Tražeći novi izazov i novu motivaciju, Đani Morbideli vratio se u WTCC, koji je 2006. godine ostavio za sobom kao „nedovršen posao“. Vozeći „RML kruz“ Minih motorsporta, 46-godišnji trkač iz Pezara je na Hungaroringu prvi prekinuo Sitroenov monopol na pobede u trkama 2014. i još uvek je jedini kome je to uspelo. Ekskluzivno za naš sajt ispričao je kako je spremao povratak u Svetsko prvenstvo, šta se i kako može usavršiti na „kruzu“, zašto je današnja F1 dosadna i otkrio je način na koji pristupa takmičarskim izazovima.
Bili ste na prošlogodišnjoj WTCC rundi u Šangaju, spremali ste WTCC povratak. Kako ste se odlučili na to?
– Bio sam u Šangaju sa mojim sponzorom, Kamocijem, mi smo zajedno od 1987. i mog debija u Formuli 3. Porodica Kamoci uvek me je podržavala, u svakoj kategoriji, i kao sponzor, ali i kao prijatelj i navijač. Pošto smo osvojili Superstars seriju sa Audi sport Italijom, odlučio sam da odem da vidim WTCC trku u Šangaju. Marka Kamocija sam pozvao da vidi da li je zainteresovan i bio je apsolutno impresioniran nivoom šampionata, PR mogućnostima, onim što bi mogao da učini za svoje klijente.
Tražio sam šansu da se uključimo, prvi kontakt bio je RML, onda ROAL, pa Bambu, i nije bilo šanse da se bilo šta uradi. Bio sam blizu odluke da promenim svoj program i da ne učestvujemo u šampionatu. Ali, pozvao me je Fransoa Ribeiro (direktor WTCC), rekao mi je da postoji tim koji bi vozio WTCC i koji bi bio zainteresovan da to uradi sa mnom. Tako se desilo, zahvaljujući Reneu Minihu ušli smo u šampionat, nažalost prilično kasno, ali smo barem tu.
WTCC je u ovom času jedan od najboljih turing šampionata na svetu. Posle šest ili sedam godina u Superstars seriji, još sam fizički spreman, motivisan sam i želeo sam da mu se vratim. Moje prethodno WTCC iskustvo 2006. bilo je veoma kratko i ne previše srećno. Alfa nije bila uključena direktno, kao proizvođač, potencijal nije bio naročito visok. Osvojio sam dva podijuma 2006, moram da se osvetim (smeh) i u Mađarskoj sam to postigao.
Naslutili ste da će Superstars serija ući u turbulentan period?
– Postojao je i taj problem, ali proveo sam mnogo sezona tamo, imao sam trogodišnji ugovor sa Audi sport Italijom i to je bila poslednja godina. Morao sam da pregovaram i istražim mogućnosti da ponovo radimo zajedno, a u isto vreme interesovao sam se za WTCC. Da sam još tamo, vozio bih isti šampionat – kad radite uvek isto, to je kao da jedete istu pastu svakog dana. Ne želim da kažem da je to loše, tamo sam stekao dosta priznanja i zadovoljstva, ali ponekad vam je potrebna nova motivacija i odlučio sam da se popnem na viši nivo, jer je WTCC svakako mnogo važniji. Nivo timova je neverovatan, organizacija funkcioniše savršeno. Mnogo je navijača, mnogo dobrih vozača, to je novi izazov. Nemam 20 godina, ali mogu da se takmičim i mislim da sam to pokazao.
I to pobedom na Hungaroringu. Pošto 2006. niste pobeđivali, osećate li da vam je WTCC nešto dugovao, i da ste možda izvojevali malu osvetu?
