Govoreći za zvanični sajt Australijskog V8 šampionata, Rob Haf je izrazio želju da se trka u toj seriji. Englez, međutim, ne bi da bude samo povremeni partner stalnim vozačima na jednoj, ili na svim trkama enduro formata, već hoće da se preseli u Australiju i da u tamošnjem najznačajnijem trkačkom takmičenju nastupa u celosezonskom programu.
Transfer tog tipa evropskim vozačima ne pada lako. Francuz Aleksandr Prema proveo je dve neuspešne godine u timu GRM (Geri Rodžers motorsport), a njegov naslednik u istoj ekipi (ali s drugim modelom auta), Šveđanin Robert Dalgren, ove sezone se prilično muči. I to nisu jedini trkači s internacionalnom reputacijom koji su iskusili koliko je teško ukrotiti automobile Australijskog V8 prvenstva. Morbideli ih, na primer, smatra najkomplikovanijim napravama koje je ikada vozio.
WTCC prvak 2012, Haf je svestan svega navedenog, ali je ubeđen da s pravim autom i timom može da uspe u Australiji.
„Mislim da bih se prilagodio,“ kaže on. „Ne želim da ispadnem arogantan, niti išta slično, ali mislim da sam u celoj svojoj karijeri imao mnogo sreće jer sam uskakao u sve i svašta i uvek sam prolazio dobro. Razumem da su V8 automobili prilično čudne sprave za vožnju, ali, na kraju krajeva, imaju četiri točka, imaju motor, imaju kočnice. Ako možete da se prilagodite, onda možete.“
Haf je i prve trkačke korake napravio i afirmaciju stekao vozeći automobile s pogonom napred. Do svetske titule stigao je takođe s prednjom vučom, za volanom „ševrolet kruza“, ali njegova već obimna i bogata sportska biografija uključuje istorijske, trke sportskih automobila i trke izdržljivosti. Svoj talenat prikazao je i u Australiji, istina ne u V8 konkurenciji, već na spektakularnih 12 sati Bathursta u „audiju R8“.
U 2013, Haf i njegov menadžment imali su kontakte sa dva tima Australijskog V8 šampionata u vezi sa eventualnim pojedinačnim enduro angažmanima. Obaveze u fabričkom WTCC timu Lade u 2014. značile su da Rob ove sezone ne može da računa na učešće u Pirtek enduro kupu (tri enduro trke u V8 šampionatu: Sendaun 500, Bathurst 1000 i Gold koust 600, koje se boduju za prvenstvo, istovremeno i za zaseban trofej).
Međutim, 34-godišnji engleski automobilista potvrdio je da će 2015. ponovo posetiti u Australiju i započeti novu potragu za enduro angažmanom, koji će mu, kako se nada, otvoriti put do prilike da učestvuje u celom šampionatu.
„Ovo su baš automobili po mojoj meri, ludački veliki motori, bez puno prianjanja i pravo, blisko trkanje. Baš to volim,“ oduševljen je Haf. „Uvek sam govorio da bih došao u Australiju ako bih mogao da obezbedim celosezonski angažman. A ako bih dobio celosezonski angažman, znam da bih se dobro pokazao. Volim Australiju, imam tamo drugare koji su se preselili iz mog rodnog grada u Britaniji (Kembridž), a to bih i ja sa zadovoljstvom uradio.“
Po Hafovom mišljenju, vreme provedeno u kokpitu trkačkog automobila ključno je kako bi se njime istinski ovladalo i preduslov je za dobar rezultat.
„Kada momci iz Evrope stignu u Australiju na enduro trke, imaju jako malo vremena u automobilu, jer je glavni vozač u centru pažnje, što je razumljivo. A za njih se morate pripremiti, potrebno vam je iskustvo. Ako uspemo da uđemo u šampionat, mislim da možemo da se pokažemo u dobrom svetlu. I odatle možemo da se usavršavamo.“
Rob Haf će ove godine imati pokazatelj o tome koliko bi sam bio konkurentan u Australiji. Naime, njegov zemljak Oliver Gevin, s kojim je ove godine bio u istoj posadi na 12 sati Bathursta, biće među vozačima „holden komodora“ u Pirtek enduro kupu.
„Biće zanimljivo videti kako će Oli proći, jer znam gde sam u odnosu na njega,“ kaže Haf.
Hafovo iskustvo u GT trci 12 sati Bathursta učinilo je da se Englez zaljubi u stazu Maunt Panorama. „Izvanredna je, apsolutno izvanredna i leži mi. Na njoj lomite retrovizore o betonske zidove, ima uspona i spustova, kao i krivina koje se prolaze sa 280-290 km/h. Obožavam činjenicu da tamo nema prostora za grešku. Jedino mesto na kojem sam vozio, a koje bi se s Bathurstom moglo uporediti jeste Makau, prilično luda ulična staza na kojoj imam šest pobeda u deset sezona. Jednostavno volim ulične staze.“
Cele ove sezone Haf zaslužuje pohvale za upornost, borbeni stav i činjenicu da uvek pruža maksimum, ali treba razumeti i ako mu je dosadilo da u nekonkurentnom automobilu vozi kao da ga demoni gone, i to samo da bi WTCC trku završio jedanaesti…