Koliko neočekivan, toliko i dobrodošao povratak Roba Hafa u Svetski kup turing automobila predstavlja jednu od najboljih vesti u predsezoni ove serije.
Istovremeno, to je i veliki dobitak za Zenge motorsport, čiju će “kupru leon kompetision” 41-godišnji Haf voziti. Njegovo prisustvo mnogo podiže profil već moćne ekipe u čijoj su postavi Mikel Askona, Đordi Žene i mladi Bence Boldiž.
Mađarski tim je u trkaču iz Kembridža dobio doajena s 15 godina provedenih na globalnoj turing sceni, vlasnika svetske titule iz 2012, a od prošle godine i šampiona Skandinavije, rekordera po broju pobeda na stazi Makau Guja.
Imajući u vidu tvoje uspehe i činjenicu da si godinu dana bio izvan WTCR, otkud povratak?
“Zbog moje strasti i moje ljubavi prema trkanju. U karijeri sam imao mnogo, mnogo sreće. Vraćam se na početak: nisam sebi bio postavio cilj da budem profesionalni trkač, niko u mojoj porodici ništa nije znao o tome. Kad smo svojevremeno, uz svu moguću pomoć, nekako uspeli da izvedemo da se trkam na nivou svetskog šampionata i da postanem šampion, a da potom uspem tu i da ostanem, to je bilo fantastično. Ali, svi znamo da auto-sport ima svoje uspone i padove. Osvojio sam svetsko prvenstvo sa Ševroletom, ali se tada Ševrolet povukao i efektivno sam ostao bez posla. Međutim, 2013. me je spasao Rene Minih, a potom sam se vratio u fabričke timove Lade i Honde, a zatim ponovo kod Renea 2017. Onda sam ponovo bio s proizvođačem, s Folksvagenom, pa se i Folksvagen povukao. Postalo je veoma teško da se za 2020. pronađe privlačan, izvodljiv i održiv angažman. To je bila najteža godina da se ostane u svetskoj seriji i smatrao sam da je to efektivno bilo to. Imali smo nekoliko teških godina, pojavila se spoznaja da bi sve moglo da bude gotovo i da bih morao da se usredsredim na druge stvari. Onda sam upoznao divnog Fredrika Lestrupa i imao sam fantastičnu godinu u STCC. Osvajanje tamošnje titule bilo je neverovatno postignuće i za mene i za tim i razgorelo je moju vatru, moju ljubav i strast prema auto-sportu. A zatim je zazvonio telefon, s druge strane je bio taj zeleni mađarski tim!”
Šta te je privuklo Zenge motorsportu?
“Dopada mi se ono što rade. Dopada mi se tim, oduvek mi se dopadao i uvek sam ih veoma pomno pratio. Zoltan Zenge je verovatno najveća drugarčina u padoku i savršen je scenario što imam priliku da se vratim s njima, s onim što su stvorili i izgradili. Zenge će iznenaditi mnoge onim što ove godine donosi na žurku. Gledao sam ih od prvog dana i Zoltan je uspeo da postigne nešto vrlo, vrlo impresivno. Sa aspekta postrojenja i ljudstva, to je viši standard nego u bilo kom drugom privatnom timu s kojim sam ikada sarađivao. Potpuno sam uveren da će tim napredovati. Već sama vozačka postava koju su ove godine uspeli da sastave pokazuje da misle ozbiljno. Izveli su veliki korak napred, ne samo u smislu vozača, to se odnosi na ceo tim. Mnogi bi trebalo da nas drže na oku jer ćemo navaliti kao oluja!”