– Osveta možda nije prava reč, izgleda kao da sam razočaran svojim prvim WTCC iskustvom, a to nije slučaj. Naravno, nisam očekivao da ću odmah posle tri runde biti prvi pobednik posle Sitroena. To je za nas neočekivani rezultat, ali nam daje ogromnu satisfakciju. Počeli smo s velikim zakašnjenjem. Nedelju dana pre odlaska u Marakeš dobili smo auto i mogli smo da izvezemo samo veoma kratak test u Portimau. Zamislite situaciju, ako to uporedite sa timom koji je testirao oko 150.000 kilometara! Veoma sam ponosan na ono što smo uradili – kažem ’mi’ jer moram taj rezultat da podelim s timom. Mladi momci rade na mom automobilu, mogu da im budem otac. Mnogo se trude i jako su dobri. Odmah smo uspostavili dobar odnos, postoji sinergija. Mađarski vikend bio nam je sjajan i to pomaže da se napune baterije i da se uporno radi i kad je loše, jer ponekad je potrebno da jedni drugima pružimo motivaciju. U ovom poslu mnogo pomaže kad ste pobednik, kad imate dobar rezultat, to stvara pozitivnu spregu.
Bio sam stvarno iznenađen odjekom moje pobede u Budimpešti – mejlovi, sms, telefonski pozivi, sve društvene mreže… Ceo dan kod kuće proveo sam zahvaljujući se. Zabavno je. To je deo posla koji volim. Kad uradite tako nešto, onda shvatite koliko vas ljudi prati i podržava, da imate mnogo navijača.
Šta se u WTCC-u promenilo u odnosu na 2006?
– Potpuno je drugačije, potpuno su drugačiji automobili. To je bio još jedan razlog – u Šangaju su još voženi stari automobili i rekao sam sebi da je 2014. godina verovatno pravi trenutak da se uđe u šampionat, jer sledi velika promena pravila. Svi će početi ne baš od nule, ali i ja mogu da startujem na dobrom nivou. Automobili su mnogo bolji i brži, i dalje su s prednjim pogonom, ali s većom snagom, mnogo je više aerodinamike i aeropotiska. Uzbudljiviji su i zabavniji od onoga što sam vozio pre mnogo godina.
I tehnički izazov bio je razlog za povratak u WTCC?
– Sigurno. Pre početka sezone, neko je rekao: ’Morbideli nije brz s prednjom vučom i ništa neće uraditi’. Kazao sam sebi – možda su u pravu, možda nisu, želim da vidim. Na kraju, moram reći da nisu u pravu i moraće da promene mišljenje, u Mađarskoj sam pokazao da mogu da pobedim sa prednjom vučom. Veoma smo realni, znamo da je potencijal „sitroena“ previsok i trenutno predaleko od nas. Završiti u prvih 5, kao u Slovačkoj na kvalifikacijama, to je maksimum koji se mogao izvesti. Nemoguće je boriti se sa „sitroenima“ u ovom trenutku.
Šta se može s „kruzom“, kako ćete ga razviti kao privatnici?
– Prvo moramo da testiramo. Do Slovačke nismo imali šansu da izvezemo nijedan test, da isprobamo nove delove ili razvijamo auto, a to mnogo košta u smislu performansi i to ne možete u trkama. Samo su tri sesije po pola sata, za to vreme ne možete da upoznajete auto. Svaki put možete da napravite samo mali korak, ali to ne pomaže. Biće dobro za nas da izvezemo privatni test, ali kalendar je neverovatan! Jedna trka za drugom. Posle Salcburga će biti gotova skoro polovina šampionata!
I, moramo da odemo na test sa programom šta da promenimo na automobilu, da pokušamo da razumemo na čemu da radimo, a ne samo da vozimo krugove i potrošimo vreme. U ovom trenutku, s mog aspekta, možemo popraviti auto na trakciji i skretanju u sporim krivinama. Osećam da je to sada najproblematičnije.
Auto ima više potencijala?
– Ne mogu da vam kažem koliko još, 10 ili 20%. Apsolutno sam siguran da mu možemo poboljšati performanse. Znam na čemu treba da radimo, ali inženjeri to moraju da reše. Ja samo mogu da im prenesem svoj osećaj i svoje informacije posle vožnje.
