Kralev za Serbiaring: U turingu je važno da napravite šou i ja to pružam gledaocima

Photo Jean Michel Le Meur / DPPI

Bugarski automobilista Plamen Simeonov Kralev nije novo ime na trkačkoj sceni, a ove godine je izveo svoju najopsežniju turing kampanju u karijeri.

On je učestvovao u Evropskom kupu turing automobila sa “audijem RS3 LMS”, a da bi bolje razumeo automobil i brže se prilagodio vozio je i veći deo sezone TCR Italija.

Rođen je u Sofiji 1973, a trkanjem je počeo da se bavi relativno kasno, jer je prvo želeo da stekne fakultetsku diplomu i danas ima zvanje inženjera.

Od 2007, kad je ušao u svet automobilizma, vozio je GT trke, GP2 Aziju i Formulu 2, a jednom je učestvovao i na 24 sata Le Mana u “poršeu 997 GT3-RSR” ali nije izvezao dovoljno krugova da bi bio klasifikovan.

Minulu ETCC sezonu završio je na sedmom mestu, uz jedan podijum, dok je u TCR Italija imao lepe izglede za konačnu bronzu, ali je bez odvezene poslednje dve runde klasifikovan kao peti. Sa njim smo razgovarali na takmičarskom vikendu TCR Trofeja Evropa na Adriji.

Zašto si odabrao baš “audi RS3 LMS” za 2017?
– Audi je moj omiljeni brend i privatno i trkački, tako sam doneo odluku da to bude to.

Da li zadovoljan izborom?
– Balans performansi je bio nefer prema “audiju” cele godine i to mi se nije dopalo. Što se samog automobila tiče, on je isti kao i svi drugi koji su izašli iz Folksvagenove fabrike. Konkretno ovaj ima skoro sve delove iste kao “seat”, samo je spolja drugačiji, ali je ipak “seat” celu sezonu imao 25 kilograma manje. Nadam se da će se to 2018. promeniti i da ću moći da uživam u potencijalu “audija”.

Godinama si se trkao sa otvorenim točkovima. Posle pet godina pauze pojavio si se u turingu. Otkud to?
– Poslednje što sam vozio bila je Formula 2 od 2010. do 2012. godine. Kad sam prestao sa tim, mislio sam da se nikad više neću vratiti trkanju. Ipak, posle pet godina pauze, počeo sam da tražim za sebe seriju koja ne iziskuje mnogo napora, jer u mojim godinama niste baš fizički spremni da vozite formule. ETC kup sam odabrao i prema budžetu koji sam imao. Napravio sam bugarski tim, kupio automobil i mislim da ćemo se sa njim i u ovom sastavu trkati narednih nekoliko godina.

Dakle, trkaćeš se i dogodine u istom automobilu, samo je pitanje gde?
– Da, ostajemo sa “audijem” i istom ekipom. Ako zaista ne bude bude ETCC-a, voziću TCR Evropa ili kako se već bude zvala nova evropska serija za TCR automobile.

Ne razmišljaš o Internacionalnoj seriji?
– Ne, jer je to za mene ipak skupo, a i konkurencija je mnogo ozbiljnija. Ostao bih na evropskom nivou i cilj mi je da osvojim titulu, jer je ova prva godina za sve nas bila godina učenja i prilagođavanja automobilu, a za mene lično i vraćanja u trkačku formu, a sledeća će biti mnogo ozbiljnija i mislim da ćemo biti veoma konkurentni. Ja osim inženjerske diplome imam mnogo iskustva sa trkačkim inženjeringom koje sam stekao kroz vožnju formula, ali niko drugi iz ekipe nije ranije imao dodira sa trkačkim automobilima. Zato nam je bilo potrebno vreme da se uhodamo.

Photo Jean Michel Le Meur / DPPI

Iz Bugarske obično dolaze dobri reli vozači, ali pre tebe se nijedan nije pojavio na krugu.
– Slažem se da Bugarska ima dosta kvalitetnih reli vozača. To je uglavnom zato što nemamo trkačku stazu, pa nemamo gde da treniramo i jedini način je da krenemo u neku evropsku seriju na krugu. Ja sam svoju karijeru započeo 2007. i odmah sam otišao da živim u Italiji, jer tu ima dosta staza za učenje i trkanje na krugu se poštuje.

Mnogi kažu da si previše agresivan na stazi. Kako ti to vidiš?
– Imao sam problem u TCR Italija, jer se tu trkaju isključivo Italijani, a ja sam stranac i sudije su me mnogo puta oštetile. Na kraju nisam ni vozio poslednja dva vikenda jer više nisam želeo da me kažnjavaju za svakojake gluposti. Što se mog stila vožnje tiče, ne vidim ništa problematično. Ne možete samo da budete brzi, već morate da vozite i napadački ako mislite da dođete do rezultata. U turingu je važno da napravite šou, jer gledaoci to očekuju i ja im to pružam. Ništa nije dosadnije nego kad 20 automobila vozi jedan iza drugog i niko ništa ne pokušava. Dakle, kad vidim da postoji prilika da nekog preteknem, ja ću odmah to i pokušati, nemam strah i ne oklevam, to je moje shvatanje trkanja na krugu.