Na trećini WTCC sezone, Tijago Monteiro je najuspešniji vozač Honde i prvi je pratilac svemoćnih „sitroena“. Sa tri podijuma u sedam startova, Portugalac je zabeležio jedno od svojih boljih otvaranja godine otkako vozi u Svetskom turing šampionatu. Na Slovakija ringu ispričao nam je kako je do toga došlo, čemu se Honda okreće u daljem razvoju „sivika“ i kako su on i Borković za sobom ostavili „bliski susret“ u Marakešu.
Najuspešniji si vozač Honde ove godine. Jesi li to očekivao i koji su faktori tome doprineli?
– Svakako sam se tome nadao. Zato se i mnogo trudim da budem što bolji – ako već ne mogu da budem apsolutno prvi, da bar budem prvi među ostalima. Mislim da postoji nekoliko faktora. Veliki trud i pažnja u svakom detalju. Pokušavam da na svakom nivou budem još precizniji sa menaničarima, inženjerima, sa sobom. Naravno, treba vam i sreća. U protekle dve godine, početak sezone uvek su mi urnisali mehanički problemi, udesi, neko bi me izgurao sa staze… Prošle bi prve tri ili četiri trke, a ja gotovo da nisam osvajao poene. Treba vam sreća, ali treba da budete spremni da tu sreću steknete.
Da li si i ti sam u nečemu napredovao?
– Mislim da se svake godine mnogo nauči. Veoma sam samokritičan, uvek pokušavam da se popravim. Mnogo naučim od inženjera, od Gabrijelea (Tarkvinija). Mislim da svake godine postajem bolji u nekim područjima. Bolje razumem auto, strategiju, sebe, svoje limite, kapacitete. Da, mislim da stalno morate da se popravljate i preispitujete da biste postajali bolji.
Tebe TC1 automobili više podsećaju na GT. Možda ti više odgovara taj vozački stil?
– Ne mislim da je stopostotno tako, ali možda delimično jeste i do toga. TC1 nije jednosed, nije prototip, možda je malo više GT, ali još daje osećaj turing auta i još se tako vozi. Možda više aerodinamičkog potiska tu i tamo malo pomaže da se u autu bolje osećam.
Zadovoljan si što je WTCC prešao na automobile TC1 specifikacija?
– Mnogo je bolje, iskreno, ne vidim nikakvu manu u tome. Izgledaju bolje na televiziji i na stazi, zvuk im je bolji, omogućuju zanimljive trke, zabavniji su za vožnju. To su samo pozitivne stvari, mislim da je odluka prava, a tajming dobar.
Honda je testirala dva dana posle mađarskog WTCC vikenda. Čime ste se bavili na Hungaroringu?
– Brojnim malim unapređenjima na šasiji, mnogim manjim testovima, koje smo izveli da bismo potvrdili neke pretpostavke razvoja. Imali smo radnu listu od možda 60 tačaka i možda smo ispunili 15 ili 20. Nikad nemate dovoljno vremena, uvek postoje odlaganja. Treba nam još testova i to znamo. Testovi bili su produktivni, ali nikada ih nije dovoljno i put je još dug.
Neke testirane delove tek treba homologirati, a neki su već homologirani?
– Istina. Kao što znate, auto morate da homologirate dosta rano. Mnoge stvari u toj fazi nisu stopostotno testirane, ili jesu isprobane, ali znate da postoji prostor za poboljšanja. Kad izađete na stazu i razvijate auto dalje, shvatite da bi možda trebalo isprobati ovo ili ono i zato kasnije morate homologirati nove delove.
To je posao od više meseci.
– Da, mora da se počne mnogo meseci ranije dok se deo ne ugradi u auto. Šta god želimo uskoro da homologiramo, već se dugo proizvodi i već se testira, to je dug proces.
Šta je učinilo „sivik“ bržim? Svakako ne samo to što je 60kg lakši od „sitroena“?