Nisi jedini vozač koji se posle pauze vraća u svetsko turing trkanje, isto je učinio i tvoj timski kolega Đordi Žene, mada posle mnogo duže pauze. Čega se sećaš iz WTCC trka koje si vozio s njim i šta misliš o ostaloj dvojici kolega?
“Godinama smo se žestoko trkali jedan protiv drugog. Oduvek je bio veoma drag lik u padoku, uvek vrlo dobar, razuman i veoma brz trkač, mentalno veoma jak i stvarno je bilo lepo videti ga na Hungaroringu ove nedelje. To je u stvari bio prvi put da ga vidim otkako smo se on i ja sudarili u Makauu 2015! On će biti od velike koristi ekipi. Nema potrebe da pričamo o nivou Mikela Askone. Svi znamo koliko je visoko na spisku favorita po tome kako izvlači vreme kruga iz automobila, kako postiže rezultate i čini da sve funkcioniše. On je apsolutna klasa. A Bence Boldiž je očigledno velika zvezda budućnosti i treba ga pratiti. Razgovarao sam s njim prošle nedelje i bukvalno je neverovatno odakle je stigao i šta je za tako kratko vreme uspeo da postigne. Vrlo brzo će se razviti, ali svi ćemo nastojati da rastemo zajedno da bismo stigli na vrh WTCR.”
STCC je 2020. zadovoljio tvoju trkačku strast, ali kako ti je bilo da izdaleka posmatraš WTCR i gledaš vozače s kojima si se toliko borio, a da više u tome nisi učesnik?
“Prošla godina je verovatno bila najčudnija koju smo ikada videli u automobilskom sportu. Svako od nas ko je uspeo da se prošle godine trka, da izađe na stazu, da se takmiči, da radi ono što svi volimo da radimo, zapravo je bio privlegovan i ne mislim da je bilo od značaja gde se to dešavalo. Svakako, voleo bih da sam vozio WTCR, ali sam u isto vreme bio vrlo zadovoljan što sam otišao u STCC jer smo tamo postavili rekorde i ispisali istoriju. To je donelo zadovoljstvo i ogroman osećaj postignuća. Ali, svako ko je imao priliku da bude u auto-sportu prošle godine, uz strast i ljubav koje imamo prema njemu, imao je mnogo, mnogo sreće i verovatno svi mi treba da smo zahvalni na tome.”

Da se nije ukazala prilika sa Zengeom, da li bi prihvatio da je 2019. bila tvoja oproštajna WTCR godina, ili bi se i dalje nadao povratku u budućnosti?
“Naravno, ali ja sam trkač, oduvek sam bio, to je sve za šta sam ikada znao. Imao sam mnogo sreće što sam ušao u profesionalni auto-sport. Celog života sam plaćeni vozač i očigledno bi bilo bolno da se to više nikada ne ponovi. Sedeći kod kuće i gledajući WTCR prošle godine, u svojoj glavi sam komentarisao ono što se dešava i šta bih ja možda uradio, ili šta ne bih. To ne nestaje tek tako jer je to vatra koja gori duboko u unutrašnjosti. Naravno, stalno sam tražio prilike i nadao sam se da bismo mogli nešto da izvedemo. Ali, blagosloven sam što sam oko sebe imao fantastične ljude koji su mi tokom godina omogućili da živim svoj san.”
Hoćeš li na povratku u WTCR biti u vrhunskoj formi, ili ćeš ipak biti malo zarđao posle godine odsustva?
“Imao sam mnogo sreće da prošle godine vozim mnogo trka, a svako ko poznaje STCC zna o čemu se tamo radi. To je hardkor takmičenje, a nivo je visok kao i bilo gde drugde na svetu. Staze su veoma komplikovane i drugačije su. Trkao sam se tamo prošle godine žestoko kao i uvek, radio jednako naporno kao i uvek, protiv ljudi za koje možda nikada niste čuli jer su oni odrasli u Švedskoj i trkaju se u Švedskoj. Podstakli su me da idem do svog apsolutnog limita i bila mi je potrebna svaka mrvica iskustva i veštine da prošle godine osvojim taj šampionat, kao što je uvek slučaj.”

Dok si bio odsutan, tvoji suparnici su upoznali Gudjir gume i ovladali njima. Da li te to brine?
“Imam veliku sreću da mi je data svestranost i da mogu da se trkam u različitim šampionatima širom sveta, u različitim kategorijama, na različitim gumama. Siguran sam da Gudjir gume imaju svoje karakteristike, ali da neće biti tako enormno drugačije od bilo čega što sam ranije iskusio. Naravno, potrebno je da ih dobro razumem, ali ja u isto vreme za sobom imam i vrlo iskusan tim, oni poseduju mnogo podataka i imaju prošlogodišnje iskustvo s tom gumom, kao što ga imaju i Mikel i Bence koji takođe mogu da mi pomognu.”
Eštoril je nova lokacija portugalske WTCR runde. Poznaješ ga iz WTCC dana, kolko će biti dobar za WTCR?
“Eštoril je fantastična staza. Trkali smo se tamo u ranim WTCC godinama i vozili smo mnogo zimskih testova, tako da stazu poznajem veoma, veoma dobro, iako godinama nisam bio na njoj. Staza se doduše nije mnogo promenila, ali je sama po sebi događaj kad se uzme u obzir njena istorija. To je komplikovana staza i nije je lako naučiti. Ona donosi još jednu dobrodošlu promenu na kalendaru.”
Najzad, šta ti je WTCR cilj za ovu godinu?
“Cilj je, naravno, da ga osvojim. Ne bih ovo radio da ne mislim da imamo priliku da pobedimo. To je i cilj ekipe – da izađe na stazu i pobedi. S onim što je pripremio, Zoltan Zenge je sebi stvorio najbolju šansu da to postigne, najbolju koju je ikada imao.”