A automobili će posle Belgije biti ukrcani na brod i krenuće za Ameriku.
– Da, to je još jedan problem. I kad završite trku, automobili moraju u radionicu, da ih repariraju, provere i spreme za iduću. Nemamo vremena. Ponekad ne možete da nađete slobodne staze na kojima biste vozili. Plus, imamo problem s inženjerima – zauzeti su u drugim šampionatima, a moramo testirati zajedno s njima. U ovom trenutku nemamo ni delove da izvedemo ono što želimo. Ako nemate nikakva rešenja da isprobate, zašto ostajete da testirate? Isprobavate male stvari, ali to ne pomaže. Izgleda jednostavno – OK, idemo da testiramo – ali nije tako.
Hoćete li u kvalifikacijama ciljati pozicije 8, 9, 10, ili maksimum performansi?
– Na stazi uvek dajem sve od sebe, nikad ne kalkulišem, samo forsiram i pokušavam da dam maksimum. Mislim da nikad ne možete kalkulisati – ’želim da završim deveti jer želim da startujem iz prvog reda’. Ako se to desi, to znači da ima 7 ili 8 auta bržih od vas. Ako ste u kvalifikacijama treći, to znači da su samo dva automobila brža i u trci možda imate šansi da budete konkurentni.
Doskora nisi imao stalnog trkačkog inženjera. Kako se to desilo?
– To je bio još jedan veliki problem na početku. Kad odlučite da učestvujete u šampionatu nedelju dana pre starta sezone, morate imati na umu da su svi inženjeri već zauzeti u drugim šampionatima. Neki učestvuju u dva ili tri šampionata i zauzeti su svake nedelje. Mislim da smo Rene i ja zvali 30 ili 35 ljudi i svi su bili zauzeti. Bilo je neverovatno. A morate naći inženjera s iskustvom u ovoj vrsti šampionata. Ovi automobili nisu tako jednostavni, nisu ni nalik, recimo, GP2 ili V8 automobilima u Australiji. Potpuno su drugačiji i morate imati specifičnog iskustva s njima da biste znali kako funkcionišu. Pogotovu sada, kad su novi, ponekad je i inženjerima teško da ih razumeju. Na sreću, rešili smo problem inženjera za ostatak sezone. Čarls Hodž je veoma dobar, pametan tip, poznaje ovu vrstu automobila i dobro radimo zajedno.
Pobedu u Mađarskoj niste očekivali, ali sad pretpostavljam da biste želeli još neku?
– Ne, ne, ne… Ako radite ovaj posao, ne sme da vas ponese pobeda. Morate uvek biti s nogama na zemlji i biti iskreni prema sebi. To je bila šansa, mislim da sam je maksimalno iskoristio i obavio sam dobar posao, ali neće biti lako da nam se takva šansa ponovo ukaže. Moramo se popraviti da bismo bili pravi konkurenti. U ovom trenutku još postoji razmak između „sitroena“ i nas i između „honde“ i nas. Naravno da ćemo pokušati da damo sve od sebe, ali ne mogu da vam kažem da li to znači još jednu pobedu, još dve, ili možda nijednu. Treba živeti od jednog dana do drugog, i svaki put treba dati maksimum. Takav je moj mentalitet i ne želim previše da razmišljam o Spa, o Šangaju, moram da mislim o sutrašnjem danu.
To znači da ne razmišljate o, recimo, sezoni 2015?
– Nikako. Moram da se fokusiram na sadašnjicu. Uvek mislim da ćete, ako dobro radite svoj posao danas, možda imati dobru priliku sutra. To je pozitivno razmišljanje. Uvek sam veoma realan u svemu što radim, ne želim da razmišljam previše o sutrašnjici. Možete izgraditi svoju sutrašnjicu tako što ćete danas dati svoj maksimum.
