Zrno istorije: Kad se WTCC trkao na Harami

Ford Motor Co.

Staza Harama je ponovo aktuelna jer se na njoj vozi finale TCR prvenstva Evrope, ali da li ste znali da se na istom mestu trkao i Svetski šampionat turing automobila?

Ne, ne onaj WTCC koji su 2005. oživeli Marčelo Loti, Eurosport i FIA, već “stari”, po mnogo čemu kontroverzni WTCC iz epohe Grupe A. To prvenstvo potrajalo je samo jednu godinu – 1987 – i dalo je prvog svetskog turing šampiona, Roberta Ravalju.

Trka 4 sata Harame održana je 19. aprila 1987. Bila je druga na kalendaru serije koja je po svom karakteru bila enduro, a ne sprint takmičenje, kao u savremeno doba. To je, logično, podrazumevalo i pitstopove i zamene vozača.

Glavnu bitku su cele te godine vodili BMW sa slavnim modelom “M3” i Ford sa ništa manje čuvenom turboprehranjicanom “sijerom RS kosvort”.

Pol-poziciju je osvojio Fordov nemačko-belgijski tandem Klaus Ludvig – Pjer Djedone, koji je krug od 3,312 kilometara prešao za 1:31.434.

“Sijere” su generalno bile brze u kvalifikacijama, ali se ispostavilo da s punim rezervoarima u trci nisu mogle da pariraju bavarskim automobilima.

Takođe, “fordovi” su češće menjali gume, pa i nije čudno da je trka posle 4 sata i 150 krugova završena trostrukom BMW pobedom.

Roberto Ravaglia BMW M3 WTCC 1987 Bathurst
Foto BMW AG

Trijumfovao je Šnicerov tandem Emanuele Piro – Roberto Ravalja ispred timskih kolega Ivana Kapelija i Rolanda Racenbergera (da, onog vozača koji će tragično izgubiti život tokom “crnog vikenda” na F1 Velikoj nagradi San Marina 1994).

Treću poziciju zauzeo je sestrinski “BMW M3” tima Bigaci, sa špansko-francuskom posadom Luis Peres Sala – Olivije Grujar.

Od 31 automobila na startu, klasifikovano je 16 i samo su tri pobrojane postave prešle 150 krugova.

Ludvig i Djedone su automobil s pol-pozicije, Egenberger “sijeru RS kosvort” #7, dovezli do četvrtog mesta, uz jedan krug zaostatka, a petu poziciju zauzele su njihove timske kolege Stiv Soper i Klaus Nicvic, sa takođe pređenih 149 krugova.

Dodajmo još i to da je najbrži krug prešao Englez Endi Rauz u “sijeri” sopstvene ekipe (1:33.710), a da je prosečna brzina slavljeničke posade Piro-Ravalja bila 123,445 km/h.

U to vreme Rauz je već bio rekorder po broju nacionalnih titula u Britanskom turing prvenstvu, imao ih je četiri, što je tek 2019. izjednačio Kolin Turkington.

Haramu je inače projektovao Johanes Džon Hugenholc, čije su kreacije i Zandvort i Suzuka.

Bez dileme najčuvenija trka na ovoj pisti bila je F1 Velika nagrada Španije 1981, u kojoj je Žil Vilnev do pobede dovezao “ferari”, noseći “na leđima” četvoročlanu kolonu pratilaca u sastavu Žak Lafit, Džon Votson, Karlos Rojteman, Elio de Anđelis.

Kakvo je čudo na uzanoj Harami tada izveo sićušni Kanađanin govori podatak da su prva petorica završila u intervalu od samo 1,24 sekunde.