pokazala kao odličan poligon za uzbudljive nacionalne i međunarodne turing bitke u kojima su ključni elementi: velika maksimalna brzina, žestoka i precizna kočenja uz održanje stabilnosti, što bolji izlaz na pravce i izbalansiran automobil. Za kraj ostavljamo faktor možda i najvažniji od svih: vožnju u zavetrini na pravcima, uigrani timski rad u kojem vođa kolone seče vazduh pratiocima. Takav sinhronizovani nastup omogućuje prevazilaženje realnih performansi takmičarske sprave i ključan je za brze krugove, pogotovu kvalifikacione.