Od svih automobila koje ste vozili, kom je „TC1 kruz“ najsličniji?
– Drugačiji je od svih, potpuno. Pogotovu s prednjim pogonom, reakcija mu je potpuno drugačija. U karijeri sam vozio mnogo turing automobila – „alfa romeo“ i „volvo“ u BTCC-u s prednjom vučom, ali je je u WTCC-u veća snaga, mnogo je više aeropotiska i aerodinamike.
Ne možete ga upoređivati sa Superstars serijom. Superstars takođe ima mnogo snage, ali je veoma težak, i moj „audi“ bio je s pogonom na svim točkovima. Imam dugogodišnje iskustvo i sa BMW-om i sa zadnjom vučom. Bio sam i u Australiji, ali ti automobili potpuno se razlikuju. Neverovatna im je snaga, preko 600 KS, imaju velike gume i nema diferencijala pozadi, blokiran je. Mislim da je to jedan najtežih automobila za vožnju koji sam u karijeri sreo.
Ali, svaka kategorija je teška ako nemate dovoljno iskustva. Ponekad vidite vozača koji nema biografiju kao vi, ali neku kategoriju vozi 10 godina i može da bude brži od vas samo zato što zna sve tajne tog automobila. Na primer, ovde ne pomaže što sam u karijeri vozio 67 gran pri trka Formule 1. WTCC auto je potpuno drugačiji, kao dan i noć. Iskustvo nikad ne zastareva, sve vreme se izgrađujete, učenje nikad ne prestaje, u bilo kojoj kategoriji.
F1 je u vašoj uspomeni sigurno vozački vrh. Šta bi bilo drugo na top-listi?
– Postojao je lep period u Italijanskom superturizmo šampionatu, tamo su bili Alfa, BMW i Audi. Ti automobili bili su dobri za vožnju. WTCC je dobar za nas koji vozimo i za ljude koji dolaze da nas gledaju. Moramo da im priredimo dobru zabavu, jer ponekad vidite dosadne trke, kao u Formuli 1 danas. Koncept nove Formule 1 previše je udaljen od onoga što ja pamtim i ne razumem ga. F1 koju sam ja vozio bila je fizički zahtevna, morali ste da budete potpuno fit, dva puta dnevno išao sam u gimnastičku salu. Sada nije tako. Pričao sam s Danijelom Rikardom, on mi je prijatelj, kaže da trenira, ali ne previše. Mladi vozači dolaze u F1 bez iskustva, imaju 19 godina, već su tamo i brzi su. To je u moje vreme bilo nemoguće. Najmanje 2 sekunde zaostajali ste za Prostom, Senom, Manselom, za ljudima sa iskustvom. Nije moglo da bude drugačije, jer su automobili bili fizički prohtevni i teški za vožnju.
Da li sećanje na „alfu“ budi emocije?
– Da, Alfa je veliko ime i šteta što više nije uključena u WTCC. Čuven je proizvođač, koji je postigao mnogo rezultata u ovakvim šampionatima. Bilo bi dobro za sve navijače da je jedna takva fabrika tu. Turing bez Alfe je manje-više kao F1 bez Ferarija. Svi navijači traže njen povratak, ali ne znam da li će se opet uključiti.
Vaš ovogodišnji konkurent Dušan Borković visok je 2,07m, vi imate 1,67m. Bilo je zabavnih snimaka vas dvojice iz Maroka.
– Da, da (smeh). Prvi put sam ga sreo u Marakešu, vrlo bistar, fin momak, i, koliko vidim, brz. Toliko je visok da mi ponekad nije jasno kako ga smeste auto, to mora da je jako teško. Mi smo potpune suprotnosti. Dobro smo se našalili, rekao sam mu da bi bolje bilo da je igrao košarku, ali i da ima sreće – kad ide u bioskop nema problem da vidi film, što se meni ponekad dešavalo, kada sednem iza nekog previsokog.