– Upravljivost i performanse šasije, pogotovu u sredini i na izlasku krivine. Stabilnost na kočenju takođe. Mnogo je područja na šasiji putem kojih se te osobine mogu poboljšati. Možemo prolaziti kroz krivine većom brzinom i ranije davati gas nego ranije. Mali su to koraci, ali svi zajedno čine veliki korak.
Kazao si da „hondi“ nedostaje snaga. Kad će i kako to biti rešeno?
– Ništa na motoru nije rađeno od Marakeša, imamo istu snagu kao tamo, što nije dovoljno. U Japanu se mnogo trude da nam obezbede unapređenja, ali nemam pojma kada će ih biti.
Unapređenja upravljačke elektronike, ili još nečeg?
– Možda nečeg još, ali nisam inženjer da mogu da kažem.
Kad ćete moći da prestignete Sitroen po izvornom tempu?
– To ne mogu da odgovorim. Manje-više znamo koliko smo daleko. Da znamo šta da uradimo, već bismo uradili. Stvar je u upoznavanju auta, razumevanju šta mu je potrebno da bi bio brži. To još ne znamo, moramo da testiramo i da otkrijemo šta treba da unapredimo na šasiji. Zatim, motor. Kad stignu unapređenja, ne znam da li ćemo dobiti 10 ili 30KS. Ako uspešno unapredimo šasiju i motor, da, siguran sam da možemo da ih sustignemo, pobedimo, ili budemo uz njih. Ali, nemam pojma i nemoguće mi je da kažem kad. Ako se radi o posebnostima staze ili razlikama u težini, „sitroen“ možemo uloviti i sad, ali to nije istinski tempo i nije isti nivo.
Ogroman je uticaj aerodinamike na ovogodišnje automobile. „Sivik“ je hečbek, ostali voze limuzine. Vaša konfiguracija je zapravo mana. Kolika?
– Bez sumnje jeste, to je jasno i to smo znali. Honda je odlučila da upotrebi „sivik“ zbog marketinških razloga. To možda nije najbolja sportska odluka, ali smo morali da je prihvatimo. Posle 150-160km/h, otpor stvara sve veću i veću turbulenciju. Do 160 km/h je manje-više OK, a onda počinju razlike u brzini. Čak i ako stavimo iste motore, hečbek na velikim i maksimalnim brzinama nije performantan kao limuzina. Ali, ima i prednosti u određenim područjima, u vijugavim sekcijama, krivinama, zato što je međuosovinsko rastojanje kraće. Ja nisam probao „ševi“ ni „sitroen“, u WTCC-u sam uvek vozio samo hečbeke.
Ivan Miler prvi je rekao kako je ove godine početnicima lakše da budu brzi u WTCC-u, jer kreću od nule i ne moraju da zaboravljaju ništa što su ranije znali.
– Istina. Otkrivamo da 80-90% podataka i informacija o podešavanjima automobila iz proteklih osam godina više ne važi. Sećamo se šta je nekad funkcionisalo, a sada to uopšte ne funkcioniše. Moramo sve ponovo da otkrijemo. Pridošlice nemaju nikakva iskustva u tome, oni stiču novi osećaj u novom automobilu. I to jeste prednost, ne znam kolika, ali postoji.
U Maroku si imao bliski susret sa Borkovićem. Jeste li raspravili incident?
– Da, on je visok momak, ali otišao sam do njega i raspravili smo stvar (smeh)… On je bistar i pametan i mislim da mu je to guranje bilo nepotrebno. Nisam reagovao burnije, jer je pokušao da me pretekne krug ili dva ranije. Da bih izbegao kontakt, morao sam da isečem šikanu. U teoriji, trebalo je da ga pustim. Nisam, jer sam mislio da sam i dalje bio ispred njega. Sad smo 1:1 – on me je izgurao, ja ga nisam propustio na šikani i sada smo egal.