Nova serija, staro ponašanje: Valente sudijama polomio štampač!

U repertoar “nedela” zbog kojih je Igo Valente novčano kažnjen sa 3.000 evra posle trke 2 na Rustavi motoparku, zbirno opisanih kao “nesportsko ponašanje – uvreda sudija”, izgleda da je spadalo i lomljenje printera.

Tako barem izveštava TouringCars.Net, šire objašnjavajući kakva je to neobuzdana reakcija uzrokovala da Francuzu osim vremenske penalizacije od 30 sekundi bude izrečena i novčana kazna.

Valente je u prvom krugu trke 2 prestigao Đakoma Altoea u borbi za drugo mesto, ali su zvaničnici ocenili da je to učinio pod žutom zastavom. Isti manevar je minimalno ranije izveo i Pepe Oriola, samo je ta akcija proglašena legalnom, jer se navodno dogodila pre isticanja žutih zastava i tabli koje su najavljivale intervenciju sigurnosnog vozila.

Stoga se Valenteova proslava drugog mesta na pobedničkom postolju pokazala preuranjenom, prvi podijum u novom timu i automobilu mu je izbrisan, a sa gruzijske runde TCR Internacionalne serije nosi mršava 2 boda, umesto više nego solidnih 18.

Kao osmi na kvalifikacijama, Valente je imao najbolju startnu poziciju za trku 1 od pilota Kraft-Bambu Lukoila. Rani kontakt s Borkovićem – ocenjen kao trkački incident – poremetio mu je upravljački mehanizam na “seatu” i, pošto se već našao van bodova, digao je ruke od prve trke i mehaničarima prepustio da srede auto za drugi nastup.

“U prvoj trci nisam dobro startovao, imao sam kontakt u prvoj krivini i auto je posle toga bio vrlo težak za vožnju, pogotovu po kiši”, priča Francuz. “Zato sam odlučio da odem u boks kako bismo počeli da opravljamo auto za trku 2, jer sam znao da i će nam ona biti dobra prilika da osvojimo poene.”

Inverzni start pretvoren je u makar privremeni uspeh. “Druga trka je bila sjajna dvostruka pobeda za tim, i to posle teškog vikenda. Ipak smo uspeli da je postignemo, a kad su vikendi teški to morate da činite da biste imali šansu za titulu.”

“Nažalost, kažnjen sam zbog preticanja pod žutom zastavom i tu odluku i dalje ne razumem u potpunosti. Dva vozača ispred mene borila su se za poziciju (Altoe i Oriola), dvojica iza mene pokušavala su da me preteknu (Taši i Verne). Napred su se preticali na šikani, loše su izašli iz nje i ja sam uspeo da osvojim poziciju odmah na izlasku iz te šikane. I zbog toga sam kažnjen, iako se jasno vidi da su se Oriola i Altoe takođe preticali na istom tom mestu, ali kazne nije bilo. Meni je to potpuna misterija.”

Valente je opisao i kako se u poslednji čas našao u trkačkoj postavi engleske ekipe sa sedištem u Hong Kongu. Ostavši bez angažmana u Ladi, pa i bez WTCC perspektive, bio je spreman da se odrekne trkanja.

“Krajem prošle godine razmatrao sam opcije i nisam više želeo da plaćam da bih se trkao. U tome je bila teškoća. TCR sam posmatrao već dve godine i gotovo da sam u njega prešao 2016. Razgovarao sam s Vestkoust rejsingom, razgovarao sam s Kraft-Bambuom i svi su tražili budžete koji su bili previsoki za mene i za sponzore koji me podržavaju.”

“U decembru sam otišao na odmor misleći da neću voziti i već sam se uklopio u odgovarajući mentalni obrazac. Mislio sam o tome kako sam postao otac, kako ću sad raditi za svog oca i da treba da zaboravim na trkanje. Čak više nisam ni tražio mesto.”

“Onda me je u januaru iz vedra neba pozvao direktor Kraft-Bambua Ričard Kolmen i kazao mi da za mene ima ponudu koju novac mojih sponzora može da pokrije. Odmah sam mu kazao da pristajem i da me uvrsti u postavu. Ričarda poznajem već neko vreme, sve se ovo desilo u poslednji čas i bilo je neočekivano, ali to mi daje dodatnu motivaciju.”

“Već sam mislio da je s trkanjem gotovo i da će mi nedostajati. Frustrirao me je način kako se završila prošla godina s Ladom, to mi je do određene mere sje*alo glavu. Zato sam bio veoma srećan kad sam dobio priliku u Kraft-Bambuu. Ako se trkate da biste pobeđivali i da biste sve vreme bili u prvih pet, sve je mnogo zabavnije i pruža mnogo veće zadovoljstvo.”

Posle tri i po sezone provedene u Svetskom turing prvenstvu, Valente može da uporedi WTCC i TCR i smatra da potonja kategorija predstavlja budućnost turing trkanja.

“Ne znam da li ću se celog svog života trkati, ali barem za iduće dve ili tri godine, smatram da je TCR pravi put. WTCC želi ponovo da promeni pravila, da uvede veće, brže i šire automobile. To će još podići budžete, ali to više neće biti turing automobili, već kao GT klasa. To nije turing, ovo (TCR) je turing i ja želim da vozim turing automobile! TCR je budućnost turing trkanja i još će mnogo više WTCC vozača u idućih nekoliko godina doći u TCR.”

Upoređujući “vestu” TC1 i “seat leon” TCR specifikacije, Valente je istakao razlike: “Ne bih rekao da je “seat” bolji, jer su WTCC automobili brži i jače prianjaju, ali Mišlen gume ovde prave najveću razliku. Na njima možete forsirati tokom cele trke, ne morate da posle tri kruga popustite i budete strpljivi da biste ih sačuvali. Kao trkaču, lepše vam je kad znate da u svakom krugu možete da napadate i da budete na granici. TCR automobili su prilično zabavni za vožnju. Svakako, imaju mnogo manje konjskih snaga, ali se lepo ponašaju na pisti i konkurencija je ujednačena, baš to mi se ovde sviđa. U WTCC-u je velika razlika između automobila, dok je na testu u Gruziji većina automobila u prvih 10 stala u četiri destinke.”

Francuz je navikao na moćne timske kolege – u 2016. su mu saradnici i prvi rivali bili Gabrijele Tarkvini i Niki Katsburg, ove sezone su to Oriola i Džejms Neš, obojica TCR vicešampioni. Nije nikakva tajna da se 24-godišnji pilot sa ruskim timom rastao na nimalo prijatan način. Po početnim procenama, novo okruženje mu više prija, i zato što više nema jezičkih prepreka.

“Prošlu godinu ostavljam za sobom”, zaključio je Igo. “Mnogo sam naučio od Nikija i Gabrijelea, ali situacija u timu – ne i sa mojim kolegama – nije bila idealna. A ovde je sjajno, svi govore engleski, pa možemo da komuniciramo sa inženjerima, mehaničarima i svima ostalima. Pepea poznajem već neko vreme, i Džejms je sjajan dečak, atmosfera je dobra. Ne znam koliko će dugo ostati tako između nas trojice, ali među nama vozačima postoji uzajamno uvažavanje. Mislim da rukovodioci ekipe znaju da će se u nekom trenutku situacija usijati, ali dokle god ne izbacujemo jedan drugog sa staze i radimo zajedno, biće u redu.”